한국   대만   중국   일본 
Aktinij ? Wikipedija Prijeđi na sadr?aj

Aktinij

Izvor: Wikipedija
aktinij
Osnovna svojstva

Element
Simbol
Atomski broj

aktinij
Ac
89
Kemijska skupina aktinoidi
Grupa, perioda, Blok Ac , 7 , f
Izgled srebrenasti metal
Gusto?a 1 10000 kg/m 3
Tvrdo?a ?
Specifi?ni toplinski kapacitet (c p ili c V ) 2

(25 °C) 27,2 J mol ?1 K ?1

Tali?te 1050 [1]  °C
Vreli?te 3 3198 [1]  °C
Toplina taljenja 14 kJ mol -1
Toplina isparavanja 400 kJ mol -1

1 pri standardnom tlaku i temperaturi
2 pri konstantnom tlaku ili volumenu
3 pri standardnom tlaku

Atomska svojstva
Atomska masa 227
Elektronska konfiguracija [ Rn ] 6d 1 7s 2 [1]

Aktinij je kemijski element atomskog (rednog) broja 89 i atomske mase 227. U periodnom sustavu elemenata predstavlja ga simbol Ac .

Povijest [ uredi | uredi kod ]

Francuski kemi?ar Andre-Louis Debierne najavio je otkri?e novog elementa 1899. godine. Odvojio ga je od ostataka smola, koje su ostavili Marie i Pierre Curie nakon ?to su izvadili radij . Godine 1899. Debierne je opisao supstancu sli?nu titanu [2] i (1900.) sli?nu toriju . [3] Friedrich Oskar Giesel je nezavisno otkrio aktinij 1902. godine [4] kao supstancu sli?nu lantanu i nazvao ju je "emanium" 1904. [5] Nakon usporedbe polu?ivota tvari koje su utvrdili Debierne, [6] Harriet Brooks 1904. i Otto Hahn i Otto Sackur 1905., Debierne je odabrao ime za novi element jer je imao sta?, unato? kontradiktornim kemijskim svojstvima tvrde za element u razli?ito vrijeme. [7]

?lanci objavljeni 1970-ih godina [8] i kasnije [9] ukazuju na to da su rezultati Debiernea objavljeni 1904. u sukobu s onima objavljenima 1899. i 1900. godine. Nadalje, sada poznata kemija aktinija isklju?uje njegovu prisutnost kao bilo ?to drugo osim manjeg sastava Debierneove 1899. i 1900. godine; zapravo, kemijska svojstva o kojima je izvijestio ?ine da je vjerojatno imao slu?ajno identificirani protaktinium, koji ne bi bio otkriven jo? ?etrnaest godina, samo da bi nestao zbog njegove hidrolize i adsorpcije na laboratorijsku opremu. To je dovelo do toga da neki autori zagovaraju da se otkri?u zaslu?uje samo Giesel. [10] Adloff je predlo?io manje konfrontacijsku viziju znanstvenih otkri?a. [3] On sugerira da kritiku ranih publikacija treba uzeti u obzir u tada nastalom stanju radiokemije: nagla?avaju?i razboritost Debierneovih tvrdnji u izvornim radovima, on primje?uje da nitko ne mo?e tvrditi da Debierneova tvar nije sadr?avala aktinij. Debierne, kojeg sada velika ve?ina povjesni?ara smatra otkriva?em, izgubila je interes za element i napustila temu. Giesel, s druge strane, s pravom se mo?e pripisati prvom pripremanju radiokemijski ?istog aktinija i identifikaciji njegovog atomskog broja 89. [9]

Ime aktinij potje?e od starogr?kog aktisa, aktinosa (ακτ??, ακτ?νο?), ?to zna?i snop ili zraka. [11]

Uporaba [ uredi | uredi kod ]

Aktinijum je prvi put umjetno dobiven u Argonne Nacional laboratoriju u Chicagu. Zbog toga ?to je oko 150 puta radioaktivniji od radija, koristi se kao zna?ajan izvor neutrona. Pored toga, mo?e se koristiti za termoionsko pretvaranje energije. Osim toga, nema ve?ih industrijskih primjena.

Spojevi [ uredi | uredi kod ]

Aktinijev(III) oksid je anorganski kemijski spoj aktinija koji spada u skupinu oksida, te je radioaktivan .

Izvori [ uredi | uredi kod ]

  1. a b c Sebastian Blumentritt Periodensystem der Elemente , 6. izd., Blume-Verlag, Munster (Savezna Republika Njema?ka) 2012., ISBN 978-3-942-53009-5 , str. 1
  2. Academie des sciences (France) Auteur du texte. Srpanj 1899. Comptes rendus hebdomadaires des seances de l'Academie des sciences / publies... par MM. les secretaires perpetuels . Pristupljeno 15. velja?e 2019. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  3. a b Academie des sciences (France) Auteur du texte. Sije?anj 1900. Comptes rendus hebdomadaires des seances de l'Academie des sciences / publies... par MM. les secretaires perpetuels . Pristupljeno 15. velja?e 2019. journal zahtijeva |journal= ( pomo? )
  4. F. Giesel. 1902. Ueber Radium und radioactive Stoffe . Berichte der deutschen chemischen Gesellschaft . 35 (3): 3608?3611. 10.1002/cber.190203503187 . Pristupljeno 15. velja?e 2019.
  5. F. Giesel. 1904. Ueber den Emanationskorper (Emanium) . Berichte der deutschen chemischen Gesellschaft . 37 (2): 1696?1699. 10.1002/cber.19040370280 . Pristupljeno 15. velja?e 2019.
  6. Debierne, Andre-Louis (1904). "Sur l'actinium". Competes Rendus (in French). 139 :538-540
  7. F. Giesel. 1905. Ueber Emanium . Berichte der deutschen chemischen Gesellschaft . 38 (1): 775?778. 10.1002/cber.190503801130 . Pristupljeno 15. velja?e 2019.
  8. . 10.1086/350760 https://www.journals.uchicago.edu/action/captchaChallenge?redirectUrl=https%3A%2F%2Fwww.journals.uchicago.edu%2Fdoi%2F10.1086%2F350760& . Pristupljeno 15. velja?e 2019. journal zahtijeva |journal= ( pomo? ); Parametar |title= nedostaje ili je prazan ( pomo? )
  9. a b J. P. Adloff. 2009. The centenary of a controversial discovery: actinium . Radiochimica Acta . 88 (3?4): 123?128. 10.1524/ract.2000.88.3-4.123 . Pristupljeno 15. velja?e 2019.
  10. Kirby, Harold W. 2006. Lester R. Morss, Norman M. Edelstein, Jean Fuger (ur.). The Chemistry of the Actinide and Transactinide Elements ( engleski ). Springer Netherlands. Dordrecht. str. 18?51. ISBN   9781402035982 . 10.1007/1-4020-3598-5_2 CS1 odr?avanje: vi?e imena: editors list ( link )
  11. CRC handbook of chemistry and physics 86th ed., 2005-2006 izdanje. CRC Press. Boca Raton. 2005. ISBN   0849304865
Nedovr?eni ?lanak Aktinij koji govori o kemijskom elementu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije .