Boeing 717
je dvomotorni
uskotrupni
mlazni
avion
predviđen za prijevoz do 100 putnika. Dizajniran je u
McDonnell Douglas
kompaniji kao
MD-95
(tre?a generacija poznatog
DC-9
. Nakon spajanja ovih kompanija
1997.
godine
MD-95
je redizajniran i leti pod boeingovom oznakom.
[1]
Prva narud?ba ovog modela bila je u listopadu
1995.
a u redovni servis
zrakoplov
je u?ao u rujnu
1999.
Proizvodnja je trajala neprekidno do
2006.
(izrađeno je 156 komada) kada i prestaje duga povijest izgradnje aviona nastalih u biv?oj Douglas kompaniji smje?tenoj u
Long Beach
,
California
.
[2]
U ranim 60-im Douglas je dizajnirao DC-9 za kratke dolete kao dopuna njegovog ?etiri motornog
DC-8
. Bio je to avion posve novog dizajna s dva
Pratt & Whitney
JT8D
turbofen motora
na zadnjem dijelu
trupa
, malih ali efikasnih
krila
i
T-repom
. DC-9 je prvi puta poletio
1965.
i iste te godine u?ao u redovni servis. Do
1982.
kada se DC-9 prestao proizvoditi izrađeno je ukupno 976 aviona.
McDonnell Douglas MD-80
serija uvedena je u redovne letove
1980.
godine. Avion je druga generacija DC-9 a nastao je kao izdu?ena ina?ica DC-9-50 s ve?om maksimalnom te?inom uzlijetanja (
MTOW
), ve?im spremnicima za
gorivo
i novom generacijom Pratt Whitney JT8D-200 motorima. Od 1980. do
1999.
godine isporu?eno je blizu 1.2000 aviona.
MD-90
je razvijen iz MD-80 serije. Razvoj je pokrenut
1989.
godine a prvi let bio je u
1993.
MD-90 je bio du?i, opremljen je s
EFIS
pilotskom kabinom
, ti?im i ekonomi?nijim
V2525-D5
motorima (s mogu?no??u nadogradnje na
V2528
motore). Ova ina?ica nije do?ivjela ve?i uspjeh i izrađeno je samo 117 zrakoplova.
MD-95
je objavljen
1991.
godine kao
MD-87-105
. Avion je skra?ena ina?ica MD-80 serije sa 105 sjedala.
[3]
Avion je trebao pokriti tr?i?te nakon prestanka izrade ranijeg DC-9 modela kojem se bli?ilo 30 godina postojanja. MD-95 nastao je na osnovi DC-9-30. Promijenjeni su i modernizirani sustavi i pilotska kabina te su ugrađeni novi motori.
[3]
Zrakoplov također nije do?ivio ve?u prodaju. McDonnell Douglasov dugogodi?nji kupac
SAS
izabrao je u
o?ujku
1995.
Boeing 737
-600 za svoj avion do 100 sjedala.
[3]
U
listopadu
1995.
ameri?ka
niskotarifna kompanija
ValuJet
potpisuje narud?bu za 50 MD-95 plus 50 u opciji.
[3]
Sa samo jednim ili dva pouzdana naru?itelja bilo je vrlo optimisti?no pokrenuti proizvodnju te se pokazalo kako McDonnell Douglas ima problema u prodaji svojih aviona.
Promjena
"brend"
imena
[
uredi
|
uredi kod
]
Nakon spajanja McDonnell Douglasa i Boeinga u
kolovozu
1997.
godine,
[4]
ve?ina industrijskih promatra?a o?ekivala je kako ?e Boeing odustali od razvoja MD-95. Međutim, Boeing je nastavio razvoj ali pod novim imenom - Boeing 717. Oznaka 717 je ve? bila kori?tena unutar kompanije i odnosila se na
KC-135 Stratotanker
. 717 je također bio kori?ten za promicanje prvotnog dizajna o
B-720
prije nego ?to je projekt modificiran prema zahtjevima tr?i?ta. Poznavatelji događanja u Boeingu isti?u da je avion za
Ratno zrakoplovstvo SAD-a
imao oznaku "717-100" a komercijalni linijski putni?ki avion ozna?en je kao "717-200".
