Elektromagnetsko zra?enje
predstavlja elektromagnetske valove svih
valnih duljina
:
infracrveno
,
ultraljubi?asto
,
rendgensko
i
gama-zra?enje
.
[1]
Sva ugrijana
fizikalna tijela
zra?e
elektromagnetske valove. Svako tijelo se sastoji od
atoma
. Prilikom grijanja nekog tijela, u njega se ula?e
energija
i atomi po?inju
titrati
jer prelaze u pobuđena stanja (
energija
im se pove?ava).
Jezgre atoma
nose
elektri?ne naboje
, pa tako pri titranju atoma dolazi zapravo do titranja elektri?nih naboja. U to?kama prostora oko elektri?nog naboja uvijek postoji
elektri?no polje
, a ako se elektri?ni naboj giba, onda postoji jo? i
magnetsko polje
. Time, elektri?ni naboj koji titra predstavlja izvor elektromagnetskog vala.
Elektromagnetski valovi
[
uredi
|
uredi kod
]
Elektromagnetski valovi
predstavljaju ?irenje
elektromagnetskoga polja
.
Elektri?ki nabijena tijela
proizvode u svom okoli?u
elektri?no polje
, a
elektri?na struja
u
elektri?nim vodi?ima
proizvodi u svojoj okolini
magnetsko polje
. Međutim, ako se u
strujnom krugu
bilo kako mijenjaju
elektri?ni napon
ili struja, pojavljuju se elektromagnetski valovi, koji se ?ire u prostor.
[2]
Sredinom
19. stolje?a
veliki izazov bio je poznat kao
svjetlost
,
magnetizam
i
elektricitet
. Stolje?a ranije
T. Young
je izmjerio
valnu duljinu
svjetlosti,
William Gilbert
je otkrio
polaritet magneta
i brojni istra?iva?i su eksperimentirali s novim otkri?em ?
elektricitetom
.
J. C. Maxwell
je
1865.
napravio teoretski opis elektromagnetskih valova, ali se nije znalo kako ih proizvesti, iako je prema Maxwellu to trebalo biti mogu?e posti?i
titranjem
elektri?ne struje
.
J. C. Maxwell
utvrdio je da postoji uzajamno djelovanje između elektri?nog i magnetskog polja. Promjenljivo magnetsko polje proizvodi elektri?no, a promjenljivo elektri?no polje ? magnetsko. Proces uzajamnoga proizvođenja elektri?nog i magnetskog polja ?iri se po prostoru kona?nom
brzinom
, koja je jednaka
brzini svjetlosti
. ?irenje toga procesa naziva se elektromagnetski val u naj?irem smislu. Ako elektri?nim vodi?em protje?e
elektri?na struja
koja se vremenski mijenja
harmoni?ki
određenom
frekvencijom
, elektromagnetsko je polje
sinusno
promjenljivo s istom frekvencijom, a u prostoru se dobiva
valni
u?inak. To je elektromagnetski val u u?em smislu. Tek je dvadeset godina kasnije
H. R. Hertz
pokusom
uspio pokazati povezanost elektromagnetskih valova sa svjetlo??u. Taj pokus je puno pomogao u razumijevanju
elektromagnetskog spektra
, dokaz da se valovi mogu stvoriti i ?iriti kroz prostor.
