Adam Bernard Mickiewicz [adam bernard mickjevi?], (Zaosie kod Nowogrodeka, dana?nja Bjelorusija , 24. prosinca 1798. ? Carigrad , 26. studenog 1855. ), poljski pjesnik.

?ivotopis [ uredi | uredi kod ]

Podrijetlom je iz sitnoplemi?ke obitelji. Studirao je knji?evnost u Vilniusu , od 1819. do 1823. godine gimnazijski nastavnik u Kovnu . Stekao je vrlo solidnu naobrazbu, dopunjuju?i je samoobrazovanjem u dru?tvu prijatelja s kojima je osnovao Filomatsko dru?tvo (1817.). Ondje je pisao prve pjesni?ke poku?aje u klasicisti?kom duhu. Odvojen od prijatelja, prolazio je kroz krizu, potaknutu smr?u majke te udajom M. Wereszczakowne, Maryle ? objekta platonske ljubavi i uskoro pjesni?kog ideala.

Godine 1922. u Vilniusu je izi?ao prvi svezak Pjesama ( Poezje ), koji sadr?i Balade i romance (Ballady i romanse) te druge pjesme; njegova je pojava prijelomna i smatra se po?etkom romantizma u poljskoj knji?evnosti. Slijedi drugi svezak Pjesama (Poezje, 1823) s poemom Gra?yna te 2. i 4. dijelom Du?nog dana (Dziady). Pod optu?bom za urotni?ku djelatnost, 1823. u Vilniusu je carski namjesnik Novosilcov pokrenuo proces protiv Filomata, pa Mickiewicz ?est mjeseci provodi u zatvoru. Osuđen je na izgon u Rusiju ( Sankt Peterburg , Odesa i Moskva do 1828.). Ondje nastaju ciklusi ljubavnih Odeskih soneta ( Sonety odeskie ) te ? nakon putovanja po Krimu ? putopisno-metafizi?kih Krimskih soneta ( Sonety krymskie ), oba objavljena u Moskvi 1826.: prvi s prevagom klasicisti?ko-sentimentalisti?ke poetike, drugi ? kao vrhunac romanti?ne lirike. Mickiewicza ve? tada smatraju pjesni?kim genijem.

Budu?i da je prijateljevao s ruskom intelektualnom elitom ( A. S. Pu?kinom i dr.), ostvario je niz (salonskih) veza pa boravak u Rusiji ne nalikuje na kaznu; no, nakon objavljivanja poeme Konrad Wallenrod (Sankt Peterburg, 1828.), u kojoj je pokrenuo problem rodoljubivog makjavelizma i koja je izazivala Novosilcovu sumnju, pjesnik je u svibnju 1829. napustio Rusiju. Prije toga tiskano je dopunjeno dvosve??ano izdanje Pjesama . Potom je oti?ao u Berlin , Prag , Karlsbad; u Weimaru je posjetio J. W. Goethea , u Bonnu A. W. Schlegela, zatim sti?e u Rim , sa Z. Krasinskim posje?uje ?vicarsku . Svu poeziju nastalu u tom razdoblju tiskao je u tre?em svesku Pjesama (Poezje, 1833).

U Pariz je stigao polovicom 1831., a odatle, s la?nom putovnicom, brzao preko Leipziga i Dresdena u Velikopoljsku , ne bi li se priklju?io ustanku, ali svi poku?aji prebacivanja postaju besmisleni jer se ustanak ve? ugasio. Vratio se u Dresden, gdje su, u tri mjeseca, nastale neke va?nije pjesme to 3. dio Du?nog dana , "kvintesencija" poljske romanti?ne drame.

Idu?e razdoblje (1832. ? 1839.) Mickiewicz je u Parizu, a njegov anga?man usmjeren je na poljsku emigraciju, na osmi?ljavanje duhovnog programa nakon poraza ustanka - poljskog mesijanizma ? koji tuma?i u Knjigama poljskog naroda i poljskog hodo?asni?tva (Ksi?gi narodu polskiego i pielgrzymstwa polskiego, 1832), te na knji?evnost u funkciji odr?avanja nade: rije? je o nacionalnom, idili?nom epu Gospodin Tadija ili Posljednji nasrt u Litvi (Pan Tadeusz czyli ostatni zajazd na Litwie, 1834.), remek-djelu poljske knji?evnosti. Napisao je i dvije drame na francuskom jeziku, ali ih nije uspio postaviti na pari?ke pozornice. Razo?aranja su sve dublja: Mickiewicz upada u vjersku krizu, povla?i se iz javnog ?ivota i prestaje pisati.

