Banjolu?ka biskupija Dioecesis Banialucensis
Grb biskupije
Podru?je
Dr?ava	Bosna i Hercegovina
Metropolija	Vrhbosanska
Statistika
Povr?ina	16.457 km 2
Katolici	29.393 (2021.) [1]
?upe	48
Podatci
Obred	Latinski
Osnovana	5. srpnja 1881.
Katedrala	Katedrala sv. Bonaventure
Vodstvo
Papa	Franjo
Biskup	?eljko Maji?
Ostalo
Slu?bene stranice	Banjolu?ka biskupija
Stanje od	31. prosinca 2017.

Banjolu?ka biskupija je jedna od ?etiri teritorijalne jedinice Katoli?ke Crkve u Bosni i Hercegovini . Osnovana je 5. srpnja 1881. bulom pape Lava XIII. Ex hac augusta . Sjedi?te joj je u Banjoj Luci . ?lanica je Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine .

Ima 45 ?upa u ?est dekanata koje pastoriziraju dijecezanski sve?enici i franjevci , a jednu ?upu trapisti iz samostana Marije Zvijezde . Katedralna crkva je posve?ena sv. Bonaventuri . Veliki potres u Banjoj Luci 1969. je te?ko o?tetio katedralu. Godine 1973. je izgrađena dana?nja katedrala.

Idu?a velika o?te?enja je pretrpjela za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku i velikosrpskog pohoda po Bosni i Hercegovini 1990-ih. U isto vrijeme su brojne hrvatske zajednice pretrpjele etni?ka ?i??enja, tako da je ova biskupija izgubila znatan broj svojih vjernika, koji su ubijeni, protjerani, prognani ili izbjegli.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Bosanska krajina (prostorno i populacijski oko tri ?etvrtine Banjolu?ke biskupije) podru?je je sjeverozapadne Bosne, koje se prostorom uglavnom podudara s porje?jem rijeka Une , Sane i Vrbasa . Na sjeveru i zapadu grani?i s Hrvatskom, kako je utana?eno Svi?tovskim mirom 1791. godine. To je dana?nja granica između Hrvatske i Bosne. Isto?na i ju?na granica Bosanske krajine nije uvijek bila stalna, ali se obi?no uzima granica podru?nih op?ina Srpca , Prnjavora , ?elinca , Kotor Varo?a , Skender Vakufa i Jajca , pa zami?ljenom crtom na Bosansko Grahovo i rijeku Unu te na granicu s Hrvatskom. Ovi se krajevi u povijesnim izvorima nazivaju Donji kraji , a kasnije, sve do u XIX. stolje?e , Turska Hrvatska, tj. dio Hrvatske koji su zauzeli Turci .

Podru?je dana?nje Bosanske krajine je u srednjem vijeku pripadalo Hrvatskoj, a bilo je podijeljeno na osam upravnih jedinica - ?upa. To su: gori?ka, dubi?ka, sanska, vrbavska, psetska, humska, mrenska i zemljani?ka. O njima su opse?no raspravljali ugledni povjesni?ari ( ?i?i? , Klai? , Smi?iklas i dr.).

Ti su krajevi postupno ulazili u sastav Bosne, odnosno bosanske dr?ave. Jo? u XIV. stolje?u pripadale su gori?ka, dubi?ka, vrbaska i sanska ?upa politi?ki Slavoniji , a crkveno zagreba?koj biskupiji. Zagreba?ka biskupija se protezala na jug u granicama u kojima je Slavonija vladala politi?ki. Ve?i dio vrbaske i sanske ?upe pripadao je Bosni posljednjih godina vladanja bosanskog kralja Tvrtka , oko 1390. , a dubi?ke desetak godina kasnije. Otada se to podru?je po?elo nazivati Bosnom, odnosno Bosanskom krajinom . Turskom najezdom ?iri se i podru?je Bosne na sjeverozapad, kako su padale obrambene crte i utvrde: Jajce i Banja Luka pali su 1528. , Bosanska Gradi?ka 1537. , Bosanska Dubica 1538. , Bosanski Novi 1557. , a Biha? 1592.