Ako se valni u?inak ?iri brzinom
v
, a polje se mijenja frekvencijom
f
, odgovaraju?a duljina vala
λ
iznosi:
Sredstvo koje ispunjava prostor sudjeluje aktivno u ?irenju elektromagnetskih valova. Ono se opire prodiranju vala. Zato se val u sredstvu ?iri manjom brzinom nego u praznom prostoru. Ako je brzina elektromagnetskoga vala u vakuumu
c
0
, a u prostoru ispunjenom nekim sredstvom
c
, njihov omjer:
određuje
indeks loma
. Ako je sredstvo u prostoru
elektri?ki vodljivo
, u njemu pod utjecajem elektromagnetskih valova nastaju elektri?ne struje. Val gubi na energiji i prigu?uje se. Nastale elektri?ne struje proizvedu sa svoje strane valove te nastaje zbirni valni u?inak, koji se ?iri manjom brzinom nego u sredstvu bez gubitaka. U vodljivim sredstvima mora se razlikovati brzina ?irenja procesa stvaranja vala ili brzina ?ela vala (grupna brzina) od brzine valnog u?inka (fazna brzina). ?elo vala ?iri se uvijek brzinom svjetlosti, a fazna je brzina manja ako sredstvo tro?i energiju vala. ?im sredstvo tro?i energiju vala, val se pri prodiranju u vodljivo sredstvo
prigu?uje
i njegove
amplitude
padaju. Udaljenost na kojoj se one smanje na 37% svojega prvotnog iznosa zove se dubina prodiranja vala. Ona ovisi o elektri?nim i magnetskim svojstvima sredstva i o frekvenciji. Dubina prodiranja televizijskoga vala u morskoj vodi iznosi tek nekoliko centimetara. Kada val dođe na granicu između dvaju sredstava, drugo se sredstvo opire njegovu prodiranju. Val se jednim dijelom
reflektira
natrag u prvo sredstvo, a drugi dio nastavlja ?irenje u drugom sredstvu. Val ostvaruje
tlak
na drugo sredstvo. Tlak je vrlo malen jer je
gusto?a energije
koju val prenosi vrlo malena. Na elektri?ki vodljivim plohama događa se totalna
refleksija
vala. Svojstvo refleksije vala iskori?tava se u izradbi valnih
reflektora
, a na njemu se osniva i rad
radara
. Elektri?ni vodi?i tro?e energiju elektromagnetskoga vala. Val gubi na energiji ?ire?i se niz vodljivu plohu, on se prigu?uje kao u sredstvu s gubitcima. Struje proizvedene u vodljivoj plohi sile val da se ?iri niz plohu. Takav je slu?aj u vodova za prijenos
elektri?ne energije
. Valovi se na vodovima ?ire po njihovoj duljini također brzinom svjetlosti. Harmoni?kim se valovima pripisuje duljina vala određena kao prije u prostornih valova. Razmak među vodi?ima voda mora biti mnogo puta manji od duljine vala. Tada vod emitira u prostor tek zanemariv iznos svoje energije koju prenosi. Visokofrekventna elektri?na energija prenosi se vodovima sve dok mo?e biti zadovoljen spomenuti zahtjev. U podru?ju vrlo visokih frekvencija, odnosno vrlo malih duljina vala, primjenjuju se za prijenos takve elektri?ne energije cijevi vodljivih stijenki,
valovodi
. Uz harmoni?ke valove pojavljuju se kod svake promjene elektri?noga naboja ili elektri?ne struje valni impulsi.
Atmosferska izbijanja
izazivaju jake elektromagnetske valove. Sli?no djeluju i
eksplozije na Suncu
. Iskrenja u elektri?nim instalacijama proizvode također valne impulse, koji smetaju na primjer u
radioprijamu
. Elektromagnetski valovi iskori?tavaju se za prijenos razli?itih signala na daljinu. U emisijskim uređajima proizvode se promjenljive elektri?ne struje koje prolaze vodi?ima te tako stvaraju elektromagnetske valove. Prvi je
Nikola Tesla
primijenio
antenu
u emisijskom uređaju.
Maxwell
je u svojim jednad?bama elektromagnetske valove objasnio jednad?bama za
elektri?na
i
magnetska polja
. Prema tome elektromagnetski valovi nastaju zato ?to:
Na taj na?in iz Maxwellovih jednad?bi slijedi niz uzajamnih promjena
elektri?nih polja
koji se prostiru prostorom kao elektromagnetski valovi. Ti "lanci"
elektri?nih
i
magnetskih polja
mogu se odvojiti od
elektri?nih naboja
i
struja
te se slobodno ?iriti prostorom u obliku elektromagnetskih valova. Oni postoje i nakon ?to se ukloni njihov izvor. Polja su tada samostalna i mogu postojati i ?iriti se bez postojanja elektri?nih naboja i
struja
.
