Edo ?en ( Zagreb , 10. o?ujka 1877. ? Zagreb , 16. lipnja 1949. ), hrvatski arhitekt ?idovskog podrijetla. ^[1]

U dr?avnoj slu?bi [ uredi | uredi kod ]

Edo ?en (Schon) rođen je 10. o?ujka 1877. godine u Zagrebu. Nakon ?to je maturirao 1894. godine odlazi u Be? gdje pohađa Vi?u tehni?ku ?kolu (Technische Universitat), na kojoj ?e 1900. i diplomirati. Nakon diplome ?en se ne vra?a odmah u Zagreb kao ve?ina njegovih suvremenika nego produ?ava boravak u Be?u za jednu godinu rade?i usporedno kao asistent kod profesora Hintagera te u atelieru poznatog slovenskog arhitekta Maxa Fabiania . Nakon be?kih iskustava, 1901. ?en se vra?a u Zagreb gdje dobiva uposlenje kao dr?avni slu?benik u tada?njem Građevnom uredu, vode?i tehni?ke poslove vezane uz zgradarstvo i građevno redarstvo. Budu?i da je djelovao kao dr?avni slu?benik, in?enjer, ?en sve do 1908. godine, kada napu?ta dr?avnu slu?bu, nije imao pravo na samostalan rad, tako da kada bi i projektirao morao je to raditi pod krinkom jedne od tada?njih zagreba?kih građevinskih tvrtki kao ?to je bio slu?aj s realizacijom stambene zgrade u Gunduli?evoj 35 iz 1907. Iako je djelovao kao dr?avni slu?benik ?en se 1905. godine pridru?uje Podhorskom , Bastlu i Kova?i?u pri osnivanju Kluba hrvatskih arhitekta .

Ovla?teni civilni arhitekt [ uredi | uredi kod ]

Tek nakon ?to je 1908. godine imenovan ze profesora na tada?njoj Graditeljskoj ?koli u Zagrebu, na kojoj ?e djelovati do 1919., ?en postaje ovla?teni civilni arhitekt. U to vrijeme ?enov radio je pod jakim utjecajem historijskog eklekticizma. Iz tog razdoblja najzna?ajnije ?enovo ostvarenje je pala?a osiguravaju?eg dru?tva Croatia u Zagrebu iz 1910. godine. Na pro?elju pala?e nalaze se ?etiri alegorijska reljefa (?etelica, Kosac, Prelja i Drvar) koje je 1910. godine izradio istaknuti hrvatski kipar Robert Frange? Mihanovi? . Reljefi su klesani izravno na pro?elju nakon ?to su u njega bile ugrađene vapnena?ke plo?e.

Ostale ?enove realizacije iz tog razdoblja su stambena zgrada Mervar, nekada?nji “Dom dru?tva ?ovje?nosti“ u Petrinjskoj 3 iz 1912. te stambena zgrada Bezuk u Bo?kovi?evoj 14 iz 1914. godine. Nakon rata, 13. rujna 1919. godine osnivanjem Tehni?kog fakulteta u Zagrebu ?en je izabran za redovitog profesora na arhitektonskom odjeku, a ne?to kasnije Vije?e fakulteta ga izabire i za prvog rektora. To razdoblje slikovito je opisao u svojim Sje?anjima arhitekt Zvonimir Vrkljan koji o ?enu iznosi sljede?e dojmove: “… uvijek sam mu prilazio sa stanovitim po?tovanjem, jer sam ga smatrao svojim duhovnim ocem… On se odmah posvetio organizaciji nove ?kole, koja je zapravo po?ela ni iz ?ega. Trebalo je prona?i i izabrati kvalitetno osoblje, adaptirati prostorije nekada?nje ?enske stru?ne ?kole i dijela Obrtne ?kole na dana?njem Roosveltovu trgu, koje su za rata slu?ile kao vojna bolnica i bile znatno devastirane. Odmah pristupa i nadogradnji tre?ega kata iznad centralnog dijela u koji je smje?ten ve?i dio Arhitektonskog odjela sve do 1940. kada je preseljen u novu zgradu. Kako su bile te?ke prilike za smje?taj studenata, organizira prve dvije godine privremeni đa?ki dom i menzu u zgradi ?kole ali istovremeno projektira i hitno gradi đa?ke domove u Runjaninovoj ulici“.