Dramati?nom povije??u ovih krajeva nakon pada pod Turke do najnovijeg vremena bavili su se, između ostalih priznatih autora, Lopa?i?, Batini?, Jeleni?, ?orovi?, Karanovi?, Kre?evljakovi?, ?esti?, Draganovi?, a posebno Berislav Gavranovi?.

"Spomenute stare hrvatske ?upe u Bosanskoj krajini bile su prije turske invazije naseljene isklju?ivo katoli?kim stanovni?tvom, ?to dokazuje i veliki broj katoli?kih ?upa i crkava, kao i ve?i broj franjeva?kih samostana u njima. Samo na podru?ju između Une i Vrbasa bilo je otprilike 40 katoli?kih crkava. Svi ovi samostani i ?upe spadali su crkveno pod zagreba?ku, kninsku i krbavsku biskupiju, ?ija se vlast protezala i na Krajinu" . ^[2] Poznato je da granice crkvenih podru?ja, npr. biskupija, uvijek prate politi?ku podjelu.

Crkvena pripadnost [ uredi | uredi kod ]

Najve?i dio podru?ja o kojemu govorimo pripadao je Zagreba?koj biskupiji koja je obuhva?ala ve?i dio dana?nje sjeverozapadne Bosne. Ona se protezala na istok od Bosanskog Koba?a, rijekom Ukrinom isto?no od Prnjavora na jug te, obuhva?aju?i i kotorvaro?ko podru?je, izlazila na rijeku Vrbas sjeverno od Jajca i, dalje na rijeku Sanu blizu Klju?a, a odatle prema sjeverozapadu na rijeku Unu, grani?e?i s kninskom biskupijom sve do Pe?igrada, a zatim sjeverno od Biha?a na granicu s krbavskom biskupijom.

Dragocjen izvor ostavio je gori?ki arhiđakon Ivan u popisu ?upa i crkava zagreba?ke biskupije iz 1334. godine. Na podru?ju dana?nje banjolu?ke biskupije koje je tada pripadalo zagreba?koj biskupiji, bilo je ukupno 48 crkava (i ?upa) od kojih je ve?ina postojala i godine 1501.

Od toga je bilo:

• 13 crkava u dubi?kom distriktu
• 22 crkve u sanskom distriktu
• 13 crkava u vrbaskom distriktu.

Osobito brojne bile su crkve u okolici Bosanske Dubice, Bosanskog Novog te između Prijedora i Sanskog Mosta.

U prijedorskoj okolici bile su crkve u Puharskoj, Hrva?anima, Vilusima, Blagaju, Japri, Starom Majdanu, O?troj Luci, Ljubiji, Kozarcu gdje je bilo sjedi?te sanske ?upe, a pronađeni su i brojni ostatci drugih srednjovjekovnih crkava.

Bosanska Dubica se kao ?upa kraljevine Hrvatske spominje 1200. godine. O bujnom vjerskom ?ivotu tamo?njih katolika govori i podatak da su tu bili samostani ?etiriju redova: dominikanskoga , pavlinskoga , templarskoga , a kad je on ukinut, ivanova?koga .

Na podru?ju dana?nje op?ine Bosanske Dubice bilo je neko? osam katoli?kih ?upa. Izvrstan znalac dubi?ke povijesti Ha?im ?eri? napisao je: "Ni jedno mjesto u BiH nije imalo u srednjem vijeku toliko katoli?kih crkava i samostana kao dana?nja Bosanska Dubica i njezina okolica" . ^[3]

U Bosanskoj Gradi?ki i okolici spominju se ?upe i crkve u samome mjestu, zatim u Prosari, Orubici, u Gornjim Podgradcima, Osiku u Liv?u polju, Turjaku, itd. Na podru?ju dana?njeg grada Banje Luke bile su ve? u XIV. stolje?u tri crkve: sv. Mihovila na Lau?u, sv. Elizabete "Na trgu" i sv. Martina u Gornjem ?eheru. Na podru?ju dana?nje gradske ?upe Pohoda BDM u Banjoj Luci bili su od XIV. do XVI. stolje?a također i franjeva?ki samostani Zve?aj i Greben na Vrbasu (ju?no od Banje Luke).

