Alani

Izvor: Wikipedija

Alani su bili skupina nomadskih skitsko - sarmatskih plemena, a govorili su jezikom koji je spadao u skupinu isto?noiranskih jezika. Smatra se da su izravni potomci Alana dana?nji Oseti na Kavkazu . Alanima su posebno bliski bili Roksolani , koji su se u 1. stolje?u pr. Kr. naselili na Dunavu .

Kao plemenski savez, Alani su opstali du?e od Sarmata , pa su tijekom vremena do?li pod utjecaj raznih kultura. Od 2. stolje?a pr. Kr. nastanjivali su sjeveroisto?nu obalu Kaspijskog jezera . Od tamo su prodrli u stepe ju?ne Rusije između Volge i Dona .

Ime [ uredi | uredi kod ]

Na starogr?kom jeziku nazivani su Alanoi, a na latinskom Alani ili Halani. Naziv vjerojatno im podrijetlo od rije?i Al ("veliki, sna?ni, bo?anski") i perzijskog sufiksa koji ozna?ava podrijetlo, a mogu?e i od staroperzijskog imena Aryan (Oseti, dana?nji potomci Alana na Kavkazu sebe nazivaju imenom Iron).

Drugi naziv za Alane bio je Jasi (na mađarskom Jasz, na ruskom Jasy, na gruzijskom Osi). Smatra se da je iz ovog imena nastalo i moderno ime Oseta.

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Polo?aj dr?ave Yancai (Alanliao), prema kineskim izvorima

Kultura [ uredi | uredi kod ]

Alani su bili dobri jaha?i i ?ivjeli su polunomadskim na?inom ?ivota. Imali su stada krava, koza, ovaca i konja i boravili su u jurtama ili na kolima. Od hrane rado su jeli mlije?ne proizvode ( jogurt i kefir ) te meso.

Alanski ratnici su imali lukove iste kao i Skiti , sarmatski dugi dvosjekli ma?, kamu i koplje. Za razliku od ostalih sarmatskih plemena Alani su najradije u boj i?li kao laki kopljanici na konjima. Omiljena taktika im je bila, sli?no kao i kod drugih stepskih naroda, odglumiti bijeg, da bi zatim iznenada krenuli u protunapad.

Alanski vladari [ uredi | uredi kod ]

Kavkaz:

Galija:

  • Respendial , kralj Alana u zapadnoj Europi 406. godine, u doba osvajanja Galije.
  • Goar , kralj Alana u Galiji u 5. stolje?u.
  • Sangiban , kralj Alana u Galiji 451. godine.

Hispanija:

  • Ataces , kralj Alana u Hispaniji 418. godine.
  • Gunderih , kralj Vandala i Alana u Hispaniji do 428. godine.

Sjeverna Afrika:

  • Gajzerik , kralj Vandala i Alana u sjevernoj Africi 428?477. godine.
  • Hunerih , kralj Vandala i Alana u sjevernoj Africi 477?484. godine.
  • Guntamund , kralj Vandala i Alana u sjevernoj Africi 484?496. godine.
  • Trasamund , kralj Vandala i Alana u sjevernoj Africi 496?523. godine.
  • Hilderik , kralj Vandala i Alana u sjevernoj Africi 523?530. godine.
  • Gelimer , kralj Vandala i Alana u sjevernoj Africi 530?534. godine.

Naslijeđe Alana [ uredi | uredi kod ]

Plemena Alani i Serbi pored u??a rijeke Volge , prema gr?kim pisanim izvorima, na zemljovidu tiskanom u Londonu oko 1770.

Neki istra?iva?i podrijetla Srba i Hrvata smatraju da su Srbi i Hrvati bili alanska plemena. [1] [2] Prema ovim tvrdnjama, Srbi i Hrvati su prvobitno ?ivjeli sjeverno od Kavkaza, odakle su se u doba hunske najezde preselili u srednju Europu, gde su se s vremenom stopili sa Slavenima , kojima su ostavili svoje ime ( Iranska teorija o podrijetlu Srba i Iranska teorija o podrijetlu Hrvata ).

Imena kao ?to su Alan, Alain, Alanus, Alanis, prezime FitzAlan kao i imena naselja (Allainville ili Allaincourt) jo? i danas svjedo?e o nekada?njem prisustvu Alana u Zapadnoj Europi , posebno u Britaniji i Francuskoj . Sporno je podrijetlo imena ?panjolske provincije Katalonije , za koju neki smatraju da je gotsko-alansko. Na Kavkazu postoji prolaz s imenom Darijal, od perzijskih re?i dar-i Alan, ?to zna?i "kapija Alana". Ovuda je ovaj nomadski narod ?esto prolazio na svojim plja?ka?kim pohodima.

I poljski naziv za laku konjicu, ulani, vjerojatno potje?e od Alana, lakih i brzih kopljanika.

Prema nekim povjesni?arima i ime Rus poti?e od alanskog plemena Ruks-asa, ili od sarmatskog plemena Roksolana , srodnog Alanima. U oba naziva krije se stara sjevernoiranska rije? "raok?na", ?to bi zna?ilo bijelo ili svijetlo. Sli?no zna?enje ima, međutim, i staroslavenska re? "rusij", tako da ova teorija nije nai?la na veliku podr?ku u znanstvenim krugovima.

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. Relja Novakovi?, Jo? o poreklu Srba, Beograd, 1992.
  2. Miodrag Milanovi?, Srpski stari vek, Beograd, 2008.