Andrija Artukovi?
(
Klobuk
kraj
Ljubu?kog
,
19. studenoga
, prema nekim izvorima
29. studenoga
1899.
-
Zagreb
,
16. sije?nja
1988.
), hrvatski politi?ar, ?lan
Usta?kog pokreta
, ministar u vladi.
Usta?kom pokretu
pristupa
1932.
godine, te je i jedan od organizatora
Velebitskog ustanka
,
[1]
prije kojega ga
Paveli?
imenuje poglavnim pobo?nikom u Glavnom usta?kom stanu i zapovjednikom svih usta?kih jedinica u
Italiji
. Pseudonim mu je Had?ija. Privremeno boravi u
Budimpe?ti
i
Be?u
odakle je protjeran. Po?etkom rujna
1934.
sastaje se s Paveli?em u
Milanu
, a sredinom rujna odlazi u
London
, gdje je u listopadu 1934. godine uhi?en zbog sumnje za sudjelovanje u pripremanju atentata u
Marseillesu
, te predan
Francuskoj
, koja ga (nakon ?to je tri mjeseca odle?ao u zatvoru) u sije?nju
1935.
godine izru?uje
Kraljevini Jugoslaviji
. Sud za za?titu dr?ave ga je nakon ?to je 16 mjeseci odle?ao u zatvoru oslobodio krivnje. Kratko je boravio u Gospi?u te u svibnju
1936.
godine ponovno odlazi u emigraciju, najprije u
Austriju
pa u
Njema?ku
. U
Berlinu
ga
1937.
godine saslu?ava
Gestapo
. Napu?ta Berlin pod prijetnjom uhi?enja, te se sklanja u Francusku, zatim ?ivi u Budimpe?ti pa opet u Berlinu.
Rodio se u selu Klobuku, zaseoku Dabrnja. Roditelji su mu bili Marijan i Ru?a rođ. Ra?i?. U njegovoj rodnoj ku?i je bila osnovna ?kola. Tada?nji u?itelji u njemu prepoznali potencijal te su ga uz odobrenje roditelja poslali u gimnaziju. U
?irokom Brijegu
zavr?io je
Franjeva?ku
klasi?nu gimnaziju. U gimnaziji je uzeo ime fra Domagoj. O njemu je zapisano u Kronici te gimnazije: "Dana 5. 4. 1920. otpu?ten je iz Reda i zavoda klerik fra Domagoj Artukovi? jer se pokazalo da nema zvanja za sve?eni?ki stale?". Maturirao je na mostarskoj Velikoj gimnaziji, a studij prava s doktoratom u
Zagrebu
, gdje od
1924.
godine radi kao sudski pripravnik, a
1926.
godine u
Gospi?u
otvara odvjetni?ki ured gdje radi do 1932. g.
Andrija Artukovi? za govornicom
Po progla?enju
Nezavisne Dr?ave Hrvatske
vra?a se u
Zagreb
, te postaje ?lanom privremenog hrvatskog dr?avnog vodstva (12. travnja 1941.). Nakon povratka Ante Paveli?a iz Italije u Zagreb (16. travnja 1941. godine), imenovan je
ministrom unutarnjih poslova
u prvoj hrvatskoj dr?avnoj vladi. Sudjeluje pri potpisivanju
Rimskih ugovora
, te prati poglavnika u posjetu
Hitleru
. Dana 14. studenog 1941. godine o?enio se Anom Mariom Heidler iz
Innsbrucka
, s kojom je imao petero djece. 10. listopada
1942.
godine napu?ta mjesto ministra vanjskih poslova, te postaje ministrom pravosuđa i bogo?tovlja, a od 29. travnja do 1. listopada 1943. godine ponovno je ministar unutarnjih poslova. Od 11. listopada 1943. godine, pa do kraja NDH obavljao je du?nost dr?avnog prabilje?nika, tj.
?uvara dr?avnog pe?ata
.
Zajedno s ostalim ?lanovima usta?ke vlade, 6. svibnja
1945.
godine, napu?ta Zagreb i odlazi u Austriju. Sa skupinom ministara i ostalih dr?avnih du?nosnika, Britanci ga zatvaraju u logor Spittal na Dravi, odakle je pu?ten te prelazi, iz britanske u ameri?ku, a potom u francusku zonu (gdje mu se nalazila obitelj). Sa ?vicarskim dokumentima na ime Alois Anich odlazi u
Irsku
. Godine
1948.
sa ?enom i troje djece putuje u
Kaliforniju
, te pod pravim imenom radi u bratovom poduze?u.