U kotorvaro?kom kraju zna se za postojanje barem ?etiriju crkvi.

I u Velikoj Kladu?i i okolici bile su vrlo gusto izgrađene katoli?ke crkve (vi?e od dvadeset) i nekoliko samostana. Osim u samoj Kladu?i, bile su crkve i u Pe?igradu, Bu?imu, Hresnom, Gaju (Mala Kladu?a), Kre??ici, ?agli?u, ?avi i dr.

Na podru?ju Zagreba?ke biskupije u Bosanskoj krajini bilo je pet franjeva?kih samostana: Podnovi, Lijeva?e, Kamengrad, Zve?aj i Greben (Grebenska kustodija), zatim tri ivanova?ka: Dubica, Mo?tanica (danas je tu manastir pravoslavnih monahinja) i Hresno, dva templarska samostana (Dubica i Hresno) te po jedan pavlinski i dominikanski, danas je to pravoslavni manastir , a na temeljima grebenskoga franjeva?kog samostana i crkve danas je pravoslavna crkva u mjestu Krupi na Vrbasu.

Jo? se uvijek ne zna gdje se nalazio dio ?upa iz popisa arhiđakona Ivana, spomenutih 1334. godine. Najte?e je prona?i to?ne lokacije upravo u ovim, od Zagreba najudaljenijim krajevima koje su Turaci vrlo rano osvojili, osobito u prnjavorskom kraju u kojem se turskim osvajanjem stanovni?tvo potpuno izmijenilo, a katolika je gotovo posve nestalo (npr. velika ?upa Li?nja). Utemeljeno se dr?i da je na ovim prostorima bilo jo? katoli?kih ?upa, crkava i samostana (npr. Rastik , Biskupac, Jezdenice, Zvethala, Gla? ...) kojima se jo? ne zna to?an polo?aj.

I u zapadnom dijelu Bosanske krajine koji je pripadao kninskoj biskupiji, Biha? i njegova ?ira okolica, bilo je prije dolaska Turaka puno ?upa, crkava i samostana. ?ak za pedesetak crkava povjesni?ari navode sigurne podatke. Franjeva?kih je samostana u tom dijelu bilo sedam: Biha?, Bijela Stijena, Bosanska Krupa, Obrovac, Otok na Uni, Ostrovica, Blacs (pokraj Bilaja). Poznati crkveni povjesni?ar prof. dr. Krunoslav Draganovi? navodi da je samo na podru?ju dana?nje biha?ke ?upe bilo prije turske okupacije ?ak 25 ?upa Zagreba?ke, Kninske i Krbavske biskupije te pet samostana. U samom Biha?u postojao je, uz franjeva?ki, jo? i dominikanski samostan.

U ?iroj biha?koj okolici, u gradu Ostro?cu, bile su do pada grada pod Osmanlije 1577. tri crkve; po dvije crkve bile su u mjestima Zalo?ju, Krnjeu?i i Cazinu. Cazin je vi?e od pola stolje?a bio i sjedi?te Kninskog biskupa, od pada Knina pod Turke 1522. do pada Cazina 1576. U Cazinu su Osmanlije ?upnu crkvu pretvorili u d?amiju , a isto su u?inili u Biha?u, Jezerskom, Mutniku i jo? nekim mjestima. ^[4]

U Konobi (Rmanj) spominje se 1386. katoli?ki samostan, vjerojatno benediktinski, koji je kasnije Hasan-pa?a Predojevi? predao pravoslavnim kaluđerima . Kao pravoslavni, on se spominje tek u prvim desetlje?ima XVII. stolje?a . ^[5]

Uzak pojas sjeverozapadnog dijela Bosanske krajine pripadao je Krbavskoj odnosno Modru?koj biskupiji. Od XIII. do XVI. stolje?a spominju se crkve te biskupije u ?turli?u , Tr?a?kom Gradu , Kerkezovcu , Buni?u i Toplici .

Razmjerno malen dio dana?nje Banjolu?ke biskupije pripadao je Bosanskoj biskupiji: od Jajca do iza Klju?a te kotorvaro?ke Vrhovine.

