Arkti?ka lisica
(polarna ili sjeverna lisica,
lat.
Vulpes lagopus
; sinonim:
Alopex lagopus
[1]
) zoolo?ki je svrstana u
porodicu
pasa
.
Među podvrstama polarnih lisica navode se:
[2]
- Alopex lagopus beringensis
Merriam, 1902
;
Vulpes lagopus beringensis
Merriam, 1902
- Alopex lagopus fuliginosus
(Bechstein, 1799)
Islandska polarna lisica
;
Vulpes lagopus fuliginosus
Bechstein, 1799
- Alopex lagopus hallensis
- Alopex lagopus lagopus
(Linnaeus, 1758)
;
Vulpes lagopus lagopus
Linnaeus, 1758
- Alopex lagopus pribilofensis
Merriam, 1902
;
Vulpes lagopus pribilofensis
Merriam, 1902
- Alopex lagopus foragorapusis
,
grenlandska polarna lisica
,
Grenland
- Alopex lagopus groenlandicus
- Alopex lagopus semenovi
na otoku
Medni
- Alopex lagopus spitsbergenensis
(Barrett-Hamilton & Bonhote, 1898)
status taksona sumnjiv
[3]
- Alopex lagopus ungava
- Alopex lagopus argenteus
?
- Alopex lagopus caerulea
?
- Alopex lagopus innuitus
?
- Alopex lagopus sibiricus
?
Znanstveni naziv ove vrste bi u doslovnom prijevodu zna?io "lisica ze?jih stopala", jer su joj ?ape s donje strane obrasle gustom
dlakom
. Oblik tijela je tipi?no lisi?ji, no njena glava i nju?ka izgledaju ne?to zbijenije a u?i kra?e nego kod
crvene lisice
. Prosje?na du?ina polarnih lisica od nju?ke do kraja repa dugog oko 35 cm je između 65 i 90 cm. U ramenima su visoke oko 30 cm, a te?ke oko 5 kilograma. ?enke su samo malo manje od mu?jaka.
Arkti?ka lisica je jedina vrsta pasa ?ija se boja
krzna
mijenja u skladu s godi?njim dobom. Ljeti su im glava, leđa rep i noge smeđi, dok su im bokovi i trbuh svijetli. To je naro?ito izra?eno tijekom srpnja i kolovoza, a krzno im je u odnosu na zimsko kra?e i bojom izvrsno slu?i kao za?tita u
tundri
.
Dok je ljetno krzno svih polarnih lisica vrlo sli?no, u zimskom razdoblju se pojavljuju dvije razli?ite verzije, bijela i plava. Prema tome se i nazivaju
bijela lisica
i
plava lisica
. Zimi bijela lisica ima potpuno bijelo krzno. Zimi, boje plavih lisica variraju od svijetlo sive do tamno plave pa ?ak i crne. Razlike se javljaju od legla do legla, ali i zemljopisno.
U kanadskim pokrajinama
Nunavut
i
Sjeverozapadni teritoriji
zna?ajno prete?e bijela varijanta, dok se plava pojavljuje u oko 1% u unutra?njosti a na arkti?kim otocima oko 5% populacije. Suprotno tome, na
Aleutskim
i jo? nekim aljaskim otocima dominira plava varijanta. Na jugu
Grenlanda
omjer je jednak. Generalno, plava varijanta bi trebala biti dominantna, no kroz prirodni odabir nametnule su se bijele lisice zbog svoje bolje prilagođenosti zimskom okoli?u.
Razmjerno kratka nju?ka, vrlo male u?i i kratke noge su, pored izoliraju?eg krzna s vrlo gustom donjom dlakom, zna?ajne osobine potrebne za pre?ivljavanje u ekstremnim uvjetima tijekom cijele godine. Bijelo zimsko krzno djeluje du?e nego uistinu jest. S oko 70% donje dlake njeno krzno ima neobi?no dobra izoliraju?a svojstva. Eksperimentom je utvrđeno, da polarna lisica mo?e podnijeti temperaturu do -80°C.
Arkti?ke lisice ?ive svuda oko
sjevernog pola
, sjeverno od
granice ?uma
u
sjevernoj Europi
(
Skandinavija
,
Svalbard
,
Island
),
Rusiji
, (
Sibir
), sjeveru
Kanade
,
Aljaski
i
Grenlandu
. Stani?te im je prije svega
tundra
, no ?ive ?ak i na
santama
Arkti?kog oceana. U potrazi za hranom povremeno zalaze na jug u podru?ja
tajgi
. Op?enito, polarne lisice su vrlo pokretljive i u potrazi za novim podru?jem mogu prevaliti velike udaljenosti kopnom i zaleđenim morem. Postoje izvje?taji prema kojima su pojedine polarne lisice prevalile razdaljine i ve?e od 2.000 km.
Polarna lisica - bijeli varietet - sklup?ana u snijegu
Polarne lisice ?ive prije svega od lova na
leminge
i druge
glodavce
. Rast i opadanje
populacije
ovih lisica ?vrsto je povezan s rastom i padom populacije leminga. Ovisno o habitatu arkti?ke lisice, glavni plijen su joj
brdski leming
(
Lemmus lemmus
),
ogrli?asti leming
(
Dicrostonyx torquastus
),
sibirski leming
(
Lemmus sibiricus
),
mo?varna voluharica
(
Microtus oeconomus
) i
Myodes rufocanus
. Gnijezda glodavaca kao i tunelaste prilaze do njih lisica mo?e nanju?iti ?ak i kroz debeli
snje?ni
pokrov i strelovitim iskapanjem osigurava si tako i u najdubljoj zimi dovoljno hrane. Ljeti lovi leminge na otvorenom.
