Crveni kri? međunarodna je humanitarna organizacija sa sjedi?tem u ?enevi . Utemeljio ju je Henri Dunant . U svakoj dr?avi postoji samo jedan nacionalni Crveni kri? (koji se dijeli na gradske i op?inske organizacije itd.), a nacionalna dru?tva ujedinjuju se u Međunarodnu federaciju Crvenog kri?a i Crvenog polumjeseca .

Uloga Međunarodnog Crvenog kri?a [ uredi | uredi kod ]

Uloga je Međunarodne federacije pomaganje razvoja humanitarnih djelatnosti nacionalnih dru?tava, koordinacija njihovim operacijama pomo?i ?rtvama prirodnih katastrofa ( potresi , poplave , po?ari ...), te da se brine za izbjeglice izvan podru?ja sukoba. Zadatak joj je također edukacija ljudi o Pokretu.

Međunarodni pokret CK/CP ?ini Međunarodni odbor CK, koji je osniva?ko tijelo CK. Međunarodni odbor neutralan je posrednik u oru?anim sukobima i nemirima, te poku?ava na temelju ?enevskih konvencija pru?iti za?titu i pomo? ?rtvama međunarodnih i građanskih ratova i unutarnjih nemira, a organizira i bolnice na otvorenom. Djelatnost mu dolazi do izra?aja ponajprije u ratno vrijeme.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Iskustvo Henryja Dunanta [ uredi | uredi kod ]

Nedaleko od Solferina, malenog mjesta na sjeveru Italije , sukobile su se 24. lipnja 1859. austrijske vojne jedinice sa savezni?kom francusko - talijanskom vojskom. Vodila se posljednja bitka za neovisnost poslije koje su Austrijanci protjerani sa sjevera Italije . Francuski car Napoleon III. pritekao je Italiji u pomo?. Krvava bitka koja je trajala 15 sati ostavila je sa sobom 40 000 ranjenih koji su umirali na bojnom polju. Sanitetske slu?be ne znaju?i da je bitka zapo?ela bile su daleko od ovog prizora. Svega nekoliko lije?nika , koji su se ondje zatekli, trudili su se da s neznatnim sredstvima pru?e pomo? ranjenicima, ali za ve?inu njih spasa nije bilo.

Mladi trgovac iz ?eneve koji se zatekao u blizini bojnog polja, bio je svjedok strahovitog prizora. Zvao se Henry Dunant , imao je 31 godinu i bio vođen iznenadnim nagonom da pru?i pomo? svima u nevolji. Ali vidjev?i nevjerojatan broj ranjenika koji su se nalazili oko njega, vrlo je brzo ustanovio da je on sam nemo?an i da ne?e mo?i mnogo u?initi za njih. Tada spontano poku?ava na?i volontere među civilnim stanovni?tvom Solferina koji su se u po?etku pokazali vrlo nevoljnim. Henry Dunant im tada povika ?Tuttti fratelli!“-?Svi smo bra?a!“ Svojim gromkim pozivom uspio je slomiti otpor i otvoriti srca tih mu?karaca i ?ena. Ranjenici su odvedeni daleko od bojnog polja, u crkve i privatne ku?e, gdje im je stanovni?tvo svim srcem pru?ilo pomo?.

Neumoran, Henry Dunant brinuo se 3 dana i 3 no?i o ranjenicima. Donosio je vodu onima koji su imali groznicu, tje?io je umiru?e, obe?avaju?i da ?e njihovoj obitelji prenijeti posljednju poruku. Nalazi vremena i da ohrabri druge dobrovoljce da pomognu. Ti dobrovoljci bili su puni dobre volje, ali nisu bili u mogu?nosti pru?iti odgovaraju?u pomo?, jer im je nedostajalo znanja i potrebne obuka.

