Frane Frani?
(
Ka?tel Kambelovac
,
29. prosinca
1912.
?
Split
,
17. o?ujka
2007.
),
hrvatski
sve?enik,
splitski i makarski biskup
(1954. ? 1969.) i
splitsko-makarski nadbiskup
i
metropolit
(1969. ? 1988.), aktivni sudionik
Drugog vatikanskog koncila
(1962. ? 1965.) i ?lan slu?benih saborskih komisija.
Rodio se
29. prosinca
1912.
godine u Ka?tel Kambelovcu. Osnovnu ?kolu pohađao je u rodnomu mjestu, od 1919. do 1923., a u
Biskupskomu sjemeni?tu
klasi?nu gimnaziju s pravom javnosti, od 1923. do 1931. U Splitu je, u Centralnoj bogoslovnoj ?koli, upisao i zavr?io
filozofske
i
teolo?ke studije
. Za
sve?enika
je zaređen
25. prosinca
1936.
u Splitu.
[1]
Godine
1938.
oti?ao je na poslijediplomski studij u
Rim
, gdje je, na
Papinskomu sveu?ili?tu Gregorijani
, studirao dogmatsko bogoslovlje. Godine
1941.
doktorirao je bogoslovne znanosti, obranom disertacije pod naslovom
De iustitia originali et peccato originali secundum I. Duns Scotum
.
[1]
Nakon povratka iz Rima, obna?ao je razne du?nosti u Splitu. Dugi niz godina bio je profesor filozofije,
latinskog
i
vjeronauka
splitske Visoke bogoslovne ?kole, kapelan zatvora Sv. Roka (1941. ? 1943.), prefekt u Sjemeni?tu (1942. ? 1945.), knji?ni?ar u malom Sjemeni?tu te podravnatelj i ravnatelj Centralnoga bogoslovnog sjemeni?ta (1945. ? 1956.).
Posve?en je za pomo?nog
biskupa
17. prosinca
1950.
godine i otada je djelovao kao generalni vikar. Godine
1954.
ustoli?en je za splitsko-makarskog biskupa. Kada je
papa
Pavao VI.
bulom
Qui vicariam
od
27. srpnja
1969.
godine uspostavio Splitsko-makarsku nadbiskupiju i metropoliju, Frani? je uzdignut na ?ast rezidencijalnog
nadbiskupa
i
metropolita
.
[2]
Na ?elu
Splitsko-makarske nadbiskupije
ostao je do umirovljenja,
16. listopada
1988.
godine.
Uo?i po?etka Drugog vatikanskog sabora bio je ?lan Teolo?koga pripravnog povjerenstva (1960. ? 1962.), a na Saboru je bio ?lan saborskoga Doktrinarnog povjerenstva (1962. ? 1965.). Po zavr?etku Sabora bio je vanjski ?lan rimske Kongregacije za sakramente i bogo?tovlje (1968. ? 1973. i 1975. ? 1980.) i Kongregacije za progla?enje svetaca (1975. do 1985).
[1]
Kao splitski nadbiskup, sazvao je u Splitu pedeset i petu splitsku sinodu (1986. ? 1987.), a tekstove sinode objavila je
Crkva u svijetu
pod naslovom "Crkva danas i sutra".
Godine
1953.
obnovio je "Vjesnik Splitsko-makarske (nad)biskupije", surađivao je u brojnim ?asopisima i novinama, a objavio je: doktorsku disertaciju
De iustitia originali et peccato originali secundum
(Split, 1941.), skripta
Povijest filozofije
(Split, 1967. i 1972.), knjigu
Putovi dijaloga
(Split, 1973.), svoje saborske govore
Interventus in Concilio Vaticano II
(Split, 1975.), zbirku bo?i?nih, korizmenih i uskrsnih propovijedi, poruka i poslanica, pod nazivom
Bit ?ete mi svjedoci
(Split, 1996.), knjigu
Crkva, stup istine - Uspomene na moje doktrine i na djelatnosti u II. vatikanskom saboru
(Split, 1998.), knjige
Putovi dijaloga
(Split, 2000., pretisak) i
Putovi dijaloga 2.
(Zagreb 2001.).
Pokopan je u kripti
konkatedrale sv. Petra u Splitu
.