Dieterich Buxtehude
(
Dietrich
ili
Diderich
) (vjerojatno
Helsingborg
,
1637.
?
Lubeck
,
9. svibnja
1707.
),
njema?ko
-
danski
orgulja? i visoko cijenjen skladatelj
baroknog
perioda.
Njegovi orgulja?ki radovi ?ine glavni dio standardnog repertoara za
orgulje
i ?esto se i danas izvode na recitalima i crkvenim slu?bama. Skladao je raspon vokalnih i instrumentalnih skladbi, a njegov stil sna?no je utjecao na mnoge skladatelje, među njima i
Johanna Sebastiana Bacha
. Buxtehude, zajedno s
Heinrichom Schutzom
, danas se smatra najva?nijim njema?kim skladateljem srednjeg baroka.
[1]
Ranije godine u Danskoj
[
uredi
|
uredi kod
]
Vjeruje se da mu je rodno ime Diderich Buxtehude. Stru?njaci se razilaze oko godine i mjesta njegova rođenja, iako ve?ina sada prihva?a da je rođen 1637. godine u Helsingborgu, u najju?nijoj regiji dana?nje ?vedske
Skane
, koja je tada pripadala Danskoj. U njegovoj osmrtnici stoji kako je on "kao rodnu zemlju priznavao Dansku, odakle je do?ao u na?e podru?je; ?ivio je oko 70 godine".
[2]
No drugi tvrde da je rođen u Bad Oldeskoeu u Vojvodstvu Holstein, u dana?njoj Njema?koj, koja je u to doba bila dio Danskog Kraljevstva. Kasnije u ?ivotu je germanizirao ime i po?eo potpisivati dokumente kao "Dieterich Buxtehude".
Bio je orgulja?, prvo u Helsingborgu od 1657. do 1658., zatim u Elsinoru (Helsingør) od
1660.
do
1668.
, te na kraju u crkvi Sv. Marije (Marienkirche) u Lubecku od 1668. Njegova slu?ba u slobodnom carskom gradu Lubecku pru?ila mu je znatnu slobodu u glazbenoj karijeri i njegova autonomija bila je uzorom karijerama majstorima kasnijeg baroka kao ?to su
Georg Friedrich Handel
,
Johann Mattheson
,
Georg Philipp Telemann
i
Johann Sebastian Bach
. 1673. godine organizirao je serijal ve?ernjih glazbenih koncerata poznatih kao
Abendmusik
, koje su privla?ile glazbenike iz udaljenih krajeva, a ostali su u tradiciji crkve do 1810. 1703. godine Handel i Mattheson zajedno dolaze upoznati Buxtehudea koji je tada ve? bio star i spremao se za mirovinu. Ponudio im je svoje mjesto orgulja?a pod uvjetom da onaj tko prihvati o?eni njegovu najstariju k?i Annu Margaretu. Obojica su ponudu odbili i oti?li dan nakon dolaska. 1705. godine, J. S. Bach, tada mladi? od 20 godina prepje?a?io je vi?e od 400 kilometara od Arnstadta do Lubecka i tamo ostao gotovo tri mjeseca kako bi ?uo Abendmusik, upoznao znamenitog orgulja?a, ?uo ga kako svira, i kako je Bach objasnio: "kako bi shvatio par stvari o njegovom umije?u".
[3]
Iako je sa?uvano preko 100 Buxtehudeovih vokalnih skladbi, vrlo malo ih se spominje u va?nijim njema?kim zbirkama rukopisa iz tog perioda. Do ranog 20. stolje?a, Buxtehudea se smatralo prvenstveno skladateljem za klavijature.
- Potpun popis:
Dodatak:Popis skladbi Dietricha Buxtehudea
.