U srpnju 1945. godine
Dr?avna komisija za utvrđivanje zlo?ina okupatora i njihovih pomaga?a
progla?ava ga ratnim zlo?incem. Vlada
FNRJ
29. kolovoza
1951.
godine postavlja zahtjev za njegovo izru?enje, nakon ?ega dolazi do sedmogodi?njeg sudskog procesa u
Los Angelesu
. Presuda je bila ? odbijanje jugoslavenskog zahtjeva.
[1]
Jugoslavenske vlasti obnavljaju zahtjev za njegovim izru?enjem, te je
14. studenog
1984.
godine uhi?en, a nakon sudskog procesa i vi?emjese?nog zatvora izru?en jugoslavenskim vlastima na uzleti?tu u
New Yorku
u no?i između 11. i 12. velja?e
1986.
godine, te otpremljen u Zagreb. U doba deportacije je bolovao od
Alzheimerove
i
Parkinsonove bolesti
tako da za vrijeme suđenja nije bio svjestan mnogih stvari oko sebe. Iz samog zrakoplova JAT-a izne?en je na nosilima. Bio je najvi?e rangirani nacisti?ki suradnik ikada pronađen u Sjedinjenim Dr?avama. Artukovi?a je progonio Ured za posebne istrage Ministarstva pravosuđa SAD-a kao "Balkanskog mesara". Naređeno mu je izru?enje Jugoslaviji 11. studenoga 1986. gdje mu je suđeno na Okru?nom sudu u Zagrebu. Progla?en je krivim za:
- smrt odvjetnika i biv?eg zastupnika u Narodnoj skup?tini Jugoslavije dr. Je?e Vidi?a po?etkom 1941.;
- smrt iz mitraljeza 450 mu?karaca, ?ena i djece potkraj 1941. jer za njih nije bilo mjesta u koncentracijskom logoru;
- narediv?i da se 1942. poubija cjelokupno stanovni?tvo grada Vrginmosta i okolnih sela; i
- narediv?i pogubljenje "nekoliko stotina" zarobljenika u Samoborskom dvorcu kraj Zagreba 1943. godine tako ?to su ih otjerali na otvoreno polje, gdje se mitraljezom pucalo po njima, a potom zgnje?eni tenkovima.
[
nedostaje izvor
]
Na suđenju u Zagrebu koje je po?elo 14. travnja 1986. osuđen je na smrt, no presuda zbog njegovog zdravstvenog stanja nije izvr?ena. Umro je u sije?nju 1988. u bolnici Kaznenog doma u Zagrebu.
Za trajanja procesa donesen je u Saboru SR Hrvatske zakon prema kojemu i onoga koji umre u tamnici ?ekaju?i izvr?enje smrtne kazne treba pokopati kao da je osuda nad njime izvr?ena, a mjesto pokopa ostaje u tajnosti i za rodbinu. Zbog tog propisa obitelj Artukovi? nikada nije doznala gdje im je otac pokopan. ?tovi?e donesen je zakon kojim se odavanje te tajne smatra ka?njivim.
Postoje pri?e koje govore da je Artukovi?ev le? kremiran na zagreba?kom krematoriju na Mirogoju te da su mu pepeo prosuli ili bacili u potok. Svjedok te pri?e govori da je u to vrijeme radio na krematoriju i da je imao zadatak kremirati Artukovi?ev le?. Nakon ?to je to napravio, do?ao je crni mercedes vladinih registarskih oznaka i pokupio pepeo.
S druge strane se pri?a da se posmrtni ostaci nisu kremirali, nego je se tijelo pokopalo na zatvorskom groblju u Lepoglavi (gdje je napravljena i kabina u kojoj je Artukovi? boravio za vrijeme suđenja) uz grob serijskog ubojice Vinka Pintari?a.
Prilikom posjeta Bleiburgu
Ivo Josipovi?
, biv?i predsjednik RH, je izjavio kako ?svatko ima pravo na svoj grob“.
[2]
[3]
Andrijin sin Radoslav Artukovi? ?ivi od svoje prve godine u
Los Angelesu
.
[3]
Umirovljeni je ekonomist. Izrazio je ?elju pokopati oca u njegovom rodnom
Klobuku
.
[3]
U srpnju 2010. objavljeno je kako je
UDBA
Artukovi?a tajno pokopala u Lepoglavi.
[2]
- Knjiga: "?upa sv. Marka u Klobuku", autora fra Roberta Joli?a