Henry Dunant je shvatio: da se u Solferinu tada na?ao veliki broj dobrovoljaca koji su imali dobru medicinsku obuku, koliko je nepotrebnih patnji moglo biti izbjegnuto? Koliko mladih obe?avaju?ih ?ivota je moglo biti spa?eno? Shvatio je da treba stvoriti međunarodno dru?tvo za pomo?, koje bi se temeljilo na ugovoru i koje bi pravno obvezivalo dr?ave. Tri godine nakon tih događaja po?eo je Henry Dunant pisati ?Sje?anje na Solferino“ u kojoj je jasno iznio svoje ideje. Tra?i da bude potpisana međunarodna konvencija koja ?e osigurati za?titu civila ?rtava rata i da budu stvorena, u svim zemljama, dru?tva za pru?anje pomo?i, koja ?e biti zasnovana na principu nepristranosti i koja ?e okupiti dobrovoljce obu?ene u pru?anju pomo?i ranjenicima.

Po?etak pokreta [ uredi | uredi kod ]

Knjigu objavljuje o svom tro?ku u 400 primjeraka i ?alje je va?nim osobama i svojim prijateljima. General Guillaume Henri Dufour i pravnik Gustave Moynier , koji su pro?itali njegovu knjigu, smatraju da su njegove ideje i planovi ostvarivi te stupaju u kontakt s njim. 9. velja?e 1863. godine, ?enevsko ?Dru?tvo javne koristi“ na ?elu s Moynierom, osniva odbor koji treba ispitati Dunatove ideje. Ovaj odbor ?ine, osim Moyniera, Dunanta i Dufoura, i ratni kirurg Louis Appia i lije?nik Theodore Maunoir . Ova petorice prvi se put sastaju 17. velja?e 1863. i ustanovljuju ve? tada ?Međunarodni odbor za pomo? ranjenicima“. Ovaj ?Odbor petorice“ kratko nakon toga po?inje ?iriti svoje ideje u svijetu. U ljeto te iste 1863. godine, odbor poziva jedan broj zemalja u ?enevu na međunarodni kongres. 26. listopada general Dufour otvara ovu konferenciju koja je okupila 36 predstavnika iz 16 zemalja. Nakon 4 dana kongresa, skup donosi deset odluka i izra?ava tri ?elje: stvaranje, u svakoj od zemalja, jednog ?nacionalnog odbora za pomo? ranjenicima“, a kao uvjet i temelj, zahtijeva da sanitetske slu?be, dobrovoljci i ranjenici budu za?ti?eni, odnosno da budu progla?eni ?neutralnim“ ili ?nepovredivim“.

Znak i ?enevske konvencije [ uredi | uredi kod ]

Skup usvaja kao znak za?tite i raspoznavanja crveni kri? na bijelom polju, obrnuto od boja ?vicarske zastave. Dunantova vizija postaje stvarnost: rođena je svjetska organizacija Crvenog kri?a. Na dan 22. kolovoza 1864. godine, tek godinu dana nakon konferencije, u ?enevi je potpisana prva Konvencija, (a postoje 4 ?enevske konvencije ) koja se odnosi na za?titu ranjenika u kopnenim snagama. Godine 1868. za?tita je pro?irena na ranjenike pomorskih snaga i brodolomnike. Ali bit ?e potrebno jo? vremena kako bi ova na?ela postala univerzalno obvezna ( 1899. ? 1907. ).

U godinama koje su slijedile, postupno se stvaraju nacionalna dru?tava Crvenog kri?a, ?to je bio jedan od Dunantovih ciljeva. 17. srpnja 1866. utemeljen je ?vicarski Crveni kri?. U cijelom svijetu po?inje obuka dobrovoljaca za pru?anje prve pomo?i bolesnima i ranjenima. Snabdijevaju se skladi?ta zavojnim materijalom, pokriva?ima i drugim potrep?tinama za pomo?; sve je spremno za slu?aj izbijanja sukoba. Crveni kri? vrlo je brzo stavljen na probu prilikom izbijanja francusko-njema?kog rata 1870. godine, koji je odnio mnogo ?rtava. Ali po prvi put u povijesti, pomo?nici Crvenog kri?a obu?eni su za pru?anje ranjenicima u?inkovite pomo?i na licu mjesta. Prvo dru?tvo Crvenog kri?a na Balkanu osnovano je 1875. godine u Crnoj Gori, kao dvadeset drugo po redu u svijetu. ^[1] U okviru tada?nje Austro-Ugarske , u Hrvatskoj je prvo dru?tvo osnovano u Zadru . ^[2]

Razvoj do Prvog svjetskog rata [ uredi | uredi kod ]