Ve?inu Buxtehudeovog opusa ?ini vokalna glazba koja pokriva razli?ite stilove, kao i skladbe za orgulje koje su ve?inom napisane za korale i velike sekcijske forme. Komorna glazba ?ini manji dio pre?ivjelog opusa, iako je upravo 14 komornih sonata Buxtehude za ?ivota objavio. Na?alost, mnoge Buxtehudeove skladbe izgubljene su. Libreta za njegove oratorije, npr. su pre?ivjela, ali ne i notni zapisi, ?to je pogotovo ?teta, jer su njegovi njema?ki oratoriji vjerojatan uzor kasnijim radovima Johanna Sebastiana Bacha i Georga Philippa Telemanna.
Zbirka Gustafa Dubena i tzv. Libe?ke tablature A373 dva su najva?nija izvora Buxtehudeove vokalne glazbe. Prva uklju?uje nekoliko autograma, i u njema?koj tablaturi za orgulje i u notnom zapisu. I jedna i druga zbirka vjerojatno su stvorene tijekom Buxtehuedovog ?ivota i s njegovom dozvolom. Kopije koje su napravili razni drugi skladatelji jedini su postoje?i izvori njegovih orgulja?kih radova: skladbe za koral ve?inom su preno?ene u kopijama Johanna Gottfrieda Walthera, dok se one Gottfrieda Lindemanna i druge usredoto?uju na slobodne radove. Rukopis Johanna Christopha Bacha je pogotovo va?an jer uklju?uje tri poznata ostinata i ?uveni Preludij i chaconne u C-duru,
BuxWV
137. Iako je sam Buxtehude najvjerojatnije pisao u orgulja?koj tablaturi, ve?ina njegovog rada u standardnom je notnom zapisu.
Radovi za klavijature
[
uredi
|
uredi kod
]
19 orgulja?kih
praeludia
(preludija) iz jezgre Buxtehudeovog rada smatraju se njegovim najva?nijim doprinosom glazbenoj literaturi 17. stolje?a. U pitanju su sekcijske skladbe koje izmjenjuju dijelove sa slobodnim improvizacijama i strogo kontrapunktalnim izvođenjem, obi?no ili fuge ili skladbe napisane sli?nom tehnikom; sve izrazito koriste pedale i svojstvene su orguljama. Ovi preludiji, zajedno s djelima Nikolausa Bruhnsa predstavljaju najvi?u to?ku u razvoju sjevernonjema?kog orgulja?kog preludija i tzv. stila
stylus phantasticus
. Nesumnjivo su među najja?im utjecajima J. S. Bacha ?iji orgulja?ki preludiji, tokate i fuge vrlo ?esto koriste sli?ne tehnike.
Preludiji se vrlo razlikuju po stilu i strukturi i tako ih je te?ko kategorizirati. Strukturalno, obi?no postoji uvodni dio, fuga i postludij, ali se ova osnovna shema vrlo ?esto pro?iruje: i BuxWV 137 i BuxWV 148 uklju?uju punokrvnu
chaconne
zajedno s dijelovima vrlo sli?nim fugi i tokati. BuxWV141 sadr?i dvije fuge, dijelove imitativnog kontrapunkta i dijelove s akordnim skladanjem. Nekoliko djela je po obujmu manje, npr. BuxWV 144 sastoji se samo od kratkog, uvodnog improvizacijskog preludija koji prati du?a fuga. Ove sekcije mogu biti eksplicitno u notnom zapisu odijeljene ili te?no prelaziti jedna u drugu, gdje jedna zavr?ava, a druga po?inje u istom taktu. Tekstura je gotovo uvijek barem troglasna, s manjim primjerima ?etveroglasne polifonije i povremenih sekcija s pet glasova (BuxWV 150 je jedan od istaknutih primjera, s peteroglasnom strukturom u kojoj dva glasa preuzimaju pedale.)
Uvodni dio uvijek je improvizacijski. Preludij gotovo bez iznimke po?inje jednim motivom u jednom od glasova, koji potom drugi imitiraju u jednom ili dva takta. Nakon toga, uvod naj?e??e razrađuje taj motiv ili jedan njegov dio, ili pak jedan kratku melodijsku "klicu" koja zatim prelazi iz jednog glasa u drugi, po tro- ili ?etveroglasnoj strukturi, kako je prikazano u primjeru 1:
Primjer 1
. Ovo je uvod iz Preludija u F-duru, BuxWV 145. Ovdje vidljivu interakciju motiva, u kojoj kratki motiv prelazi iz jednog glasa u drugi, gdje ponekad dva glasa zvu?e istovremeno, Buxtehude je ?esto koristio u svojim preludijima, ?esto ih pro?iruju?i na ?etiri glasa ili obilnom uporabom pedala.