[5]
Nedostatak rasprostranjenijeg kori?tenja spomenutih 717 ostavilo je mogu?nost uporabe ovog imena umjesto MD-95.
U po?etku Boeing-717 nije imao ve?u prodaju od McDonnell Douglasa. ?ak i originalna narud?ba za 50 aviona nije bila sigurna u tada?njem ameri?kom zrakoplovnom tr?i?tu radi njegove deregulacije. Na kraju je
ValuJet
(sada dio
AirTran Airways
)a, zaklju?io kako bi flota 717-200 mogla pru?iti znatan uspjeh i ostala je pri svojoj narud?bi.
Boeingova odluka za nastavkom 717 polako se po?ela ispla?ivati. Prvi korisnici bili su odu?evljeni s pouzdano??u i prihva?anju od strane putnika, te su po?eli naru?ivati dodatne zrakoplove. Mala
australska
regionalna aviokompanija
Impulse
uzla je u dugoro?ni najam pet 717 po?etkom u
2000.
i s njima pro?irila usluge na glavnim rutama. Ovaj ambiciozni potez je bio neodr?iv u konkurenciji s ve?om kompanijom te je u svibnju
2001.
Qvantas
kupio
Impulse
iako su mu vi?e-manje njegovi avioni bili nepo?eljni jer su kvarili u?inkovitost njegove flote velikih Boeinga i manjih mla?njaka
BAe 146
.
Sposobnosti 717 postale su jasnije ve? za nekoliko mjeseci. Avion se pokazao prostraniji i br?i od BAe 146, jeftiniji za kori?tenje, s ve?om pouzdanosti i lak?im opslu?ivanjem na zemlji. Tro?kovi odr?avanja su vrlo niski, npr.: C-provjera (
eng.
: C check) traje tri dana i obavezna je jednom za svakih 6.000 sati leta. (Za usporedbu DC-9 treba 21 dan za C provjeru.) Novi
Rolls-Royce BR715
motori dizajnirani su tako da za promjenu nekog dijela u linijskom dijelu odr?avanja treba najvi?e jedan sat. Za tre?inu tih dijelova potrebno je samo 15 minuta. Mnogi korisnici 717, uklju?uju?i i isprva sumnji?avi Qantas, postali su nakloni ovom avionu. Qantas je kupio vi?e 717, dovode?i njihov broj u floti na 14. Ostale zna?ajnije narud?be su do?le iz
Hawaiian Airlinesa
i
Midwest Airlinesa
a avion je aktivno reklamiran i među velikim aviokompanijama kao ?to su
Lufthansa
i
Northwest
.
Boeing je također razmatrao izradu izdu?ene ina?ice 717-300 s ve?im brojem sjedala ali je odlu?io pa?nju posvetiti novom modelu, pla?e?i se da bi produ?ena ina?ica mogla utjecati na prodaju 737-700. Proizvodnja originalnih 717 je nastavljena jer je Boeing vjerovao kako je unosno tr?i?te za avione od 100 sjedala dovoljno ?iroko za njegove 717 i
737-600
avione. Iako su ovi zrakoplovi sli?ni po veli?ini, 737-600 je pogodniji za du?e rute a 717 je u?inkovitiji na kra?im, regionalnim rutama.
Tr?i?te aviona do 100 putnika bilo je pretrpano do 2001. godine kada iz njega ispada par konkurentnih zrakoplova.
BAe
prestaje proizvoditi Avro RJX (BAe 146 s modernim motorima),
Fairchild Dornier
se zatvara a
Bombardier
otkazuje svoj novi BRJ u korist du?e ina?ice
CRJ-900
s 90 sjedala. Preostali avioni u ovoj konkurenciji uz Boeing su
Airbus A318
i
Embraer E-195
. Flota kompanija u svijetu je tada bila uglavnom sastavljena od starijih dvomotornih mla?njaka s relativno visokim tro?kovima kori?tenja kao ?to su DC-9, rani modeli 737,
Fokker F100
i ne?to noviji ?etveromotorni
BAe 146
.