Godine 1834. o?enio se s Celinom Szymanowskom, s kojom je imao ?estero djece i, bez stalnog zaposlenja, ?ivio na rubu bijede. Od 1839. predavao je rimsku knji?evnost na sveu?ili?tu u Lausanni (gdje je nastao ciklus tzv. lozanske lirike), ali je ve? 1840. prihvatio poziv da predaje slavensku knji?evnost na College de France u Parizu; u?inio je to pod utjecajem misti?nog nau?avanja Andrzeja Towia?skoga, ali pod pritiskom poljske i francuske javnosti 1844. dobiva otkaz. Nakon razlaza s Towia?skim osniva vlastitu sektu u duhu kr??anskog socijalizma. Godine 1848. oti?ao je u Rim tra?iti od pape da stane na ?elo narodno-preporodnih pokreta u Europi; osnovao je poljske legije; u Parizu, zajedno s francuskim socijalistima, utemeljio je dnevnik "La Tribune des Peuples" ? vjeruju?i u napoleonsku ideju i revolucionarni preobra?aj kontinenta. Nakon zabrane lista radio je kao knji?ni?ar. Po izbijanju Krimskog rata , 1855. je oti?ao u Tursku , ne bi li potaknuo organiziranje poljskih legija. Umro je po nekima otrovan, ali najvjerojatnije od kolere .

Mickiewicz je ne samo najve?i poljski pjesnik, ve? i najve?i duhovni autoritet, ?ije je djelovanje ? i ne samo pjesni?ko ? bilo odlu?uju?e za formiranje poljske kolektivne svijesti. Njegovo knji?evno djelo referentno je u odnosu na ve?i dio poljske knji?evnosti XIX. i XX. stolje?a. Ipak, izazivalo je i sporove, a ?esto se prisvajalo kao argument u ideolo?ko-politi?kim raspravama.

Mickiewicz je nedvojbeno veliko ime poljskog romantizma, njegov ideolog i prvi pjesnik, liri?ar "malih-velikih" stvari; on je prevladao goetheovsko-byronovski uzorak romantizma, za?etnik je velike poljske romanti?ne drame ( Du?ni dan ), historiozof i mesijanist, ali i pjesnik koji sretno spaja pro?lo, sada?nje i budu?e: sentimentalizam, romantizam i realizam ( Gospodin Tadija ) te na taj na?in otvara put daljnjem razvoju poljske knji?evnosti. Reformirao je poljski jezik te bitno utjecao na njegovu standardizaciju. Sna?no je odjeknuo u pjesni?tvu hrvatskih romanti?ara (npr. Stanko Vraz ^[1] i Franjo Markovi? ).

Djela prevedena na hrvatski ^[2] [ uredi | uredi kod ]

• Balade i romanse ( Ballady i romanse , 1822.) - prev. I. Velikanovi? (1908.)
• Gra?yna (1823.) - prev. S. Novakovi? (1876.), I. Velikanovi? (1908.)
• Krimski soneti ( Sonety krymskie , 1826.) - prev. I. Trnski (1875.), I. Velikanovi? (1908.), đ. ?aula (1956.), P. Mio? (1998.)
• Konrad Wallenrod (1828.) - prev. A. ?enoa (1862., ulomak), I. Velikanovi? (1908.)
• Knjige poljskog naroda i poljskog hodo?asni?tva ( Ksi?gi narodu polskiego i pielgrzymstwa polskiego , 1832.) - prev. I. Ma?urani? (1835. - 1837., odlomci)
• Gospodin Tadija ( Pan Tadeusz, 1834.) - prev. T. Mareti? (1893.), đ. ?aula (1951.)
• Dziady (nedovr?eni; objavljivani od 1822. i posmrtno) - prev. S. Vraz ( Trebine, 1850., ulomak), I. Velikanovi? ( Podu?je , ulomak, 1939., prijevod cjelovitoga djela ostao u rukopisu), J. Bene?i? ( Du?ni dan , 1948.)

Izvori [ uredi | uredi kod ]

Vanjske poveznice [ uredi | uredi kod ]

Zajedni?ki poslu?itelj ima stranicu o temi Adam Mickiewicz