Splitskoj nadbiskupiji pripadao je ju?ni dio Banjolu?ke biskupije Livno i Glamo?. U Bistri?kom gradu kod Livna jo? 1400. god. postoji kaptol kao " locus credibilis ", "vjerodostojno mjesto za pohranu vrijednih dokumenata". ^[6]

Stalna stradanja katolika [ uredi | uredi kod ]

Stradanja, iseljavanje i drasti?no opadanje broja katolika Gavranovi?, poput drugih povjesni?ara (Smi?iklas, Mandi?, Klai? i dr.) obja?njava tako " da je u Krajini prije turske invazije stanovni?tvo bilo hrvatsko i katoli?ko... Prije turske invazije nije bilo u njoj pravoslavnog elementa. Da ga je bilo, spominjala bi se koja crkva ili manastir. Dr. ?iro Truhelka pi?e da i u prvim desetlje?ima osmanlijske invazije u Bosni između Drine, Neretve i Save nema ni traga bilo kojoj crkvi isto?nog obreda, niti se u ispravama spominje koji kaluđer, pop ili vladika " ^[7] Sli?no tvrdi akademik dr. Vaso ?ubrilovi?: "Ratna su pusto?enja kroz dva-tri vijeka imala veliki utjecaj na etni?ki i dru?tveni sastav Krajine. Staro hrvatsko, ?akavsko stanovni?tvo između Vrbasa i Kupe gotovo je potpuno i??ezlo u ratnim godinama XV. i XVI. v. i na puste se zemlje naseljavaju koncem XV. i XVI. v. Srbi iz Stare Ra?ke, Hercegovine, Crne Gore i isto?ne Bosne, te muslimani iz cijelog Bosanskog pa?aluka." ^[8]

Vi?e je nepovoljnih ?imbenika utjecalo na opadanje broja, pa i nestajanje katolika u ovim krajevima. Uz fizi?ka istrjebljenja, odvođenje u ropstvo i progon u vrijeme osmanskih osvajanja, bilo je to i iseljavanje zbog dugotrajnih ratova i potpune ?ivotne ugro?enosti. R. Lopa?i? spominje da je za pada Biha?a "Hasan-pa?a dao pogubiti vi?e od 2000 kr??ana, a 800 djece, zajedno sa zarobljenicima u borbi kod Bresta otpremio u Carigrad" . ^[9]

Također su neizdr?ivi porezi, te glad, epidemije kuge, kolere i drugih bolesti, koje su bile ?este, dodatni uzro?nici opadanju broja katolika. Svetoj Stolici daje se podatak 1675. godine, da je "prije godinu dana iselilo iz Bosne 6.000 katoli?kih obitelji natjeranih glađu i velikim turskim porezima i dad?binama". ^[10]

Dio katoli?kog stanovni?tva pre?ao je na islam , kako bi sa?uvao ?ivote i imovinu. Prijelaz na islam bio je najizra?eniji koncem XVI. i u XVII. stolje?u, posebno u Pounju oko Biha?a i Cazina. Bilo je i prijelaza na pravoslavlje, osobito u svezi uvođenja reformiranoga kalendara Grgura XIII. , godine 1582. Na podru?ju Bosanske krajine takva je pojava zabilje?ena posebno na podru?ju između Banje Luke i Mrkonji? Grada . ^[11]

Iseljavanje, naj?e??e nasilno, zadalo je smrtni udarac katoli?anstvu ovih krajeva. Nakon pada Bosanske Kostajnice pod Osmanlije 1556. stradalo je u podru?ju toga grada i uzvodno uz rijeku Unu do Bosanske Krupe vi?e od 70.000 katolika. Dio ih je odveden u ropstvo, a ve?i dio je iselio u Austriju i Ugarsku te je jo? 1580. godine tu bilo oko 40.000 izbjeglica "koji ni?ta vru?e od Boga ne ?ele, nego repatrijaciju i da ?ive u svojoj domovini i u onoj vjeri u kojoj su rođeni i kr?teni" . ^[12]

Prema izvje??u bosanskih biskupa, nestalo je koncem XVII. stolje?a iz Krajine, podru?ja između Une i Sane, Save i njihova neposredna zaleđa, oko 50.000 katolika starosjedilaca.