U 2001. Boeing je po?eo koristiti pokretnu liniju za sastavljanje 717 i 737
[6]
?to je znatno smanjilo vrijeme proizvodnje i smanjilo njezin tro?ak.
[7]
Nakon naglog pada zra?nog prometa uzrokovanog
napadom 11. rujna 2001.
, Boeing je najavio preispitivanje potrebnog tipa zrakoplova za budu?nost ali je nakon puno dogovaranja nastavljeno s postoje?om proizvodnjom. Usprkos nedostatku narud?bi, Boeing je za pokrivanje tog dijela tr?i?ta i dalje imao povjerenje u 717. Nakon samo 19 prodanih 717 u 2000. godini, samo 6 u 2001., Boeing je u
2003.
zaprimio zahtjev za 32 aviona. U to vrijeme biv?a douglasova tvornica u
Long Beachu
je proizvodila samo 717 i
C-17
.
Zavr?etak proizvodnje
[
uredi
|
uredi kod
]
Regionalnih mlazni zrakoplovi koje proizvodi
Embraer
i
Bombardier
preuzeo je veliki dio tr?i?ta tijekom krize u aviokompanijama nakon
2001.
godine. Po?etak kraja 717 bio je u
prosincu
2003.
kada je Boeingu propao ugovor vrijedan 2,7 milijarde
US$
s
Air Canadom
, koja je za kupnju izabrala
Embraer ERJ
i
Canadair CRJ
.
[8]
U
sije?nju
2005.
, nakon isporuke svih naru?enih aviona, Boeing je najavio kraj proizvodnje 717. Glavna pote?ko?a sa 717 modelom je njegova razlika od ostalih boeingovih zrakoplova. Trend proizvođa?a zrakoplova, osobito
Airbusa
je da svi zraoplovi neke serije imaju sli?ne
pilotske kabine
i sustave kako bi posade s minimalnim dodatnim ?kolovanjem mogli prelaziti s jednog tipa aviona na drugi. Na taj na?in bi se posade lak?e izmjenjivale, bez obzira na veli?inu zrakoplova koji je potreban na određenoj ruti. Airbus je ovu pogodnost po?eo koristiti u seriji
A320
(uklju?uju?i A-318, A-319 i A-321) a Boeing je ovaj pristup imao na seriji
B 737 sljede?e generacije
737-600, -700, -800, -900. I Embraer u svojoj novoj E-Jet seriji primjenjuje ovaj koncept, nude?i ?etiri regionalna zrakoplova u kojima su najve?e operativne sposobnosti vrlo blizu onima na 717.
717 nije imao nikakvih istovjetnosti s ostalim zrakoplovima, ?ak ni sa svojim prethodnicima MD-80 i DC-9. Iako su mu operativnih tro?kovi 10% ni?i u odnosu na od npr. A-318, zrakoplovne kompanije ovu u?tedu nisu mogle usporediti s onom na ujedna?avanju zrakoplova u seriji.
Zadnji, 156. B- 717 iza?ao je iz proizvodne linije u
travnju
2006.
Kona?na dva zrakoplova su isporu?ena kupcima AirTran Airways i
Midwest Airlines
23. svibnja
2006. godine.
[2]
717 je zadnji boeingov komercijalni avion proizveden u pogonu na Long Beachu.
[2]
717 karakterizira dvo?lana posada pilotske kabine koja uklju?uje ?est zaslona s teku?im kristalima i naprednim
Honeywell VIA 2000
ra?unalom
. Ovaj dizajn pilotske kabine nalazi se i na
MD-11
a nazvan je
zajedni?ki napredni kokpit
(
eng
: Advanced Common Flightdeck (ACF)). Pilotska kabina uklju?uje i elektronski sustav instrumenata, dvostruki sustav upravljanja, sredi?nji sustav prikaza gre?aka i
satelitski sustav za pozicioniranje
. Zrakoplov ima
kategoriju IIIB
za automatsko slijetanje (visina odluke ispod 15,24 m (50 fita) za vrijeme lo?e vanjske vidljivosti. 717 spada u klasu DC-9 i MD-80 aviona i za prijelaz posade potreban je samo 11 dnevni kurs (prema
FAA
).