Povremeno uvod koristi paralelne terce, sekste itd. Npr. BuxWV 149 po?inje s jednim glasom, nastavlja se paralelnim kontrapunktom kroz devet taktova da bi zatim pre?ao u strukturu kao ?to je ona u primjeru 1. Improvizacijski interludiji, slobodni dijelovi i postludiji mogu koristiti ?irok raspon tehnika, od raznovrsnih na?ina imitativnog skladanja, do raznih oblika nemotivske interakcije između glasova (arpeggia, akordni stil, figuracija preko pedalnog tona itd.) Oznake za tempo ?esto su prisutne:
Adagio
dijelovi pisani u akordima cijelih nota ili polovinki,
vivace
i
allegro
imitacijski dijelovi i sli?no.
Primjer 2
: Fugalni primjeri iz skladbi BuxWV 137, BuxWV 140, BuxWV 142 (dva) i BuxWV 153.
Broj fuga u preludiju varira između jedne i tri, ne ra?unaju?i pseudofugalne slobodne sekcije. Fuge u pravilu sadr?e ?etiri glasa, uz znatno kori?tenje pedala. Ve?ina tema je srednje du?ine (v. Primjer 2), ?esto s određenim stupnjem odjeka (ponavljanje nota, pogotovo u BuxWV 148 i BuxWV 153), ?irokih skokova ili jednostavnih nizova ?esnaestinki. Zna?ajna iznimka je fuga iz BuxWV 145, koja sadr?i ?estotaktnu temu. Odgovori su obi?no tonalni, na stupnjevima između 1 i 5, s malo stvarne modulacije. Stretto i paralelni ulasci tu i tamo se koriste, s naglaskom na ove druge. Strukturno, Buxtehudeove fuge su niz ekspozicija, gdje se netematski materijal pojavljuje vrlo rijetko, ako uop?e. No postoje varijacije u na?inu na koji su građene: u prvoj i zadnjoj fugi iz BuxWV 136, drugi glas ne izla?e temu kao ?to je primjer u po?etnoj ekspoziciji; u BuxWV 153, druga ekspozicija koristi temu u invertiranom obliku, itd. Teme fuge određenog preludija mogu biti i povezane, kao u Frobergerovim i Frescobaldijevim kanconama i ricercarima (BuxWV 150, 152 itd.):
Fugalna procedura raspada se pri kraju fuge kada joj se dopu?ta slobodna sekcija, kao u primjeru 4:
Example 4
. Razrje?enje fuge prije slobodne sekcije. Posljednjem dijelu teme (pedal) pridru?uje se najvi?i glas.
Druge Buxtehudeove skladbe koje koriste slobodno skladanje i sekcijsku strukturu sadr?e radove naslovljene kao
toccata
,
praeambulum
itd. Svi slu sli?ni
praeludia
po građi i kori?tenim tehnikama, osim ?to neke skladbe ne koriste pedalne odlomke ili to ?ine na vrlo jednostavan na?in (pedalni ton koji traje kroz ve?i dio skladbe itd.) Poznata sklabda iz BuxWV 146, u rijetkoj ljestvici fis-mol - vjeruje se da je taj preludij Buxtehude skladao posebno za sebe i svoje orgulje, i da je imao svoj vlastiti na?in ugađanja instrumenta kako bi omogu?io rijetko kori?tene tonalitete.