U potrazi za stilom [ uredi | uredi kod ]

Kako smo vidjeli ?enov rad do rata karakterizira traganje za vlastitim stilskim izrazom, u kome ne postoji jedinstvena i jasno razrađena misao vodilja ka oblikovanju jedinstvenog stila. Nakon rata u svojoj drugoj fazi djelovanja tijekom dvadesetih godina, kada se zbiva prijelaz između protomoderne u modernu, ?en uspijeva stilski pro?istiti svoja pro?elja, no i usprkos tome njegova traganja za jedinstvenim stilskim izrazom ne prestaju. Tako ?e na primjer u suradnji s arhitektom Jurjem Denzlerom 1926. projektirati s jedne strane stambenu uglovnicu nekada?nje ?umske direkcije na uglu ulica kneza Mislava i Borne u duhu kasnog eklekticizma, u stilu koji je tada u Zagrebu zastupalo građevno poduze?e Freudenreich i Deutsch , dok ?e se s druge strane dvije godine poslije realizacijom stambene uglovnice Vasi? u Gunduli?evoj 7 pribli?iti Kova?i?evom tretmanu pro?elja na ku?ama Slaveks i Eksploatacija drva, a koje između ostalog karakterizira prepoznatljivo pro?i??avanje i oslobađanje od povijesnih reminiscencija u korist “nove reprezentativnosti“ daju?i naglasak na estetski do?ivljaj slu?e?i se osnovnim arhitektonskim elementima u kojima glavnu rije? ima ?isto?a linija i te?nja k tehni?kom savr?enstvu. I odista estetski do?ivljaj na pro?elju uglovnice Vasi? arhitekt ?en posti?e njegovom ra??lambom pomo?u nizova prozorskih osi jednostavno profiliranih okvira te plo?nim vodoravnim razdjelnim vijencem. Ovom dojmu pridonose također i jednostavni sko?eno profilirani dovratnici glavnog ulaza koji ostavljaju dojam kao da su izravno usje?eni u plohu pro?elja. Dvodimenzionalnu plo?nost pro?elja naru?ava tek ka ulici istureni masivni neprofilirani potkrovni vijenac koji u svom podno?ju nosi jedini istinski programiran ukras - vodoravnu traku meandra.

U duhu moderne [ uredi | uredi kod ]

Do potpunog stilskog pro?i??avanja ?enove arhitekture, jednako kao i u slu?aju arhitekta Rudolfa Lubynskog , dolazi tek tijekom tridesetih godina. Tek ?e tijekom te faze ?enovi projekti evoluirati do istinski vrijedne moderne arhitekture novog ?ivota tridesetih godina, priklanjaju?i se u potpunosti funkcionalisti?kim i konstruktivisti?kim rje?enjima koja ?e karakterizirati slobodno oblikovanje tlocrtnih koncepcija te pro?i??ene plohe pro?elja artikulirane isklju?ivo odmjerenim nizovima jednostavno usje?enih prozorskih osi. Do ovog prijelomnog trenutka, zna?ajnog kako za ?enovo stvarala?tvo, a tako i za cjelokupnu doma?u arhitekturu, ozna?avaju?i kona?an i pobjedonosni prodor modernih shva?anja, dolazi upravo zahvaljuju?i djelovanju nove generacije arhitekata, koja ve?inom ?kolovana na mnogobrojnim u?ili?tima diljem Europe uz ste?eno znanje i iskustva donosi sa sobom i nazore svojih velikih u?itelja: Loosa , Poelziga i Le Courbusiera -

Toj “generaciji na?ih najmlađih arhitekata, odgojenoj na istinama, logici i smionosti koje su postale njena nepokolebljiva vjera u pravu svrhu svojih znanja i poziva“ kako ju je opisivao Slavko Batu?i? , pripadao je i arhitekt Milovan Kova?evi? koji ?e spletom okolnosti postati alter ego znatno starijeg Ede ?ena. Uz to ?to je bio ?enov suradnik u atelieru, Kova?i? ?e mu u od 1932. do 1943. godine asistirati i na fakultetu.