"Bijeg katolika ponavljao se ?esto u ve?im ili manjim grupama... Emigranti preko Save ?ivjeli su u veoma te?kim prilikama. Njihov te?ki ?ivot ocrtao je u XVII. vijeku fra Luka Ibri?imovi? sljede?im rije?ima: U takvom ?alosnom stanju ?ive sada?nji kr??ani, da ?e morati ili postati Vlasi, ili se svoje vjere odre?i, ako od kud pomo? ne dođe ". ^{[13] [12]}

Najmnogobrojnije iseljenje iz cijele Bosne koje je "razmjerno najvi?e pogodilo Krajinu kao pograni?ni teritorij prema Austriji" ^[14] dogodilo se za Be?kog rata (1662. ? 1699.), kada se vi?e od 100.000 katolika iselilo u slobodne krajeve Hrvatske, Ugarske i Austrije i uglavnom se nikad vi?e nije vratilo. "Bilo je i ?upnika koji su izvodili narod u slobodne krajeve. ?upnik fra Juro Zgo??anin poveo je iz ?upe Zabla?e kod Klju?a 1686. godine u Slavoniju 4.500 katolika" . ^[12] U svojem slu?benom izvje??u Svetoj Stolici biskup bosanski Nikola Ogrami? (Olov?i?) godine 1672. govori o jedanaest ?upa s 22.252 katolika na podru?ju Bosanske krajine, a vizitator ovih krajeva Vietri nalazi godine 1708. samo dvije ?upe - Banju Luku i Motike i "ne?to raspr?enih vjernika". Bosanska krajina je opustjela i ostala gotovo bez katolika, a sve je vi?e ja?ao muslimanski i pravoslavni element.

"Muslimanski element u Krajini broj?ano je poja?avan postepenim turskim osvajanjem, prijelazom katolika na islam i raznim migracijama. Kad su Turci zauzeli opustjele i napu?tene gradove, naselili su ih posadama janji?ara, a ova su naselja poja?avana bjeguncima iz Dalmacije poslije mleta?ko-turskih ratova, i iz Like i Ugarske poslije Karlova?kog mira (1699.) te s Korduna poslije Svi?tovskog mira (1791.). Najvi?e se muslimana naselilo u Krajinu iza 1683. godine bje?e?i iz Hrvatske, Slavonije, Ugarske te Dalmacije." ^[15]

"Za vrijeme svoga prodiranja u Bosansku krajinu dovodili su Turci Vlahe i naseljavali ih u opustjele krajeve, a ovi su opet svojim neprestanim kretanjima prouzrokovali daljnje pomicanje stanovni?tva. Vlasi su rado pristali uz Turke radi ve?e slobode kretanja i pristupa u turske ratni?ke organizacije. Pomo?u njih osvojili su i dr?ali Turci zapadni i sjeverozapadni dio Bosne" . ^[14]

"Etni?ki sastav u Bosanskoj krajini, onakav, kakav je uglavnom danas nastao je u toku XVIII. i XIX. vijeka. ?injenica je da danas u mnogim krajevima nekad ?isto katoli?ke Krajine u kojima je prije turske invazije bujao katolicizam s mnogim crkvama i franjeva?kim samostanima, nema tako reku? nijedne katoli?ke obitelji" . ^[16]

Godine 1735. osnovan je apostolski vikarijat za preostale malobrojne katolike Bosne. On je postojao neobi?no dugo - ?ak 146 godina, sve do prestanka osmanske vladavine, odnosno obnove redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881., kad je osnovana i Banjolu?ka biskupija. U tom se razdoblju povremeno pove?avao broj katoli?kog stanovni?tva, dijelom prirodnim prira?tajem, a dijelom i povratkom prije prebjeglog stanovni?tva sjeverno od rijeke Save i Une.

