Molimo pro?itajte upozorenje o kori?tenju medicinskih informacija . Ne provodite lije?enje bez savjetovanja s lije?nikom!

Antipsihotici ili neuroleptici ^[1] su lijekovi koji se koriste za lije?enje simptoma psihoze , poput zabluda i halucinacija viđenih kod shizofrenije , shizoafektivnog poreme?aja i mani?ne faze bipolarnog poreme?aja . ^[2] Kori?tenje antipsihotika izvan preporu?ene indikacije uklju?uje lije?enje anksioznosti i nesanice; agresivno pona?anje; i zablude, halucinacije i druga remetila?ka pona?anja koja ponekad prate Alzheimerovu bolest . ^[3] Antipsihoti?ni lijekovi blokiraju receptore neurotransmitera dopamina. U klini?koj su upotrebi od 1950-ih. Oni su primarni medicinski tretman za shizofreniju, a također se koriste u psihoti?nim epizodama akutne manije, psihoti?ne depresije i psihoze izazvane lijekovima. Korisnici s demencijom koji imaju psihoti?ne simptome ponekad odgovaraju niskim dozama konvencionalnih antipsihotika. Kratkotrajna terapija antipsihoticima mo?e biti korisna za prolazne psihoti?ne simptome poput onih koji se viđaju u osoba s grani?nim poreme?ajem li?nosti .

Mehanizam djelovanja [ uredi | uredi kod ]

Glavno djelovanje svih antipsihotika u ?iv?anom sustavu blokira receptore za neurotransmiter dopamin; međutim, terapijski mehanizam djelovanja samo je djelomi?no shva?en. Dopaminski receptori klasificirani su u potkategorije (D1, D2, D3, D4 i D5), a D2, D3 i D4 povezani su s mentalnim bolestima. ^{[4] [5]} Tipikalantipsihoti?ni lijekovi su sna?ni antagonisti (blokatori) D2, D3 i D4. To ih ?ini u?inkovitima u lije?enju simptoma meta, ali također proizvodi mnoge ekstrapiramidalne nuspojave zbog blokiranja D2 receptora.

Noviji, atipi?ni, antipsihoti?ni lijekovi relativno su slabi blokatori D2, ?to mo?e objasniti manju u?estalost ekstrapiramidalnih nuspojava. ^[6] Uz to, atipi?ni antipsihotici inhibiraju ponovni unos serotonina, kao i neki od antidepresiva, pove?avaju?i njihovu u?inkovitost u lije?enju depresivnih aspekata shizofrenije.

Razvija se nova generacija antipsihotika, nazvana stabilizatori dopaminskog sustava. Ti lijekovi nastoje stabilizirati dopamin; to jest, oni ?uvaju ili poja?avaju dopaminergi?ki prijenos kada je prenizak, a smanjuju kad je previsok. To rezultira kontrolom simptoma bez nekih nuspojava drugih antipsihotika. Prvi lijek ove vrste, odobren je za uporabu u studenom 2002.

?etiri antipsihotika dostupna su u depo injekcijama, oblik lijeka za produ?eno oslobađanje za terapiju odr?avanja. Dva konvencionalna antipsihotika koriste sezamovo ulje kao sredstvo za injekcije, tako da se lijek s vremenom polako apsorbira, pa je potrebna rjeđa primjena kako bi se odr?ali ?eljeni terapijski u?inci.

Nuspojave [ uredi | uredi kod ]

Ekstrapiramidalne nuspojave [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Ekstrapiramidni sindrom

Ekstrapiramidalni simptomi (EPS), ozbiljni neurolo?ki simptomi, glavni su popratni u?inci antipsihoti?nih lijekova. ^[7] Uklju?uju akutnu distoniju (nevoljno stezanje mi?i?a), pseudoparkinsonizam i akatiziju (nemogu?nost fizi?kog mirovanja). Iako se ?esto kolektivno naziva EPS, svaka od ovih reakcija ima nejasne zna?ajke. Jedan slu?aj mo?e iskusiti sve reakcije u istom toku terapije, ?to ote?ava njihovo razlikovanje. Blokada D2 receptora u podru?ju mo?danog stabla mozga odgovorna je za razvoj EPS-a. Konvencionalni antipsihoti?ni lijekovi uzrokuju ve?u u?estalost EPS-a nego netipi?ni antipsihoti?ni lijekovi.

