Egzistencija
u filozofiji zna?i
postojanje
,
opstojnost
. ≪?to postoji?≫, ≪?to zna?i postojati?≫, ≪?to zna?i biti?≫ temeljna su pitanja zapadnja?ko-europske metafizike (ontologije), a ≪egzistencija≫ je jedan od njezinih temeljnih pojmova. Egzistencija je
tubitak
(u razlici spram
tako-bitka
, biti,
esencije
); ona je na?elo ozbiljenja biti. U
egzistencijalnoj filozofiji
egzistencija je na?in ispunjenja ljudske opstojnosti.
Zna?enja glagola
biti
[
uredi
|
uredi kod
]
Frege
i
Russell
razlikuju ?etiri osnovna zna?enja glagola
biti
:
- egzistencijalno zna?enje
:
Sokrat jest.
(
Sokrat postoji.
)
- zna?enje identiteta
(jednakosti):
2+2 je 4
(
2+2=4
)
- predikativno (kopulativno) zna?enje
:
Sokrat je mudar.
- inkluzivno zna?enje
:
?ovjek je ?ivotinja.
Tomu se mogu pridodati i druga zna?enja, primjerice:
- veridi?ko zna?enje
:
Danas je nedjelja.
(
Istinito je da je danas nedjelja.
)
Razli?ite upotrebe glagola
biti
ukazuju na njegova razli?ita i na zajedni?ki nazivnik nesvodiva zna?enja.
Iskaz “Sokrat jest” ne smije se shvatiti jednostavno kao “Sokrat je stvaran”, ?ak ni kada bismo tako samo htjeli isklju?iti Sokrata iz skupine imaginarnih, mitskih ili fiktivnih bi?a. Naime, u tom bismo ga slu?aju ujedno ozna?ili i kao “ne-neegzistentnog”, i s pravom bi se nametnulo pitanje kada i kako bi se uop?e o Sokratu moglo re?i da je neegzistentan tj. da (nikada i nikako) ne postoji. Drugim rije?ima, o Sokratu se ni?ta niti ne mo?e izre?i ? pa ?ak ni to da je on neegzistentan ? prije nego ?to on ve? prethodno na neki na?in egzistira.
Analiti?ki filozofi
(ne svi, i ne samo oni) zastupaju poznatu tezu da “egzistencija nije predikat”, to jest “egzistencija nije (primarno) svojstvo”, to jest “'jest' ('postoji') nije (primarni) predikat”.