Ponovna uspostava redovite crkvene uprave u Bosni i Hercegovini [ uredi | uredi kod ]

Bulom " Ex hac augusta " papa Leon XIII. osnovao je Vrhbosansku nadbiskupiju sa sjedi?tem u Sarajevu te biskupije Mostar i Banju Luku, a ostala je netaknuta Trebinjska biskupija koja je povjerena Mostarskom biskupu. Tako je ostalo do danas.

Banjolu?kom biskupijom nakon obnove redovite hijerarhije najprije upravlja Be?ki nuncij, a od 1883. do 1884. nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Stadler, kao apostolski administrator, a zatim 1884. ? 1912. godine biskup fra Marijan Markovi?, kao apostolski administrator, pa prvi rezidencijalni biskup fra Josip Cari? 1913. ? 1946.; iza njega dr. Smiljan ?ekada, skop. biskup, apostolski adminstrator 1946. ? 1949.; dr. Dragutin ?elik, biskup 1951. ? 1958.; Alfred Pichler 1959. ? 1989., te biskup dr. Franjo Komarica, ustoli?en za biskupa 15. srpnja 1989. do 8. prosinca 2023.

Kad je Banjolu?ka biskupija osnovana, imala je 23 ?upe. Broj vjernika iznosio je npr. 1884. ? 36.000, a 1910. ve? dvostruko vi?e - 73.000. Broj je, dakako, stalno rastao, ?to prirodnim prira?tajem, ?to doseljavanjem Hrvata, ali i drugih: Poljaka, Nijemaca, ?eha, Talijana. Godine 1937. banjolu?ka biskupija imala je 129.132 vjernika.

Banjolu?ka biskupija u II. svjetskom ratu [ uredi | uredi kod ]

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata te poslije rata Banjolu?ka biskupija je katastrofalno stradala. Na tome podru?ju neza?ti?eno stanovni?tvo prolazi svoju Golgotu, trpe?i neizrecivu patnju, razaranje i krvoproli?e. Tre?ina svih ?upa, njih 13 posve je ugaslo (Novi Martinac, Rakovac, Devetina, Gumjera, Stara Dubrava, ?ibovska, Kunova, Krnjeu?a, Bosanski Petrovac, Bosansko Grahovo, Miljevac, Bosanski Novi i Bosanska Kostajnica), jo? desetak ?upa se jako smanjilo (npr. Glamo?, Bosanski Aleksandrovac, Nova Topola, Mahovljani, Bosanska Dubica...), a sve ostale su te?ko stradale. Uz velik, nikad utvrđen broj stradalih vjernika, biskupija je pretrpjela te?ke rane i gubitkom sve?enika. Tijekom rata i nakon rata ubijeni su sve?enici: fra Viktor Balti?, Branko Bandi?, Kre?imir Bari?i?, msgr. dr. Nikola Bilogrivi?, Josip Bockmann, Zvonimir Brekalo, fra Danijel Bri?evac, fra Miroslav Buzuk, fra Alojzije ?ondi?, fra Domagoj ?ubeli?, Josip ?ur?i?, Ante Dujlovi?, Juraj Gospodneti? , fra Bono Grebenarevi?, fra Ognjen Id?oti?, fra Marijan Jakovljevi?, fra Ljudevit Jo?i?, Josip Kaurinovi?, Jerko Marijan, fra Ignacije Mami?, fra Borivoj Mio?, fra Vitomir Mi?i?, Maks Nestor, Petar Pero?, fra Tomislav Petru?i?, fra Jaroslav Szitan, fra Alojzije ?andrk, Bo?o ?imle?a, fra Celestin Tekli?, fra Luka Te?i?, fra Paskval Veli? i fra Pa?ko Vidovi?. Među tim ubijenim sve?enicima ima pravih kr??anskih mu?enika s oznakama svetosti.

Banjolu?ka biskupija tijekom rata u BiH (1992. ? 1995.) [ uredi | uredi kod ]

Prije rata na podru?ju Banjolu?ke biskupije ?ivjelo je oko 120.000 katolika. U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992. do 1995. na podru?ju Banjolu?ke biskupije nije bilo ve?ih ratnih okr?aja osim na podru?ju nekoliko ?upa. To se odnosi na ?upe u kotorvaro?oj, jaja?koj i biha?koj op?ini.

