Antonio de Oliveira Salazar
(
Vimieiro
,
28. travnja
1889.
?
Lisabon
,
27. srpnja
1970.
),
portugalski
konzervativni
politi?ar
i obna?atelj du?nosti
premijera
od
1932.
do
1968.
godine.
Rodio se u mjestu Vimiero, u sredi?njem
Portugalu
. Obitelj mu je bila siroma?na, djece je bilo 11, ali on je bio jedini sin. Od
1900.
do
1914.
bio je u sjemeni?tu, razmi?ljaju?i da postane
sve?enik
, ali se predomislio. Nikad se nije o?enio. Nije imao neke velike politi?ke ambicije, niti se previ?e zanimao za politiku, iako je obna?ao neke politi?ke du?nosti. Iz parlamenta je oti?ao nakon samo jedne sjednice. Izrazito je kritizirao nered u vladi rekav?i da, dok god nije sređen dru?tveni nered u vladi, on ne mo?e kvalitetno obavljati svoj posao. Osnovao je
Novu Dr?avu
,
autoritarni
desni?arski re?im koji je kontrolirao portugalski dru?tveni, politi?ki, i kulturni
?ivot
od
1933.
do
1974.
godine.
Salazarov re?im nije bio tako krvav kao
Francov
, jer u Portugalu tada nije bila na snazi
smrtna kazna
i osje?alo se prisutnost katoli?ke ideologije. Svađao se s Francom.
Tijekom
?panjolskog građanskog rata
, slu?beno neopredijeljen, slao je pomo? nacionalistima u borbi protiv republikanaca. Jedno vrijeme je bio i na du?nosti predsjednika Portugala (
1951.
) Pomagao je
Saveznike
u II. svjetskom ratu.
Posebnost njegove vlasti je bila ta ?to se ?estoko protivio dekolonizaciji, pa je Portugal zadr?ao svoje kolonije i nakon njegove smrti. Posljednji se portugalske vlasti oslobodio
Mozambik
1974.
godine.
Dugo se odr?ao na vlasti, a povukao se tek
1968.
i to nakon mo?danog udara kojeg je pretrpio. Predsjednik Portugala ga je smijenio. Neki izvori govore da je Salazar sve do svoje smrti u 81. godini vjerovao da je jo? premijer Portugala. Umro je u Lisabonu, a pokopan je u rodnom mjestu. Veliko mno?tvo se okupilo na njegovom ispra?aju ?ele?i mu odati po?ast.