Terapije za akutnu distoniju, pseudoparkinsonizme i akatiziju su sli?ne i uklju?uju smanjenje doze antipsihotika, promjenu u drugi antipsihotik, ili uzimanje antikolinergi?kih lijekova. Iako antikolinergi?ni lijekovi također proizvode nuspojave, atipi?ni antipsihoti?ni lijekovi ?esto se prepisuju jer se smanjuje u?estalost EPS.

Distonija uklju?uje akutnu mi?i?nu uko?enost i gr?eve, uko?en ili debeo jezik s pote?ko?ama u gutanju i, u te?im slu?ajevima, laringospazam i respiratorne pote?ko?e (pote?ko?e s disanjem). Distonija, tj. nevoljno stezanje mi?i?a, ?e se najvjerojatnije pojaviti u prvom lije?enju, kod osoba mlađih od 40 godina, kod mu?karaca i kod onih koji dobivaju lijekove visoke potencije, poput haloperidola i tiotiksena. Mo?e nastati gr? ili uko?enost u mi?i?nim skupinama koje obuhva?aju vrat, o?i ili cijelo tijelo. Neposredno lije?enje antiholinergi?kim lijekovima obi?no donosi brzo olak?anje.

Parkinsonizam izazvan lijekovima ili pseudoparkinsonizam [ uredi | uredi kod ]

Simptomi podsje?aju na simptome Parkinsonove bolesti i uklju?uju uko?eno dr?anje; lice poput maske; smanjeni zamah rukama; preslakivanje, festiniraju?i hod (malim koracima); kruti zup?anik (pokreti zglobova nalik na zve?ku); slinjenje; tremor; bradikardija; i grubi pokreti palca i prstiju dok miruju. Parkinsonizam se lije?i promjenom na antipsihoti?ni lijek koji ima ni?u incidenciju EPS-a ili dodavanjem oralnog antikolinergi?nog sredstva ili amantadina, koji je agonist dopamina koji pove?ava prijenos dopamina blokiranog antipsihoti?kim lijekom. ^[7]

Akatizija [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Akatizija

Akatizija je intenzivna potreba za kretanjem. Korisnik djeluje nemirno ili uznemireno, ?esto uko?enog dr?anja ili hoda i nedostatka spontanih gesta. Taj osje?aj unutarnjeg nemira i nemogu?nosti mirnog sjedenja ili odmora ?esto navodi oboljele da prekinu s uzimanjem antipsihoti?nih lijekova. Akatizija se mo?e lije?iti promjenom antipsihoti?nih lijekova ili dodatkom oralnog sredstva kao ?to je beta-blokator, antikolinergik ili benzodiazepin . ^[7] ?ini se da je mehanizam nastanka akatizije povezan s mehanizmom sindroma nemirnih nogu . ^[8]

Maligni neurolepti?ki sindrom [ uredi | uredi kod ]

Podrobniji ?lanak o temi: Maligni neurolepti?ki sindrom

Maligni neurolepti?ki sindrom (NMS) je potencijalno kobna, iako rijetka, reakcija na antipsihoti?ni (ili neurolepti?ki) lijek. ^[7] Glavni simptomi NMS-a su krutost; visoka temperatura; autonomna nestabilnost poput nestabilnog tlaka u krvi, dijaforeze i bljedo?e; delirij; i povi?en nivo enzima, posebno kreatin-fosfokinaze.