Suradnja ?en ? Kova?evi? [ uredi | uredi kod ]

Dolaskom Milovana Kova?evi?a u ?enov atelier njegov se pristup arhitektonskoj problematici radikalno mijenja. Svjedoci ove promjene zajedni?ke su realizacije ?to ih ova dva generacijski razli?ita arhitekta ostvaruju u razdoblju između 1932. do 1940. godine. Svakako najzna?ajnija od njih je stambena vi?ekatnica u Gunduli?evoj 34 iz 1932. godine, smje?tena u neposrednoj blizini ?enove realizacije iz 1907. godine. Upravo na ova dva primjera mo?emo komparativnom metodom uvidjeti drasti?nu stilsku razliku između ranijeg ?enovog eklekticizma s po?etka stolje?a i ?en/ Kova?evi?evog prihva?anja funkcionalizma i konstruktivizma nekoliko desetlje?a kasnije. Stambena vi?ekatnica u Gunduli?evoj 34, za razliku od ranije na broju 35, li?ena pseudodramatske reprezentativnosti odlikuje se jednostavnom i odmjerenom plohom pro?elja koje je oblo?eno kamenim plo?ama te slobodnom tlocrtnom koncepcijom u okviru koje je oblikovanje stanova striktno provedeno prema suvremenim shva?anjima kod kojih je prednost dana glavnom stambenom prostoru. No istinski zna?aj ovog pro?elja dolazi do potpunog izra?aja u trenutku kada ga sagledamo u zajedni?kom kontekstu s uglovnom pala?om Gradskih poduze?a arhitekta Jurja Denzlera (1932.) i također uglovnicom, ku?om Frank arhitekta Viktora Kova?i?a (1913.), a s kojima ova zgrada ?ini vrijednu arhitektonsko spomeni?ku cjelinu koja oblikuje sjevernu stranu jugozapadnog stambenog bloka zagreba?ke Zelene potkove .

Godinu dana nakon ove realizacije ?en i Kova?evi? ostvaruju drugu svoju zna?ajnu realizaciju - stambenu zgradu JAZU , danas studentski dom, na Trgu hrvatskih velikana. Od ostalih zajedni?kih realizacija valja jo? istaknuti stambenu vi?ekatnicu u Kri?ani?evoj 3, te njihovo posljednje zna?ajno ostvarenje, zgradu Tehni?kog fakulteta u Ka?i?evoj ulici, a koju rade u vremenskom razdoblju između 1937., kada je Savjet Tehni?kog fakulteta povjerio ?enu da s asistentom Kova?evi?em izradi projektni elaborat do 1940. kada je zgrada dovr?ena i useljena.

Vrhunac suradnje ?ena i Kova?evi?a je natje?ajni projekt za regulaciju Kaptola iz 1935. godine. Iste godine ?en postaje ?lanom JAZU. Po?etkom 1943. godine ?en pi?e vrlo smion uvod za knjigu ?Prosvjetna ognji?ta” arhitekta Aleksandra Freudenreicha u kojim potvrđuje svoja modernisti?ka na?ela : ... ? Kao umjetnost o oblikovanju prostora, graditeljstvo usklađuje prostorne jedinice u harmoni?nu cjelinu, a onu opet prilagođuje svojoj okolini. To su zadaci i ciljevi suvremenog graditeljstva, i svaki poku?aj tom duhu vriedan je doprinos za unapređivanje na?e građevne kulture”. Iste godine, nakon dvadeset i tri godine rada na fakultetu, ?en je dobio politi?ki nalog da zatra?i mirovinu i da ode s fakulteta.

Arhitekt Edo ?en umire u Zagrebu 16. lipnja 1949. godine.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Literatura [ uredi | uredi kod ]

• Goldstein, Ivo. 2004. ?idovi u Zagrebu 1918 - 1941 . Novi Liber. Zagreb. ISBN   953-6045-23-0
• Tomislav Premerl - Hrvatska arhitektura između dva rata, nova tradivija, NZMH, Zagreb, 1990.
• Zvonimir Vrkljan - Sje?anja, Zagreb, 1995.
• Kre?imir Galovi? - Arhitekt Edo ?en, skice i crte?i, Psefizma, Zagreb, 1998.