U Maxwellovim jednad?bama elektromagnetskog polja dolazi konstanta
c
s fizi?kim zna?enjem
brzine
. To?ni
pokusi
su pokazali da se ta elektrodinami?ka konstanta podudara s
brzinom svjetlosti
. Iz same
elektrodinamike
neprimjetno je rastao most prema
optici
. Ve? je
M. Faraday
tvrdio da se elektromagnetska djelovanja postupno ?ire
prostorom
. Promijeni li se
elektromagnetsko polje
na nekom mjestu, ta se promjena prenosi na bli?u okolinu, a iz te neposredne okoline sve se dalje ?iri prostorom. Ako se
elektri?ni kondenzator
iznenada elektri?ki nabije, između njegovih plo?a nastaje elektri?no polje. Nastajanje elektri?nog polja pra?eno je magnetskim
vrtlogom
. Postanak magnetskih silnica prouzrokuje opet nove elektri?ne
silnice
, koje ovijaju magnetske. Najedanput izazvana elektromagnetska promjena na jednom mjestu postupno se ?iri prostorom. Maxwell je iz svojih jednad?bi izveo da se te promjene u obliku valova ?ire s brzinom
c
kroz prostor. To je bio po?etak elektromagnetske teorije
svjetlosti
.
[3]
J. C. Mexwell
je svojom teorijim na?ao da se elektromagnetski valovi ?ire u
vakuumu
istom
brzinom
(300 000 km/s) kao i valovi
svjetlosti
i da imaju ista svojstva. Valjanost Maxwellove teorije potvrdio je svojim pokusima njema?ki fizi?ar
H. R. Hertz
1888. Pri tom se Hertz slu?io aparatom za proizvodnju
oscilacija
koji se zove
oscilator
. Taj se oscilator sastoji od dviju metalnih ?ipki koje na svojim unutarnjim krajevima imaju metalne kuglice. Te su kuglice spojene s
induktorom
koji ih nabija. Kadgod između kuglica presko?i elektri?na iskra, nastaju elektri?ne oscilacije. U
iskri?tu
je
elektri?na struja
najja?a, a na krajevima ?ipki jednaka je nuli. Drugim rje?ima, u iskri?tu nastaju trbusi, a na krajevima ?ipki ?vorovi elektromagnetskog vala.
Za dokaz elektromagnetskih valova slu?i aparat koji se zove
rezonator
. Taj se rezonator sastoji također od dvije ravne ?ipke na ?ijim se unutarnjim krajevima nalaze kuglice. Da bi rezonator prilagodio na
rezonanciju
, Hertz je mijenjao njegov
elektri?ni kapacitet
tako da je produljivao ili skra?ivao duljinu ?ipki. Kada je rezonator u rezonanciji s oscilatorom i ako je s njime paralelan, između kuglica rezonatora preskakat ?e elektri?na iskra. Budu?i da se elektri?na iskra slabo vidi, rezonator se ve?e za drugi aparat koji se zove
koherer
, a s njime je zajedno u spoju
elektri?no zvonce
i
galvanska baterija
.
[4]
Iskra koja ska?e između metalnih kugala predstavlja brzu
izmjeni?nu struju
. Po Maxwellovoj teoriji takvo se periodi?no titranje elektri?nog naboja mora o?itovati u periodi?nom titranju elektromagnetskog polja u prostoru oko kugala. Kako se mijenja elektri?na struja u Hertzovu oscilatoru, tako isto se mijenja i elektri?no i magnetsko polje. Kad struja te?e odozdo prema gore, tada magnetsko polje poput prstenova ovija struju slijeva prema desno; a kad struja te?e odozgo prema dolje, tada je magnetsko polje ovija zdesna prema lijevo. U svakom trenutku se u prostoru izmjeni?no redaju ista stanja elektromagnetskog polja. ?irenje elektromagnetskog polja nalikuje na kuglasti val, koji ima izvore u titranjima iskre.