Osobe s NMS-om obi?no su zbunjene i ?esto nijeme; mogu varirati od uznemirenosti do omamljenosti. ?ini se da svi antipsihotici mogu izazvati NMS, ali velike doze lijekova visoke potencije pove?avaju rizik. Ve?ina NMS-a javlja se u prva 2 tjedna terapije ili nakon pove?anja doze, ali to se mo?e dogoditi u bilo kojem trenutku. Dehidracija, lo?a prehrana i istodobna medicinska bolest pove?avaju rizik za NMS. Lije?enje uklju?uje trenutni prekid svih antipsihoti?nih lijekova i uspostavu podr?avaju?e medicinske skrbi za lije?enje dehidracije i hipertermije dok se fizi?ko stanje korisnika ne stabilizira. Nakon NMS-a, odluka o lije?enju korisnika drugim antipsihoti?kim lijekovima zahtijeva potpunu raspravu između korisnika i lije?nika kako bi se odmjerili relativni rizici u odnosu na potencijalne koristi terapije.

Tardivna diskinezija [ uredi | uredi kod ]

Tardivna diskinezija (TD), sindrom trajnih nehoti?nih kretanja, vrlo je rijetka nuspojava uzrokovana dugotrajnom uporabom konvencionalnih antipsihoti?kih lijekova. ^[9] Simptomi TD uklju?uju nehoti?ne pokrete jezika, mi?i?a lica i vrata, gornjih i donjih ekstremiteta i trunkalne muskulature. Karakteristi?ni su nabijanje i isturenje jezika, mazanje usana, treptanje, grimasiranje i drugi pretjerani nepotrebni pokreti lica. Nakon ?to se razvije, TD je nepovratna, iako smanjenje ili ukidanje antipsihoti?nih lijekova mo?e zaustaviti njezino napredovanje. ^[10]

Antipsihoti?ni lijekovi mogu prikriti simptome TD; to jest, pove?ane doze antipsikoti?nog lijeka uzrokuju da po?etni simptomi privremeno nestanu. Kako se simptomi TD-a pogor?avaju, oni ?probijaju“ u?inak antipsihoti?nog lijeka. Sprje?avanje TD-a jedan je od ciljeva kod primjene antipsihotika. To se mo?e posti?i odr?avanjem doza odr?avanja ?to je mogu?e ni?om, promjenom lijekova i povremenim nadgledanjem oboljelih zbog po?etnih znakova TD-a. Korisnicima koji su ve? razvili znakove TD-a, ali jo? uvijek trebaju uzimati antipsihoti?ne lijekove, ?esto se daje jedan od atipi?nih antipsihoti?kih lijekova za koje jo? nije utvrđeno da uzrokuju ili pogor?avaju TD.

Antikolinergi?ne nuspojave [ uredi | uredi kod ]

Antikolinergi?ke nuspojave ?esto se javljaju uz upotrebu antipsihotika ^[7] i uklju?uju ortostatsku hipotenziju, suha usta, zatvor, mokrenje ili retenciju, zamagljen vid u blizini, suhe o?i, fotofobija, za?epljenost nosa i smanjenje pam?enja. Ove se nuspojave obi?no smanjuju u roku od 3 do 4 tjedna, ali u potpunosti ne nestaju. Osoba koja uzima antikolinergi?na sredstva za EPS mo?e imati pove?ane probleme s antikolinergi?nim djelovanjem. Kori?tenje napitaka bez kalorija ili tvrdih slatki?a mo?e ubla?iti suho?u usta; Omek?iva?i stolice, dovoljan unos teku?ine i uklju?ivanje ?itarica i vo?a u prehranu mogu sprije?iti zatvor.

Ostale nuspojave [ uredi | uredi kod ]

Antipsihoti?ni lijekovi također pove?avaju razinu prolaktina u krvi. Povi?eni prolaktin mo?e prouzro?iti pove?anje i osjetljivost grudi kod mu?karaca i ?ena; prigu?eni libido, erektilna i orgazmi?ka disfunkcija i nepravilnosti kod mu?karaca; i pove?ani rizik od raka dojke, a mo?e pridonijeti debljanju. Pove?anje tjelesne te?ine mo?e pratiti ve?inu antipsihoti?nih lijekova, ali to je najvjerojatnije kod atipi?nih antipsikoti?kih lijekova. ^[7]

Izvori [ uredi | uredi kod ]