Autonomija
(
gr?ki
α?τονομ?α
autonomia
, samostalnost) je
pravni
polo?aj/status određenog
teritorija
, socijalne ili ekonomske grupe po kome oni imaju pravo na samoorganiziranje (uklju?uju?i i dono?enje vlastitih pravnih propisa) i samoupravljanje.
Na podru?ju
dr?avne
teorije i prakse javlja se kao protute?a
centralizirane
dr?avne vlasti. Tako razli?ite vjerske, etni?ke,
kulturne
i
ekonomske
grupe u?ivaju autonomiju, relativnu nezavisnost u odnosu na sredi?nju vlast. Neka ustanova ili teritorijalna jedinica je autonomna kad mo?e unutar jedne ?ire dru?tvene ili dr?avne organizacije donositi obvezna pravna pravila. Za razliku od toga, samouprava se javlja kad neka ustanova ili teritorijalna jedinica ima pravo vođenja uprave i sudstva po pravnim pravilima koja su donijela druge vlasti.
Postoji nekoliko vrsta autonomije:
Teritorijalna autonomija
je kad ju u?ivaju pojedina cjelovita zempljopisna podru?ja u dr?avi;
personalna
u nekoj kompaktnoj skupini;
kulturna
kada neka skupina ima pravo koristiti djelatnosti koje ?uvaju njenu individualnost (
jezik
,
?kole
, prosvjetna i ekonomska djelatnost);
politi?ka
kada neka grupa ima pravo dono?enja pravnih spisa.
Autonomija na ?irem planu dovodi do organiziranja sampostalnog izvr?avanja djelanosti jedne skupine. Autonomne pokrajine imaju politi?ko pravo i zajam?en poseban polo?aj slanja predstavnika u vije?e neke dr?ave u kojoj se nalazi. Mnoge autonomne pokrajine ili regije sadr?e narode koji ina?e nemaju svoju vlastitu dr?avu (npr.
Kurdi
,
Tibetanci
ili
?e?enci
).
Primjeri autonomnih pokrajina su:
