Commedia dell'arte je teatarski stil nastao po gradovima Apeninskog poluotoka sredinom 16. st. koji se nakon tog pro?irio po Europi i postojao do kasnog 18. st.

Izvan Apenina commedia dell'arte do?ivjela je veliki uspjeh u Francuskoj kao Comedie-Italienne . U Engleskoj su njeni elementi naturalizirani u lakrdija?ku pantomimu i u Punch & Judy-show , lutkarsku igru, a u Njema?koj je komi?ni narodni lik Hanswurst , nastao pod uticajem commedie dell'arte . ^[1]

Glavna karakteristika tog stila bili su - glumci koji su igraju?i stripovski tipizirane likove (Harlekin, Kapetan, Pulcinela) improvizirali dijaloge na sceni i na taj na?in nasmijavali publiku. ^[2] Neki od tih likova bili su uvijek pod maskom, a neki govorili nagla?enim dijalektima (tako da se dalo prepoznati odakle su) a neki stranim jezicima.

Commedia dell'arte doslovno prevedeno sa talijanskog onog vremena zapravo zna?i - Komedija koju izvode znalci (a ne umjetni?ka komedija ), jer je arte u tom vremenu zna?io i umje?nost - zanat (iz tog se izvodi i rije? artigiano = zanatlija).

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Nastanak [ uredi | uredi kod ]

Unato? suvremenim uprizorenjima u stilu commedie dell'arte s rekonstruiranim radnjama i maskama na osnovu sa?uvanih opisa pojedinih predstava, na?e znanje o tome ?to je bila commedia dell'arte je vrlo tanko, jer je atmosfera i stil tih predstava nepovratno izgubljena. ^[1]

Dosad je napravljeno mnogo neuspje?nih istra?ivanja koja su poku?ala prona?i izravnu vezu i kontinuitet između kasnoanti?kih Atelana i commedie dell'arte . ^[1] Pa se danas samo spekulativno nagađa, da se taj tip teatarske igre razvio iz srednjovjekovnih lakrdija na talijanskim dijalektima , jer - commedia erudita na latinskom ili talijanskom nije bila ba? razumljiva ?iroj publici. ^[1]

Prvi pouzdani datum povezan s nekom dru?inom - commedie dell'arte je iz 1545. Najpoznatija rana kazali?na dru?ina bili su Gelosi , koju je vodio Francesco Andreini sa ?enom Isabellom, Gelosi su nastupali od 1568. do 1604. ^[1] U istom razdoblju nastupala je grupa Desiosi , osnovana 1595. , u kojoj je nastupao Tristan Martinelli (oko 1557. ? 1630. ), koji je bio slavni Harlekin. Ostale slavne grupe bile su; Comici Confidenti , aktivni od 1574. do 1621. i Uniti , koju je vodio Drusiano Martinelli sa ?enom Angelicom. Prvi zapis o nekoj dru?ini u Francuskoj je iz 1570. ? 1571. Sam francuski kralj pozvao je grupu Gelosi, da nastupi u njegovu dvorcu Blois 1577. , nakon tog su Gelosi nastupili u Parizu , i uspjeli odu?eviti publiku, koja je otad zavoljela commediu dell'arte ili kako su to Francuzi zvali talijanski teatar . Dru?ina Comedie-Italienne , osnovana je 1653. i bila popularna i rado gledana sve dok Louis XIV nije protjerao sve talijanske trupe 1697. Talijanski glumci bili su također popularni po Engleskoj , ?panjolskoj i Bavarskoj .

Svaka gluma?ka dru?ina commedie dell'arte imala je po desetak glumaca i dobru zalihu kratkih scenarija, tako da su lako mijenjali repertoar. ^[1] Iako su ponekad kod podjela uloga, postojale alternacije, ve?inu uloga vje?bali su i igrali samo pojedina?ni glumci koji su kreirali vlastite likove ili glumili one koji su publici ve? bili poznati. To je pomoglo da se zadr?i kontinuitet, ali i istovremeno omogu?i raznolikost.

Profesionalizacija teatra [ uredi | uredi kod ]

I prije razdoblja Commedie dell'arte bilo je putuju?ih zabavlja?a ( akrobata , ?onglera i pripovjeda?a) koji su zabavljali publiku po sajmovima , tr?nicama i tijekom karnevala , ali su se tek od Commedie dell'arte po?ele osnivati gluma?ke dru?ine, koje su po?ele ?ivjeti od tog posla. ^[2] Jer su u ranijim vremenima rijetke teatarske predstave, koje su poku?avale o?ivjeti anti?ke gr?ke i rimske dramske tekstove igrali educirani amateri, koji nisu ?ivjeli od teatra. Sredinom 16. st. porastom gradskog stanovni?tva i pove?anjem standarda tog istog stanovni?tva, pojavila se potreba da se i ono zabavi, ali za puno manje novaca - kupnjom ulaznice. To je bilo puno manje nego ?to je dotad pla?ala aristokracija, koja je na svojim dvorovima, dugi niz godina, uzdr?avala pjeva?e i dvorske lude.