Unato? ?injenici da katolici nisu ni za koga predstavljali opasnost, ve? u listopadu 1991. po?inju sustavni progoni. Srpska demokratska stranka proglasila je mobilizaciju u vrijeme kada je JNA ve? uvelike napadala i razarala Hrvatsku. Biskup Franjo Komarica i sve?enici zauzeli su odlu?an stav da se ne uzima oru?je, jer oru?jem se ni?ta ne rje?ava. Najve?i dio Hrvata - katolika poslu?ao ih je i odbio je uzeti oru?je u ruke.

Neodzivanje na mobilizaciju bio je izgovor onima, koji su na silu prigrabili vlast, da po?nu sustavni progon katolika, odnosno da naprave srpsku dr?avu u kojoj ne?e biti mjesta za Nesrbe. Po?inje otpu?tanje s posla, istjerivanje iz stanova i ku?a, ubijanje civila, odvođenje sve?enika i vjernika u logore, ubijanje sve?enika i civila, neizdr?ive radne obveze. Kako je vrijeme odmicalo, brutalnost aktualnih paravlasti bivala je sve ja?a.

Biskup Komarica je tijekom rata neumorno pisao i slao pozive za za?titu svojih vjernika, ali i svih drugih progonjenih, odr?ao je stotine susreta s doma?im i stranim politi?arima, pripadnicima lokalne policije i srpske vojske, sastajao se i s predvodnicima drugih vjerskih zajednica, ustrajno, uz opasnost po vlastiti ?ivot posje?ivao svoje raspr?eno stado. Za vjernike banjolu?ke biskupije, ali i diljem svijeta postao je simbol nenasilnog otpora i nemirenja s razaranjem i zlom.

Petorica sve?enika (Ivan Grgi?, Petar Jurendi?, Marko ?ali?, Filip Lukenda i fra Alojzije Atlija) i jedna ?asna sestra (Cecilija Grgi?) ubijeni su odnosno umrli nakon te?kih zlostavljanja, a sve?enici Ratko Grgi? i mr. Tomislav Matanovi? odvedeni su iz svojih ?upnih stanova, prvi u lipnju 1992., a drugi u kolovozu 1995., od kada im se gubi svaki trag.

Vi?e sve?enika je pre?ivjelo logore, te?ko fizi?ko maltretiranje, atentate i sl. Biskup Komarica je bio nekoliko puta maltretiran, sedam i pol mjeseci zato?en u svom domu. Preko 400 katolika civila ubijeno je u svom zavi?aju i u svojim domovima.

Najve?i dio vjernika na podru?ju biskupije ostao je bez svoje imovine i protjeran, poglavito tijekom 1992. i 1993. godine. Na podru?ju Banjolu?ke biskupije koje je pod kontrolom vlasti bosanskih Srba ?ivjelo je 1991. oko 80.000 katolika, a sada tek 6.500.

Ukupno je o?te?eno ili uni?teno 98% crkava i kapela. Također je uni?teno oko 33% drugih crkvenih zgrada, samostana i ?upnih pastoralnih centara. Dio crkvene nepokretne i pokretno imovine nasilno je otet i jo? uvijek nije vra?en Biskupiji.

Unato? svemu pro?ivljenom i pre?ivljenom, zahvaljujem Bogu, jer: "Bo?ji je dar na?oj mjesnoj Crkvi ?to mo?emo, kao Biskupija, svijetla obraza stati pred sud i crkvene i svjetovne doma?e i svjetske javnosti, ?to nismo ?eljeli niti ?elimo sukob sa svojim susjedima, niti smo druge na bilo koji na?in ugrozili ili zakinuli; ?to iskreno sa svima ?elimo ?ivjeti u miru" . ^{[17] [18]}

Samostani na podru?ju biskupije ^[19] [ uredi | uredi kod ]

