Antimonovo bjelilo

Izvor: Wikipedija
Antimonovo bjelilo
Sb 2 O 3

IUPAC nomenklatura Antimonov(III) oksid
Ostala imena Antimonovo bjelilo
Identifikacijski brojevi
CAS broj 1309-64-4 ?
RTECS broj CC5650000 ?
EC broj 215-175-0 X
PubChem broj 14794 ?
Osnovna svojstva
Molarna masa 291,518 g·mol ?1
Izgled Bijela krutina
Gusto?a

5,2 g·cm ?3 α-oblik
5,67 g·cm ?3 β-oblik

Tali?te 656 °C
Vreli?te 1 425 °C
Topljivost u vodi

370 ± 37 μg/L (između 20,8°C i 22,9°C)

Struktura
Oblik molekule Kubi?ni kristalni sustav (α) < 570 °C
Ortorompski kristalni sustav (β) > 570 °C
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti

Upozorenje

NFPA 704
0
2
0
 
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo mogu?e. Ako nije druga?ije nazna?eno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima .
Portal:Kemija

Antimonovo bjelilo ili antimonov(III) oksid , Sb 2 O 3 , pojavljuje se kao mineral valentinit (antimonov cvijet) i senarmontit, slu?i u proizvodnji emajla , bijelog stakla , kao bijeli pigment i u galvanotehnici . [1]

Dobivanje [ uredi | uredi kod ]

Mineral valentinit iz Djebel Nador, provincija Konstantin, Al?ir .

Antimon(III) oksid Sb 4 O 6 mo?e se dobiti pr?enjem rude antimona uz ograni?en pristup zraka ili djelovanjem pregrijane pare na rudu. Međutim, antimon(III) oksid u obliku finog praha, koji mo?e slu?iti kao pigment (antimonovo bjelilo), proizvodi se oksidacijom rastaljenog metalnog antimona na zraku ili kisiku. Tako dobiveni tehni?ki proizvod sadr?i obi?no oko 99% antimon(III) oksida uz primjese drugih antimonovih oksida, te oksida ?eljeza, olova, arsena i tako dalje. To je bijeli kristalni prah gusto?e od 5 200 do 5 800 kg/m 3 , koji grijanjem po?uti, a hlađenjem opet poprima bijelu boju. Kiseline i alkalije otapaju ga uz stvaranje soli.

Primjena [ uredi | uredi kod ]

Antimon(III) oksid upotrebljava se u manjem obujmu kao bijeli pigment, ve?inom u smjesi s titanijevim dioksidom kojemu pobolj?ava svojstva. Slu?i i u industriji stakla, keramike i emajla. Međutim, najva?nije je svojstvo antimon(III) oksida da u prisutnosti klora gu?i plamen i sprje?ava gorenje . To se svojstvo ispoljuje prilikom izgaranja materijala koji sadr?e klorne spojeve i kojima je antimon(III) oksid primije?an ili je na njih nanesen. Zbog toga se on primjenjuje u pripravi sredstava otpornih prema vatri koja slu?e za li?enje drva i metala. Kao veziva u tim sredstvima slu?e sintetske smole koje sadr?e klor (klorkau?uk, klorirani alkidi, PVC). Osim toga, antimon(III) oksid dodaje se i drugim materijalima (gumi, plasti?nim masama, tekstilu) pri izradi proizvoda otpornih prema vatri, ?to je posebno izra?eno u vojnoj industriji (na primjer za negorive cerade i sli?no). [2]

Sb 4 O 6
senarmontit
valentinit

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. antimon , [1] "Hrvatska enciklopedija", mre?no izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krle?a, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 23. 6. 2020.
  2. "Tehni?ka enciklopedija" ( Boje i lakovi ), glavni urednik Hrvoje Po?ar, Grafi?ki zavod Hrvatske, 1987.