Od osnivanja Crvenog kri?a 1863. godine, 35 nacionalnih dru?tava Crvenog kri?a ili Crvenog polumjeseca stvoreno je u Europi u osvit 20. stolje?a , u vrijeme kad je Europa podijeljena. ?ovje?anstvo se nalazi pred dru?tvenim krizama i glađu. Suo?ena s razornim snagama, organizacija Crvenog kri?a nastoji ?uvati i braniti ljudska prava. Uporaba zrakoplova kao sredstva za vođenje borbe daje novu dimenziju neprijateljstvima. Shodno tome, poljske bolnice i ?atori Crvenog kri?a moraju biti prepoznatljivi i s neba.

Veliki broj ratnih zarobljenika bio je razmijenjen posredstvom Međunarodnog odbora Crvenog kri?a (MOCK) ?to je omogu?ilo da se zarobljenici vrate u svoju domovinu. Ve?er uo?i Bo?i?a 1917. godine ljudi su svjedo?ili dirljivim scenamana na ?eljezni?kom kolodvoru u ?enevi: povratak ratnih zarobljenika, a ?enevski volonteri Crvenog kri?a ukra?avaju perone bo?i?nim drvcima i pru?aju okrijepu ranjenicima.

Prije nego ?to je zavr?en Prvi svjetski rat , MOCK suo?io se s potpuno novom i posebno osjetljivom situacijom: ruska revolucija i za?tita ranjenika u slu?aju građanskog rata . U okviru ovog sukoba, pojavit ?e se, osim Dru?tva CK koje je postojalo u carsko doba, dru?tvo koje su snovali revolucionari. Ali u skladu s na?elom, priznaje se samo jedno nacionalno dru?tvo. Kasnije, na konferenciji u Stockholmu 1948. godine bit ?e stoga prihva?eno novo pravilo da tijekom sukoba nijedno novo dru?tvo ne mo?e biti priznato; pa, ipak, de facto se odr?avaju odnosi sa svakim dru?tvom koje se bavi stvarnim aktivnostima.

Nakon Prvog svjetskog rata [ uredi | uredi kod ]

Posljedica rata i lo?ih uvjeta ?ivota, glad pogađa vi?e milijuna osoba između 1920. i 1923. godine. Usto, po zavr?etku Velikog rata , europsko stanovni?tvo ima samo jednu ?elju: da vi?e nikad ne bude rata. U toj se nadi 1919. godine nacionalna dru?tva ujedinjuju i stvaraju Federaciju nacionalnih dru?tava Crvenog kri?a. U Europi se tijekom dvadesetih i tridesetih godina pojavljuju totalitarni re?imi: prvo u Italiji , zatim u Njema?koj , ?panjolskoj . Za Crveni kri?, ovo je jedno od najte?ih razdoblja u povijesti, jer osim ?to osje?a dolazak novog rata, ve? je suo?en s dr?avama koje ignoriraju humanitarna na?ela.

Europska nacionalna dru?tva CK pru?aju pomo? uz podr?ku autohtonih dru?tava.

Nakon Prvog svjetskog rata , dru?tva CK sudjeluju u borbi protiv latentnih bolesti, organiziraju?i informativne kampanje i obrazovanje o zdravlju. Prevencija, higijena i uravnote?ena prehrana tri su oslonca ove borbe koja je zapo?eta protiv bolesti i epidemija.

U Drugom svjetskom ratu [ uredi | uredi kod ]

U Drugom svjetskom ratu Crveni kri? prisutan je na svim bojnim poljima, na svim frontovima u Europi . Pru?a pomo? ranjenicima, njeguje ih i upu?uje u poljske bolnice koje se nalaze u pozadini fronta. Koriste se sva raspolo?iva sredstva u borbi protiv ljudske bijede; u slu?aju da se pokvare kola, bez oklijevanja se koriste konji, ?ak i psi. Tokom ovog rata, zara?ene dr?ave na svojim su teritorijima otvorile mnogobrojne logore za ratne zarobljenike. Zahvaljuju?i postoje?im konvencijama, CK je mogao obaviti vi?e od 11.000 posjeta logorima , uru?iti 24 milijuna pisama i podijeliti pomo? u vrijednosti od 3,4 milijarde ?vicarskih franaka. Jedno od najtamnijih poglavlja ovog razdoblja bez sumnje je poglavlje koncentracijskih logora nacional-socijalisti?kog re?ima, u kojima je vi?e milijuna osoba, ?iju su ve?i ?inili ?idovi , bilo ubijeno. CK je u svojim nastojanjima bio sprije?en.

Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata slu?ba tra?enja ostvaruje nemogu?e. Stotine tisu?a obitelji koje je rat odvojio sjedinjene su, stotine tisu?a vojnika koji su bili prijavljeni kao nestali ili su smatrani mrtvima na taj su na?in mogli ponovo na?i svoje supruge i djecu.

Na?ela [ uredi | uredi kod ]

Sedam temeljnih na?ela ?ine bit Pokreta. Prihva?ena su na 20. međunarodnoj konferenciji u ?enevi 1965. godine. Dr?ave su obvezne u svako doba po?tovati privr?enost svih sastavnih dijelova Osnovnim na?elima Pokreta:

• Humanost

Pokret CK/CP nastao je u ?elji da bez diskriminacije pru?i pomo? ranjenicima na bojnom polju. Njegov cilj je za?tititi ?ivot, zdravlje i po?tovanje ljudske osobe.

• Nepristranost

Pokret ne pravi razliku prema klasi ili rasi pojedinaca, te nastoji ubla?iti njihove patnje vođen samo njihovim potrebama.

• Neutralnost

Da bi sa?uvao povjerenje svih, Pokret se ne opredjeljuje u raspravama vjerske, klasne, rasne ili politi?ke prirode.

• Neovisnost

Pokret je neovisan, jer nacionalna dru?tva kao pomo?ni organi humanitarnih slu?bi svojih vlada, moraju sa?uvati svoju autonomiju, kako bi mogla djelovati u skladu s na?elima.

• Dobrovoljnost

Pokret ne pokre?e ?elja za stjecanjem dobiti, on je dobrovoljan.

• Jedinstvo

U jednoj zemlji mo?e postojati samo jedno dru?tvo CK/CP i ono mora biti dostupno svima i provoditi svoju djelatnost na cijelom teritoriju.

• Univerzalnost

Pokret je univerzalan, jer sva dru?tva u njemu imaju jednak status, poma?u se i dijele jednaka prava.

?enevske konvencije [ uredi | uredi kod ]

Prva konvencija ?titi ranjene i bolesne vojnike, kao i sanitetsko osoblje u kopnenim snagama.

Druga jam?i za?titu ranjenih, bolesnih vojnika ili brodolomaca i za?titu sanitetskog osoblja pomorskih snaga.

Tre?a je posve?ena pobolj?anju tretmana ratnih zarobljenika.

?etvrta konvencija najzad pru?a za?titu civilima prilikom oru?anih sukoba i na okupiranim teritorijima. Potpisana je nakon Drugog svjetskog rata, i najzna?ajnija je odluka ?enevske konvencije.

?etiri konvencije su 1977. god. dopunjene dopunskim Protokolima koji uzimaju u obzir metode modernog rata i jam?e bolju za?titu civilima.

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

• Elsa Brandstrom
• Hrvatski Crveni kri?

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima stranicu o temi Međunarodni Crveni kri?

• Međunarodni Crveni kri? i Crveni polumjesecSlu?bene stranice   Arhivirana ina?ica izvorne stranice od 12. kolovoza 2007. ( Wayback Machine )
• Hrvatski Crveni kri? - slu?bene stranice