• Franjevci Bosne srebrene : Gorica - Livno, Jajce, Petri?evac
• Trapisti : Banjaluka
• Franjevke : Jajce, Livno, Bila, Ljubun?i?, Podhum
• Sestre klanjateljice Krvi Kristove : Banja Luka, Biha?, Bosanska Gradi?ka, Glamo?, Nova Topola, Bosanski Aleksandrovac
• Milosrdnice sv. Vinka Paulskog: Banja Luka, Livno
• Misionarke ljubavi (sestre Majke Terezije): Banja Luka
• Slu?avke malog Isusa : Livno
• Slu?benice Bla?ene Djevice Marije : Banja Luka

Dekanati i ?upe Banjolu?ke biskupije ^[19] [ uredi | uredi kod ]

Banjolu?ki dekanat [ uredi | uredi kod ]

?upa Banja Luka ?upa Barlovci ?upa Bud?ak ?upa Ivanjska

?upa Marija Zvijezda ?upa Motike ?upa Petri?evac ?upa Presna?e

?upa ?imi?i ?upa Trn ?upa Mahovljani

Livanjski dekanat [ uredi | uredi kod ]

?upa Bila ?upa ?ukli? ?upa Glamo? ?upa Bosansko Grahovo

?upa Livno ?upa Li?tani ?upa Ljubun?i? ?upa Od?ak ?ai?

?upa Podhum ?upa Vido?i

Jaja?ki dekanat [ uredi | uredi kod ]

• ?upa Jajce
• ?upa Klju?
• ?upa Liskovica
• ?upa Mrkonji? Grad

Prnjavorski dekanat [ uredi | uredi kod ]

?upa Dragalovci ?upa Kotor Varo? ?upa Kula?i ?upa Prnjavor

?upa Sokoline ?upa Vrbanjci

Bosansko-Gradi?ki dekanat [ uredi | uredi kod ]

• ?upa Bosanski Aleksandrovac
• ?upa Bosanska Gradi?ka
• ?upa Dolina
• ?upa Nova Topola

Biha?ki dekanat [ uredi | uredi kod ]

?upa Biha? ?upa Bosanska Dubica ?upa Bosanska Kostajnica ?upa Bosanski Novi ?upa Prijedor

?upa Ravska ?upa Drvar ?upa Ljubija ?upa Sanski Most ?upa Sasina

?upa Stara Rijeka ?upa Stratinska ?upa ?urkovac

Ordinariji Banjolu?ke biskupije [ uredi | uredi kod ]

       apostolski upravitelj        rezidencijalni biskup        pomo?ni biskup

Slika	Ime	U slu?bi
	Josip Stadler	imenovan 18. studenog 1882 - 27. o?ujka 1884 razrije?en
	Marijan Markovi? , O.F.M.	imenovan 27. o?ujka 1884. - umro 20. lipnja 1912.
	Josip Stjepan Gari? , O.F.M.	imenovan 14. prosinca 1912. - umro 30. lipnja 1946.
	Smiljan Franjo ?ekada , O.F.M.	imenovan 8. srpnja 1946. ? 1951. razrije?en
	Dragutin ?elik	imenovan 15. prosinca 1951. ? 11. kolovoza 1958. umro od posljedica premla?ivanja [20]
	Alfred Pichler	imenovan 22. srpnja 1959. ? 15. svibnja 1989. umirovljen
	Franjo Komarica	imenovan 15. svibnja 1989. - 8. prosinca 2023. umirovljen
	Marko Semren , O.F.M.	imenovan 15. srpnja 2010. - trenuta?no
	?eljko Maji?	imenovan 8. prosinca 2023. - trenuta?no

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vidi jo? [ uredi | uredi kod ]

• Katedralna crkva sv. Bonaventure
• Katoli?anstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima jo? gradiva o temi Banjolu?ka biskupija

• Slu?bena stranica biskupije
• Catholic Hierarchy

v  • u Katoli?ka upravna podjela Bosne i Hercegovine Sarajevska metropolija Vrhbosanska nadbiskupija ? Banjolu?ka biskupija ? Mostarsko-duvanjska biskupija ? Trebinjsko-mrkanska biskupija povijesne biskupije Bistuenska biskupija ? Bosanska biskupija ordinarijati Vojni ordinarijat