Gotovo svi postavi Buxtehudeovih korala mogu se svrstati u tri zasebne vrste: koralni preludiji, koralne fantazije i koralne varijacije. Koralni preludiji obi?no su ?etverodjelni
cantus firmus
od jedne strofe korala; melodija je prisutna u najvi?em glasu i razrađene ukra?enosti. Tri ni?a glasa sudjeluju oblikom kontrapunkta koji nije nu?no imitativan. Ve?ina Buxtehudeovih koranih skladbi su u ovom obliku. Evo primjera iz korala
Ein feste Burg ist unser Gott
("Jaka tvrđava na? je Bog"), BuxWV184:
Uvodni taktovi korala
Ein feste Burg ist unser Gott
BuxWV 184. Ukra?eni koral u visokom glasu je obojan u plavo, izvorna melodija za dvije dionice ovdje je prikazana na odvojenim crtovljima. Uo?ljivi su jednostavni imitativni odlomci u taktovima 6-8 i 13-15.
Ukra?eni cantus firmus u ovim skladbama predstavlja zna?ajnu razliku između njema?kih orgulja?kih ?kola sjevera i juga; Pachelbel i njegovi u?enici gotovo uvijek ostavljaju koralnu melodiju neukra?enom.
Koralne fantazije (moderan izraz) su ve?e virtuozne sekcijske skladbe koje pokrivaju cijelu strofu teksta i po na?inu na koji tekst obrađuju sli?ne su koralnim koncertima: svaki stih razvija se zasebno, ?to dopu?ta tehni?ki i emocionalni kontrast u sekcijama iste skladbe. Prisutnost kontrastnih tekstura podsje?a na Buxtehudeove
praeludia
. Svaka sekcija blisko je povezana s tekstom pripadaju?ih odlomaka (kromatske izra?avaju tugu, ?ig-fuge radost itd.) Primjeri uklju?uju
Gelobet seist du, Jesu Christ
BuxWV 188,
Nun Freut euch, lieben Christen g'mein
BuxWV210,
Nun lob, mein Seel, den Herren
BuxWV 213 i
Wie schon leuchtet der Morgenstern
, BuxWV 223. Buxtehudeove koralne varijacije obi?no su u tri ili dva glasa. Sastoje se od oko 3 do 4 varijacije od kojih samo jedna obi?no koristi pedal. Ovi radovi nisu toliko zna?ajni u razvoju tog oblika i nisu tako napredni kao Pachelbelovi ili Bohmovi doprinosi tom ?anru.
Skladbe koje ne padaju ni u jednu od ove tri vrste su
Auf meinen lieben Gott
BuxWV 179, koja je, posve neobi?no za to doba, plesna suita zasnovana na koralu. Tu su i skladbe zasnovane na napjevima (Magnifikati BuxWV 203-5 i
Te Deum laudamus
, BuxWV 218), koji su strukturalno sli?ni koralnim fantazijama.
Tri djela s ostinato basom koje je Buxtehude skladao, dvije
chaconne
i
passacaglia
ne samo da predstavljaju, zajedno s Pachelbelovih ?est chaconnea za orgulje, prelazak s tradicionalnog stila chaconne, nego su i prvi uistinu razvijeni sjevernonjema?ki doprinos u razvoju ?anra. Među Buxtehudeovim su najpoznatijim radovima i utjecale su na brojne skladatelje nakon njega, među kojima je najistaknutiji Bach (?ija passacaglia za orgulje je oblikovana prema Buxtehudeovima) i Brahms. Ova djela sadr?e brojne povezane sekcije, s mnogo zaostajalica, promjene mjera i pravih modulacija (u kojima se ostinato transponira u drugi tonalitet).
Neki od preludija također koriste ostinato modele. Preludij u C-duru, BuxWV 137 po?inje duga?kim, ekspresivnim solom, a ne zavr?ava ni postludijem arpeggia i ljestvica, nego sasvim punom (iako kratkom) chaconnom izgrađenom od prili?no kompleksnog trotaktnog ostinata u pedalu:
Preludij u g-molu, BuxWV 148, u kojemu je ostinato izveden iz teme jedne od fugalnih sekcija, također zavr?ava na isti na?in. K tome, u drugom preludiju u g-molu, BuxWV 149, također se koristi sli?an bas uzorak na po?etku skladbe.