Velika je zasluga H. Hertza ?to je pokusima dokazao postojanje Maxwellovih valova. Ako u prostoru oko izmjeni?ne struje doista titraju elektri?na i magnetska polja, tada ta titranja elektromagnetskog polja moraju proizvesti sli?ne izmjeni?ne struje u ?icama ili periodi?ne iskre u
rezonatorima
. U Hertzovim rezonatorima pojavila su se
titranja
iskre u istom ritmu kako je skakala iskra u emisionom oscilatoru. Time je Hertz nedvojbeno utvrdio da elektromagnetsko polje oko izmjeni?ne struje titra isto tako kao i sama struja.
Hertzovi elektromagnetski valovi imaju
valne duljine
od nekoliko centimetara. Na takvim valovima lijepo su se mogla prou?avati valna svojstva. Hertz je opazio da se elektromagnetski valovi na metalnim plo?ama
reflektiraju
to?no po zakonima valne refleksije. Zakrivljenim metalnim plo?ama Hertz je mogao elektromagnetski val fokusirati u to?kama koje su odgovarale ?ari?tima svjetlosnih zraka. Također su elektromagnetski valovi pokazivali iste
interferentne
i
ogibne
pojave kao i ostala
valna
gibanja. Elektromagnetski valovi "zakre?u oko ugla", oni se među sobom poja?avaju i oslabljuju. Pri prolazu u novo sredstvo elektromagnetski valovi se djelomi?no lome, a djelomi?no reflektiraju. Prema tim svojstvenim osobinama ne mo?e biti sumnje o
valnoj prirodi
elektromagnetskih ?irenja.
Savr?eno slaganje između svjetlosnih i elektromagnetskih valova je Maxwellovu hipotezu u?inilo osnovom moderne fizike. Svjetlost je elektromagnetska pojava. Ovim stapanjem optike s dinamikom elektri?nih i magnetskih polja bio je okrunjen sna?an uspon znanosti o
elektricitetu
.
Razlike između elektromagnetskih valova osnovane su veli?inom valnih duljina. Valne duljine Hertzovih elektromagnetskih valova bile su oko milijun puta ve?e od valnih duljina svjetlosti. Tako velike razlike uzrokuju i sasvim razli?ito pona?anje u uzajamnom djelovanju s materijom. Elektromagnetski valovi rasprostiru se u golemom rasponu valnih duljina. Prema njihovim valnim duljinama dijelimo ih na
radio valove
,
infracrvenu
,
vidljivu
i
ultraljubi?astu svjetlost
,
rendgenske zrake
i
gama zrake
.
Svojstva elektromagnetskih valova
[
uredi
|
uredi kod
]
Elektromagnetski valovi imaju ?etiri va?na svojstva:
- Za razliku od ostalih valova koji se ?ire nekim sredstvom, elektromagnetski se valovi mogu ?iriti
vakuumom
.
- Titraju?a
elektri?na
i
magnetska polja
u linearno
polariziranom
elektromagnetskom valu su u
fazi
.
- Smjerovi elektri?noga i magnetskog polja u elektromagnetskom valu okomiti su jedan na drugi i oba su okomita na smjer ?irenja vala, ?to ih ?ini
transverzalnim valovima
.
- Brzina elektromagnetskih valova ovisi samo o elektri?nim i magnetskim svojstvima medija kojim se ?ire, a ne ovise o amplitudi elektromagnetskog polja.
Za razliku od ve?ine ostalih valova, za ?irenje elektromagnetskih valova nije potreban
medij
(na primjer
zrak
,
voda
, valovod i sli?no). Na putu kojem se elektromagnetski valovi ?ire ne trebaju titrati ?estice nekog medija, nego pri ?irenju elektromagnetskog vala titraju
elektri?na
i
magnetska polja
. Elektromagnetske valove stvaraju
elektri?ni naboji
koji se gibaju
ubrzano
(akcelerirano). Ako elektri?ni naboj titra, on emitira kontinuirani elektromagnetski val, a ako ima samo kratkotrajnu akceleraciju, tada emitira pulsni elektromagnetski val.