Zna?ajan dio hrane ovih lisica su i
ptice
koje se gnijezde na
Arktiku
i njihova
jaja
i pili?i. Lisice koje nastanjuju obale, obilaze i njih u potrazi za naplavljenim
strvinama
, ostacima
riba
i
?koljka?a
. Kad slijedi
polarne medvjede
, radi to da bi pojela ostatke njihovog ulova. U razdoblju obilja, zakapaju i skrivaju zalihe za razdoblja gladovanja. Kao pravi umjetnik pre?ivljavanja, arkti?ka lisica je i strvinar, a u nu?di pojest ?e bilo kakvu tvar ?ivotinjskog ili
biljnog
porijekla. Tada jede i
kukce
i razli?ite bobice, pa ?ak i
izmet
drugih ?ivotinja.
Razmno?avanje i podizanje mladunaca
[
uredi
|
uredi kod
]
Polarna lisica - plavi varijetet
Krajem
zime
lisica kopa jamu za ko?enje i podizanje mladunaca. Da bi izbjegle podru?je
permafrosta
, obi?no tra?e podru?ja koja nisu stalno smrznuta: glinene ili pje??ane bre?uljke na obalama rijeka ili jezera, ili na uzvisinama. Iskapaju vrlo kompleksan sistem tunela s ponekad i do osam izlaza. Zbog pote?ko?a u nala?enju prihvatljivih mjesta, ovim gradnjama se koristi ?esto vi?e generacija, ponekad i du?e od 500 godina. Dokazano je, da manjak prigodnih mjesta prisiljava i druge vrste ?ivotinja, kao na primjer
polarne vukove
, da koriste prastare, napu?tene jame polarnih lisica.
Nastambu obi?no koristi labavi porodi?ni "savez": redovno jedan mu?jak i dvije ?enke s mladuncima. Pri tome je jedna ?enka potomak para iz prethodnog legla koja poma?e u podizanju mladunaca, ali sama nema jo? potomke. Arkti?ke lisice su
monogamne
i kao par ostaju zajedno cijeli ?ivot. Lovno podru?je ovakve porodi?ne zajednice je s povr?inom od 3 do 30 ili vi?e
km
2
relativno velik.
Pare se u o?ujku ili travnju. Ako je prethodna zima bila posebno o?tra, oplodnja se odgađa, ili uop?e ne dolazi do nje. ?enka polarne lisice koti jednom godi?nje tri do devet, a ponekad i vi?e mladunaca. Kako
skotnost
traje oko 50 dana, u uobi?ajenim okolnostima mladunci dolaze na svijet između sredine svibnja i sredine lipnja. Broj mladunaca sna?no je povezan s raspolo?ivom koli?inom hrane i klimatskim uvjetima. ?enke koje ?ive uz obalu imaju u prosjeku manji broj mladunaca nego ?enke u unutra?njosti. Mladunci dolaze na svijet vrlo maleni i potpuno bespomo?ni. Kote se slijepi, gluhi i bez
zuba
pokriveni mekim tamnosmeđim
dlakama
koje brzo rastu i postaju sve svjetlije. Nakon tri do ?etiri tjedna, lisi?i?i izlaze iz jazbine, a nakon ?est prestaju
sisati
.U to vrijeme su vrlo zaigrani. Oko sredine kolovoza prvo ih odbacuje otac, a ne?to kasnije i majka. Zimu provode prepu?teni sami sebi. Spolno zreli postaju u dobi od 10 mjeseci.
Prirodni neprijatelji i bolesti
[
uredi
|
uredi kod
]
Susret polarne lisice i
sjevernog medvjeda
Prosje?an ?ivotni vijek im je oko ?etiri godine. Prirodnih neprijatelja gotovo da nemaju. Osim ljudi, opasan im mo?e biti polarni vuk, a ponekad i
polarni medvjed
od kojeg se lisice dr?e na odstojanju. Kad je ugro?ena, polarna lisica poku?ava pobje?i, no ako ne uspije, vrlo sna?no se brani.
Naj?e??a smrtonosna bolest polarnih lisica je
bjesno?a
. Smrtonosna je i upala mozga (
encefalitis
) kao i
?tene?ak
, naro?ito u godinama kad je gusto?a populacije visoka, pa su međusobni susreti ?e??i, a time i mogu?nost preno?enja zaraze ve?a. Pored toga, ve?ina lisica ima unutra?nje i vanjske
parazite
.
Polarna lisica kao predmet trgovine
[
uredi
|
uredi kod
]
U 19. i prvoj tre?ini 20. stolje?a trgovina skupocjenim zimskim krznom arkti?ke lisice bila je vrlo intenzivna. Glavni predmet razmjene između
Inuita
i
Europljana
bile su ?ivotinjske ko?e. Posljedica velikog lova dovela je do ekstremnog pada populacije lisica, ?to se katastrofalno odrazilo na gospodarski polo?aj domoroda?kih stanovnika sjeverne
Amerike
. U međuvremenu se populacije arkti?kih lisica sjeverne Amerike, Sibira i Grenlanda smatraju ponovo donekle normalnim i stabilnim, dok su u Skandinaviji i na Islandu vrlo rijetke.