v  • u Dobitnici Nobelove nagrade za mir 1900-ih Henry Dunant i Frederic Passy (1901.)   · Elie Ducommun i Charles Albert Gobat (1902.)   · William Randal Cremer (1903.)   · Institut za međunarodno pravo (1904.)   · Bertha von Suttner (1905.)   · Theodore Roosevelt (1906.)   · Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault (1907.)   · Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer (1908.)   · Auguste Marie Francois Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant (1909.) 1910-ih Stalni međunarodni mirovni ured (1910.)   · Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried (1911.)   · Elihu Root (1912.)   · Henri La Fontaine (1913.)   · Crveni kri? (1917.)   · Thomas Woodrow Wilson (1919.) 1920-ih Leon Bourgeois (1920.)   · Hjalmar Branting i Christian Lous Lange (1921.)   · Fridtjof Nansen (1922.)   · Austen Chamberlain i Charles G. Dawes (1925.)   · Aristide Briand i Gustav Stresemann (1926.)   · Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde (1927.)   · Frank B. Kellogg (1929.) 1930-ih Nathan Soderblom (1930.)   · Jane Addams i Nicholas Murray Butler (1931.)   · Norman Angell (1933.)   · Arthur Henderson (1934.)   · Carl von Ossietzky (1935.)   · Carlos Saavedra Lamas (1936.)   · Robert Cecil (1937.)   · NIOR (1938.) 1940-ih Crveni kri? (1944.)   · Cordell Hull (1945.)   · Emily Greene Balch i John Mott (1946.)   · Kvekeri i AFSC (1947.)   · John Boyd Orr (1949.) 1950-ih Ralph Bunche (1950.)   · Leon Jouhaux (1951.)   · Albert Schweitzer (1952.)   · George Marshall (1953.)   · UNHCR (1954.)   · Lester B. Pearson (1957.)   · Georges Pire (1958.)   · Philip Noel-Baker (1959.) 1960-ih Albert Lutuli (1960.)   · Dag Hammarskjold (1961.)   · Linus Pauling (1962.)   · Crveni kri? (1963.)   · Martin Luther King, Jr. (1964.)   · UNICEF (1965.)   · Rene Cassin (1968.)   · ILO (1969.) 1970-ih Norman Borlaug (1970.)   · Willy Brandt (1971.)   · Henry Kissinger i Le Duc Tho (1973.)   · Sean MacBride i Eisaku Sat? (1974.)   · Andrej Dmitrijevi? Saharov (1975.)   · Betty Williams i Mairead Corrigan (1976.)   · Amnesty International (1977.)   · Anvar el-Sadat i Menahem Begin (1978.)   · Majka Tereza (1979.) 1980-ih Adolfo Perez Esquivel (1980.)   · UNHCR (1981.)   · Alva Myrdal i Alfonso Garcia Robles (1982.)   · Lech Wałęsa (1983.)   · Desmond Tutu (1984.)   · IPPNW (1985.)   · Elie Wiesel (1986.)   · Oscar Arias (1987.)   · Mirovne snage UN-a (1988.)   · Tenzin Gyatso, XIV. Dalaj lama (1989.) 1990-ih Mihail Sergejevi? Gorba?ov (1990.)   · Aung San Suu Kyi (1991.)   · Rigoberta Menchu (1992.)   · Nelson Mandela i Frederik Willem de Klerk (1993.)   · Jaser Arafat i ?imon Peres i Jichak Rabin (1994.)   · Udruga Pugwash i Jozef Rotblat (1995.)   · Carlos Filipe Ximenes Belo i Jose Ramos-Horta (1996.)   · ICBL i Jody Williams (1997.)   · John Hume i David Trimble (1998.)   · MSF (1999.) 2000-ih Kim Dae Jung (2000.)   · UN i Kofi Annan (2001.)   · Jimmy Carter (2002.)   · ?irin Ebadi (2003.)   · Wangari Maathai (2004.)   · IAEA i Mohamed ElBaradei (2005.)   · Muhammad Yunus i Grameen banka (2006.)   · Al Gore i IPCC (2007.)   · Martti Ahtisaari (2008.)   · Barack Obama (2009.) 2010-ih Liu Xiaobo (2010.)   · Ellen Johnson-Sirleaf i Leymah Gbowee i Tawakkul Karman (2011.)   · Europska unija (2012.)   · Organizacija za zabranu kemijskog oru?ja (2013.)   · Malala Yousafzai i Kailash Satyarthi (2014.)   · Tuni?ki nacionalni kvartet za dijalog (2015.)   · Juan Manuel Santos (2016.)   · Međunarodna kampanja za zabranu atomskog oru?ja (2017.)   · Denis Mukwege i Nadia Murad (2018.)   · Abiy Ahmed (2019.) 2020-ih Svjetski program za hranu (2020.)   · Maria Ressa i Dmitry Muratov (2021.)   · Ales Bialiatski , Memorial i Centar za građanske slobode (2022.)   · Narges Mohammadi (2023.)