?irenje elektromagnetskih valova
[
uredi
|
uredi kod
]
Iz
antene
isijava
elektri?na energija
u obliku
elektri?nog polja
. Primjer je
dipol
antena koja se sastoji od dviju jednakih duguh ?ica, priklju?enih na oba pola jednog
iskri?ta
. Znamo da se oko svakog nabijenog
elektri?nog vodi?a
javlja
elektri?no polje
, a oko svakog vodi?a kojim te?e struja javlja se
magnetsko polje
. Između kuglica iskri?ta postoji
elektri?ni napon
, a time i elektri?no polje. To se elektri?no polje nakon ?etvrtine perioda, kad presko?i elektri?na iskra, pretvara u magnetsko polje, pa se oko iskri?ta stvaraju magnetske
silnice
. U idu?oj ?etvrtini perioda dipol je ponovo nabijen, ali u protivnom smjeru, te elektri?no polje ima suprotan smjer. Kad se dipol izbije u idu?oj ?etvrtini perioda, stvara se ponovo magnetsko polje, ali suprotnoga smjera nego u drugoj ?etvrtini perioda. Pri tom se elektri?ne i magnetske silnice ?ire u prostor i odvajaju od dipola kao zatvoreni snopovi linija. Na taj na?in antena isijava (emitira) elektri?no i magnetsko polje u prostor u obliku valova koji se zovu zajedni?kim imenom elektromagnetski valovi.
?to je nosilac elektromagnetskih valova?
[
uredi
|
uredi kod
]
Valovi
svjetlosti
i
elektromagnetski valovi
imaju ista osnovna svojstva i ?ire se istom brzinom (
brzina svjetlosti
). Između njih nema nikakve razlike u njihovim fizi?kim svojstvima, ve? se samo razlikuju u valnoj duljini, odnosno frekvenciji.
Ogib
,
interferencija
i
polarizacija
su pokazali da je svjetlost
transverzalni val
. Kod elektromagnetskog vala elektri?no
titranje
je okomito na magnetsko, pa se te dvije promjene ?ire u prostor okomito na smjer svoga kretanja. Prema tome je i elektromagnetski val također transverzalno titranje. Pokusi pokazuju da elektri?ne promjene u elektromagnetskom valu djeluju na
fotografsku plo?u
i na vidni ?ivac u na?em oku, pa imamo
osjet
svjetla. Sve nas to upu?uje na to da su vidljivi valovi svjetlosti, kao i infracrvene, ultraljubi?aste, rendgenske i gama zrake također elektromagnetski valovi, samo mnogo manje valne duljine. O valnoj duljini ovise njihova posebna svojstva. Svi valovi raspoređeni po svojoj valnoj duljini ?ine elektromagnetski spektar.
No sada se postavlja pitanje ?to je nosilac elektromagnetskih valova? Prije se smatralo da je nosilac tih valova neka hipoteti?na tvar, takozvani
eter
koji ispunjava ?itav
svemir
. No, dalji razvoj
znanosti
odbacio je potpuno tu
hipotezu
. Ta bi, naime, tvar morala imati ?udna svojstva, to jest ona bi morala biti savr?eno kruta, a ipak bi se kroz nju gibala sva
nebeska tijela
bez ikakvog otpora. Osim toga morala bi biti i savr?eno
elasti?na
. Danas se smatra da za elektromagnetske valove ne treba nikakav materijalni nosilac, i da su to samo
periodi?ke
promjene određenog fizi?kog stanja u prostoru. Njihov je nosilac sam
prostor
, u kome se te promjene zbivaju.
- ↑
elektromagnetsko zra?enje
,
[1]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2017.
- ↑
elektromagnetski valovi
,
[2]
"Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, 2017.
- ↑
Ivan Supek
: "Nova fizika", ?kolska knjiga Zagreb, 1966.
- ↑
Velimir Kruz: "Tehni?ka fizika za tehni?ke ?kole", "?kolska knjiga" Zagreb, 1969.