54P/de Vico-Swift-NEAT , komet Jupiterove obitelji .

Prvo otkri?e (1844.) [ uredi | uredi kod ]

Neovisno su ga otkrili Melhop ( Hamburg , Njema?ka) 6. rujna i Hamilton Lanphere Smith ( Cleveland , Ohio , SAD) 10. rujna.

Paul Laugier i Felix Victor Mauvais izra?unali su mu orbitu 9. rujna 1844. i zabilje?ili da je postojala sli?nost s kometima viđenim prija?njih godina, uklju?uju?i komet Blanpain iz 1819., u svoje izra?une, te su do?li do ophodnog vremena između 4,6 i 4,9 godina.

Herve Faye (Pariz, Francuska) izra?unali su prvu elipti?nu orbitu 16. rujna 1844. i ophodno vrijeme od 5,46 godina.

Nakon ?to nisu uo?eni nikoji od izra?unima predviđenih povrataka komet je smatran izgubljenim .

Drugo otkri?e (1894.) [ uredi | uredi kod ]

Ponovo ga je otkrio ameri?ki astronom Edward D. Swift 21. studenoga 1894. godine. Adolf Berberich je iznio je tezu da je to isti komet koji je opazio de Vico, glede polo?aja kometa i pravca gibanja. Ljeta 1894. opet je promatra?ima nestao pa su ga smatrali izgubljenim. Nije se pojavio ni 1901. ni 1907. godine.

Tre?e otkri?e (1965.) [ uredi | uredi kod ]

1963. godine britanski astronom Brian Geoffrey Marsden uporabom ra?unala povezao je pojavu kometa godine 1844. i 1894. i predvidio mu povratak godine 1965. godine. To se i zbilo 30. lipnja 1965. godine. Opazio ga je ameri?ki astronom Arnold Richard Klemola kao tijelo prividna sjaja 17.

Godine 1968. komet je proletio blizu Jupitera , ?to je pove?alo mu udaljenost njegova perihela i ophodno vrijeme.

?etvrto otkri?e (2002.) [ uredi | uredi kod ]

U programu NEAT ponovog su ga otkrili 11. listopada 2002. godine. Program LINEAR (Novi Meksiko) prona?ao je nekoliko pretotkritnih slika od 4. listopada. Potvrdio ga je kao povratak kometa 54P/de Vico-Swift znanstvenik Kenji Muraoka ( K?chi , Japan).

Pojava 2009. [ uredi | uredi kod ]

17. kolovoza 2009. ponovo je viđen ^[2] dok je bio na 2,3 AJ od Sunca.

Izvori [ uredi | uredi kod ]