[9]
Mehani?ke kontrole u pilotskoj kabini u stvari pokre?u
fly-by-wire
sustav upravljanja komandi koji je zamijenio glomazan sustav prijenosa preko poluga i u?adi na DC-9/MD-80 zrakoplovima.
Rolls-Royce BR715
motori su potpuno kontrolirani elektroni?kim sustavom (eng.: FADEC -
F
ull
A
uthority
D
igital Engine
C
ontrol) razvijen od
BAE Systemsa
a nudi pobolj?anu upravljivostsustavima i optimizaciju njegovog rada u odnosu na prethodne motore.
Poput svojih DC-9/MD-80/MD-90 prethodnika i 717 ima 2 +3 razmje?taj sjedala u
putni?koj kabini
. Za razliku od svojih prethodnika 717 nema ugrađene prednje izvla?ive stepenice. Kroz smanjenje i pojednostavljenje pomo?ne opreme ?to je to vi?e mogu?e, cilja se na pove?anje efikasnosti goriva. Određene dizajnerske karakteristike su zadr?ane ?ak iz vremena
DC-8
. Na primjer, razmje?taj prozora pilotske kabine identi?an je onom na DC-8, s centralnim vjetrobranskim staklom, nepokretnim lijevim i desnim vjetrobranskim prozorima iza kojih slijede prozori sa strane koji se mogu otvoriti i na kraju po jo? jedni stra?nji fiksni na svakoj strani. Oba modela 717 imaju i dodatni prozor iznad vjetrobranskih. Krila 717 identi?na su onima na DC-9-30.
|
717-200
Osnovna maks. propisana te?ina
|
717-200
Pove?ana maks. propisana te?ina
|
Putnici
uobi?ajen raspored
|
106 (2 klase)
117 (1 klasa)
|
Du?ina
|
37,8 m
|
Raspon krila
|
28,47 m
|
Visina (repni dio)
|
8,92 m
|
Vanjski promjer kabine
|
3,342 m
|
Unutarnji promjer kabine
|
3,145 m
|
MTOW
|
49.900 kg
|
4.900 kg
|
Maks. dolet
|
2.645 km
|
3.815 km
|
Brzina krstarenja
|
0,77
Macha
(917 km/h)
|
Motori (2x)
|
Rolls Royce BR715-A1-30
|
Rolls Royce BR715-C1-30
|
Potisak
|
82,3
kN
|
93,4 kN
|
- ↑
Boeing Chronology, 1997-2001
. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 2. sije?nja 2013
. Pristupljeno 1. velja?e 2008.
- ↑
a
b
c
Boeing delivers last 717s
.
Boeing.com
. Ina?ica
izvorne stranice
arhivirana 12. listopada 2010
. Pristupljeno 1. velja?e 2008.
- ↑
a
b
c
d
Norris, Guy; Wagner, Mark. 1999.
Douglas Jetliners
. MBI Publishing.
ISBN
0-7603-0676-1
- ↑
"The Boeing Company ... The Giants Merge"
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 9. listopada 2012. (
Wayback Machine
), Boeing history.
- ↑
"Aerospace Notebook: Orphan 717 isn't out of sequence"
, seattlepi.com, December 22, 2004.
- ↑
Boeing 2001 Annual report
- ↑
717 innovations live on long after production
- ↑
"Air Canada buying 90 jets from Bombardier, Embraer"
, CBC, December 19, 2003.
- ↑
Flying the 717-200
Arhivirana ina?ica izvorne stranice
od 1. studenoga 2016. (
Wayback Machine
), Airline Pilot, Retrieved 15 December 2007.
Boeing
|
---|
| Klipni
| | | Mlazni
| | | U razvoju
| | | Predlo?eni
| | | Napu?teni projekti
| |
|