Drugi radovi za klavijature
[
uredi
|
uredi kod
]
ostatak Buxtehudeove glazbe za klavijature ne koristi pedale. Od orgulja?kih radova je u Buxtehudeovom opusu samo nekoliko kancona za klavijature strogo kontrapunktalno, i vjerojatno su skladane radi pou?avanja. Također postoji tri djela naslovljena kao
fuge
: samo prva, BuxWV 174 je prava fuga. BuxWV 175 je prije kancina (dvije fugalne sekcije na istu temu), dok je BuxWV 176 vi?e nalik tipi?nom Buxehudeovom preludiju u kojemu je po?etak, umjesto improvizacijske sekcije, po?etak fuga (i to samo za manuale).
Postoji također 19 suita za ?embalo, kao i nekoliko nizova varijacija. Suite slijede standardni model: allemande - sarabande - courante - gigue, ponekad isklju?uju?i koji od stavaka ili uklju?uju?i parove istovrsnih stavaka. Kao i Frobergerovi, svi plesni stavci osim giguea koriste francuski lutnjisti?ki stil brise, sarabande i courante ?esto su varijacije allemande. Gigue sadr?i osnovni imitativni kontrapunkt, ali nikad ne ide tako daleko kao gigue-fuge iz koralnih fantazija ili fugalne skladanje vidljivo u orgulja?kim preludijima. Mogu?e je da Buxtehudeove razvijenije skladbe za ?embalo jednostavno nije pre?ivjelo: u svojim rukopisima Mattheson spominje ciklus od sedam Buxtehudeovih suita koje oslikavaju prirodu planeta, ali su ta djela izgubljena.
Nekoliko serija arija s varijacijama su, ?to je iznenađuju?e, puno razvijenije od orgulja?kih koralnih varijacija. BuxWV 250,
La Capricciosa
mogu?e je nadahnuta Bachovim "Goldberg varijacijama" BWV 988: obje sadr?e 32 varijacije (uklju?uju?i i dvije arije iz "Goldberg varijacija"). Postoji određeni broj sli?nosti u strukturi pojedinih stavaka; i jedni i drugi imaju varijacije na oblike raznih plesova, ili su i jedni i drugi u G-duru. Bach je bio upoznat s Buxtehudeovim radom i jako ga je cijenio.
- Glazba za orgulje
- Glazba za ?embalo
- Lars Ulrik Mortensen
(BuxWV 243, 168, 238, 162, 250, 165, 223, 233, 176, 226, 249, 166, 179, 225, 247, 242, 174, 245, 171, 235, 170, 215)
- Ton Koopman
(produkcija u tijeku, kao dio Buxtehudeovog Opera omnia serijala: do sad je izdan 1. disk sa skladbama BuxWV 250, 230, 238, 233, 245, 235, 247, 228, 242, 226, 243, 234, 232)
- Kantate
Jos van Immerseel
? 1994 ? Channel Classics, CCS 7895
- Sacred Cantatas
(BuxWV 47, 94, 56, 73, 174, 12, 48, 38, 60),
Emma Kirkby
et al,
The Purcell Quartet
? 2003 ? Chandos Records Ltd, Chan 0691
- Sacred Cantatas Vol. 2
(BuxWV 13, 92, 77, 17, 6, 71, 58, 37, 57),
Emma Kirkby
,
Michael Chance
,
Charles Daniels
,
Peter Harvey
, The Purcell Quartett ? 2005 ? Chandos Records Ltd, Chan 0723
- Sacred Cantatas
(BuxWV 104, 59, 97, 161, 107, 53, 64, 108), Matthew White, Katherine Hill, Paul Grindlay,
Aradia Ensemble
,
Kevin Mallon
? 2004 ? Naxos 8.557041
- Geistliche Kantaten
(Sacred cantatas),
Cantus Colln
,
Konrad Junghanel
, Harmonia Mundi France HMC 901629
- O Gottes Stadt
(BuxWV 87),
Wo ist doch mein Freund geblieben?