Bila je to velika revolucija, kako na dru?tenom tako i na tehni?kom planu, jer su glumci okupljeni u prve profesionalne dru?ine, vremenom razvili brojne inovacije u scenografiji, kostimografiji i dramaturgiji - da bi mogli pristojno ?ivjeti od svog posla. ^[2]

Tipizirani likovi i improvizacija [ uredi | uredi kod ]

Premda da je i teatar umjetnost koja prije svega ovisi o interesu publike (dakle o novcu), te teatarske dru?ine nau?ile su se improviziraju?i - prikazivati vrlo brzo razli?ite predstave, da udovolje ukusu publike. ^[2] Zbog tog je svaki glumac u Commediji dell'arte , morao prikupiti i znati napamet skup viceva, pjesmama, kratkih ske?eva i monologa, koje su ponavljali iz predstave u predstavu. Da si olak?aju posao, vremenom su do?li do toga da se je svaki glumac specijalizirao za jedan tipski lik. To su bili jednostavni likovi, koje su njihovi akteri gradili kostimom, dijalektom, dobi, socijalnim polo?ajem ili poslom kojim su se bavili. Oni nisu imali slo?enost likova kakve su kreirali pisci od zanata, ali su se upravo zbog toga mogli pojaviti u potpuno razli?itim pri?ama, lagano mijenjaju?i karakter. Oni su imali karakteristike koje su palile ma?tu publike, bilo zbog bizarnog kostima (kao ?to je to bio Harlekinov (Arlecchino), ili zbog stranog jezika (kao ?to je to bilo u slu?aju ?panjolskog kapetana ili zbog kori?tenja maski, koje su asocirale na razuzdano doba karnevala.

Radnja i likovi commedie dell'arte [ uredi | uredi kod ]

Tipi?na radnja vrtila se oko mladog ljubavnog para, ?iju ljubav brane njihovi roditelji. ^[1] Scenarij je uvijek koristio simetri?ni par likova: tako se na pozornici na?ao jo? jedan ljubavni par i dva starija mu?karca (njihovi o?evi -Pantalone i Dottore), dvoje slugu (zanni - Arlecchino i Buffetto) ali samo jedna slu?kinja (Colombina) i vojnik stranac (Capitano). ^[2] Mladi ljubavnici glumili su bez maski, tako da gotovo i nisu bili tipi?ni likovi commedie dell'arte . Likovi staraca, njihovih roditelja uvijek su se jasno razlikovali. Pantalone je venecijanski trgovac (to se moglo shvatiti po njegovom dijalektu i odje?i - dugim ga?ama, koje su izmislili Venecijanci). On je uvijek ozbiljan, rijetko svjesno komi?an, sklon dugim tiradama i dobrim savjetima. Njegov pandan - doktor (Dottore Gratiano) je iz Bologne , on je koji put odvjetnik , a ponekad lije?nik, lakovjeran i razvratni tip, koji govori jednu mje?avinu talijanskog i latinskog . ^[1]

Ostale likove commedie dell'arte razvili su vremenom najtalentiraniji glumci iz po?etnih jednostavnih likova pod maskom. Lik kapetana (Il Capitano) razvijen je kao karikatura ?panjolskog hvalisavog vojnika , koji sve mo?e negdje daleko, ali na licu mjesta kukavi?ki bje?i od opasnosti. ^[1] Taj lik je Tiberio Fiorillo za vrijeme gostovanja u Parizu ( 1645. ? 1647. ) sa svojom dru?inom, pretvorio u Scaramuccia, koji je trebao vi?e odgovarati francuskom ukusu. Fiorillov Scaramouche je ostao upam?en po suptilnosti i finoj minimci. Likove zannija (slugu i slu?kinja), ?esto su glumili akrobati i pelivani , a oni su se pojavljivali pod raznim imenima kao; Panzanino, Buratino, Pedrolino (ili Pierrot), Scapino, Fritellino, Trappolino, Brighella... među njima najzna?ajniji likovi su Arlecchino i Pulcinella. Pulcinella je kao i kapetan lik koji je uspio "prerasli" svoju masku i postao samostalni dramski karakter, njega je vjerojatno izmislio glumac - Silvio Fiorillo (umro oko 1632. ). Slu?kinja Columbina, ?esto je u ljubavnim zavrzlamama s Arlecchinom, Pedrolinom ili kapetanom. Ona je uz Harlekina postala glavni lik engleskih pantomimi?arskih lakrdija. Lik Harlekina (Arlecchino), jednog od slugu, stvorio je Tristano Martinelli kao duhovitog i spretnog mladi?a, hirovitog ljubavnika ?esto bez srca. Za razliku od njega lik Pedrolina je njegova ?ista suprotnost, jer je pomalo tupast i beskompromisno iskren, pa je stoga stalna ?rtva paprenih ?ala koje zbijaju s njim njegove kolege. Taj lik je kasnije ovaj put kao - Pierrot, prenesen u francusku pantomimu. ^[1]

Pojedini od tih likova pojavljuju se i kasnijim - napisanim komedijama, koje su stvarali autori poput Carla Gozzija i Carla Goldonija . ^[2]

• 
  Arlecchino, 1671
• 
  Brighella, 1570
• 
  Colombina, 1683
• 
  Dottore, 1653
• 
  Pagliaccio, 1600
• 
  Pantalone, 1550
• 
  Scaramuccia
• 
  Scapino
• 
  Capitano
• 
  Isabella
• 
  Coviello
• 
  Pulcinella

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Commedia dell'arte

• Commedia dell'arte na portalu Treccani Enciclopedia Italiana ( tal. )
• Commedia dell’arte na portalu Encyclopædia Britannica Online