(BuxWV 111) and
Herr, wenn ich nur dich habe
(BuxWV 38), pjevaju
Johannette Zomer
,
Peter Harvey
u "Death and Devotion",
Netherlands Bach Society
,
Jos van Veldhoven
, Channel Classics, CCS SA 20804
- Wacht! Euch zum Streit gefasset macht (
Das jungste Gericht
)
(BuxWV Anh.3) (Dieterich Buxtehude - Opera Omnia, Volume 2, Vocal Works 1),
Ton Koopman
, The
Amsterdam Baroque Orchestra & Choir
, Antoine Marchand Records, CC72241
- Membra Jesu Nostri
,
Monteverdi Choir
,
English Baroque Soloists
,
Fretwork
,
John Eliot Gardiner
, Archiv Produktion 447 298-2
- Membra Jesu Nostri
,
Netherlands Bach Society
,
Jos van Veldhoven
(cond), pjevaju
Anne Grimm
,
Johannette Zomer
soprani,
Peter de Groot
kontratenor,
Andrew Tortise
tenor,
Bas Ramselaar
bas (solisti djeluju kao zbor), Channel Classics CCS SA 24006; također sadr?i
Fried- und Freudenreiche Hinfahrth
(BuxWV 76), serijal od dvije arije, a pjeva ih
Johannette Zomer
- Membra Jesu Nostri
,
Ton Koopman
, Erato 2292-45295-2
- Membra Jesu Nostri
,
Masaaki Suzuki
,
Bach Collegium Japan
, Bis Records CD-871
- Membra Jesu Nostri
,
Konrad Junghanel
,
Cantus Colln
, Harmonia Mundi, HMC 901912
- Snyder, Kerala J.
Dieterich Buxtehude: Organist in Lubeck.
New York: Schirmer Books, 1987.
ISBN
0-02-873080-1
.
- Najobuhvatnija studija ?ivota i djela Dietericha Buxtehudea; sadr?i vrlo ?iroku bibliografiju. Napisana je za ozbiljne u?enjake kao i za le?erne ?itatelje. Za dopunjeno izdanje:
http://www.boydell.co.uk/80462537.HTM
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 27. rujna 2007. (
Wayback Machine
) gdje se nalazi vi?e detalja. Također uklju?uje kompaktni disk s Buxtehudeovim radovima i ?ini izvrsan uvod u djelo ovog zanemarenog skladatelja.
- Dietrich Buxtehude,
The Grove Dictionary of Music and Musicians
, Macmillan, volume 4, str. 695?710
- Koncizan pregled Buxtehuedovog ?ivota i djela, bibliografija i pun popis djela i izvora.
- Gorman, Sharon Lee.
Rhetoric and Affect in the Organ Praeludia of Dieterich Buxtehude (1637-1707).
Stanford University, diss., 1990.
- Detaljna studija prisutnosti retori?kog argumenta u Buxtehudeovoj glazbi.
- Archbold, Lawrence.
Style and Structure in the Praeludia of Dietrich Buxtehude.
Ann Arbor: UMI Research Press, 1985.
ISBN
0-8357-1646-5
.
- Analiza Buxtehudeovih orgulja?kih preludija.
- Dietrich Buxtehude und die Europaische Musik Seiner Zeit.
Kassel: Barenreiter, 1990.
ISBN
3-7618-0994-8
.
(
de
)
- Zbirka eseja o Buxtehudeu i drugim temama.
- Belotti, Michael.
Die freien Orgelwerke Dieterich Buxtehudes.
Frankfurt am Main: Lang, 1995.
ISBN
3-631-48534-4
.
(
de
)
- Studija izvora Buxtehudeovih skladbi za orgulje, s pretpostavljenom kronologijom.
Glazba za orgulje
- Broude Brothers
- Breitkopf (Klaus Beckmann)
- Barenreiter (Christoph Albrecht)
- Hansen (Josef Hedar)
- Dover (izdanja djela u javnom vlasni?tvu)
- ↑
Albert Schweitzer biography of J.S. Bach: "He is the greatest organist between Scheidt and Bach".
- ↑
Nova literaria Maris Balthici
, 1707.
- ↑
Presumably from the Wolff biography or the
New Bach Reader
.