Amfiteatar u Puli
ili
pulska Arena
(u narodu poznata i kao
Divi?-grad
) najve?i je i najsa?uvaniji spomenik
anti?kog
graditeljstva u
Hrvatskoj
. Uspoređuju?i ga s vi?e od 200 rimskih
amfiteatara
, pla?t pulskog amfiteatra s ?etiri stubi?na tornja je najsa?uvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehni?kih i tehnolo?kih rje?enja. Po veli?ini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini u svijetu ?ija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti o?uvana. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok
Koloseju
u Rimu, Areni u
Veroni
, amfiteatrima u
Pompejima
,
Nimesu
i
Arlesu
u Francuskoj i
El D?emu
u Tunisu. Iznenađuju?e je da Arena kao neosporno kulturolo?ko blago Hrvatske, ali i svijeta jo? nije na
Popisu svjetske ba?tine UNESCO-a
. Hrvatska je Arenu dva puta kandidirala za Listu, a potom povukla kandidaturu.
Pulska Arena
|
Amfiteatar u Puli
Amfiteatar u Puli
|
|
Lokacija
|
Pula
,
Hrvatska
|
Muzej
Arena krasi (zajedno s tlocrtom
Motovuna
) nali?je nov?anice od
10 kuna
.
Pulski amfiteatar iznutra. Prva eta?a sagrađena je u tehnici
opus quadratum
a druga i tre?a u tehnici
opus isodomum
.
Zidni pla?t s velikim polukru?nim otvorima izgrađen je od doma?eg
vapnenca
. Unutarnji dijelovi temelja, koji nisu bili vidljivi, kao i zidovi unutra?njih tehni?kih hodnika, prolaza i stepeni?ta, bili su građeni od sitnog kamenja vezanog ?bukom, s o?bukanom povr?inom. Kamen za gradnju
amfiteatra
dopremao se na gradili?te iz kamenoloma oko
Pule
koji su bili uz samu morsku obalu, jer je velike blokove za gradnju impozantnog gledali?ta i vanjskog pla?ta koji je do danas sa?uvan bilo najjednostavnije prevoziti morem do
pulske luke
.
Kamenoloma
oko Pule ima vi?e, ali najpoznatiji je vinkuranski koji je i danas poznat pod imenom
Cave Romane
.
Izuzetno geometrijski pravilna građevina, ima
elipti?ni
izgled duljine 132,45 m (du?a os), ?irine 105,10 m (kra?a os) i visine na morskoj strani do 32 metra. Zbog pojednostavnjenja i stabilnosti, isto?ni dio konstrukcije sa samo dva kata polo?en je na prirodno uzvi?enje. Zapadni dio amfiteatra, okrenut moru, izgrađen je na tri kata. Sredi?te amfiteatra je borili?te ili
arena
veli?ine 67,90 x 41,60 m, a od prostora za gledatelje bila je odijeljena 1,16 m ?irokim kanalom pokrivenim plo?ama. U samu arenu ulazilo se na dvoja glavna ulaza u smjeru njezine du?e osi i na nekoliko sporednih ulaza. Naziv arena potje?e od lat.
harena
= pijesak, jer ona je u rimsko doba bila posuta pijeskom kojim su se također poslije svake borbe posipali i tragovi krvi ljudi i ?ivotinja.
Prostor za gledatelje nalazio se iznad same arene i ?irio se poput elipsoidnog lijevka u koncentri?nim stepeni?asto polo?enim redovima kamenih sjedala. Katove su međusobno povezivale stepenice. Prostor za gledatelje (
cavea
) natkrivao se platnom ili
velarijem
, a mogao je primiti oko 23 000 gledatelja, koji su sa stubi?ta koje je okru?ivalo cijeli sredi?nji ravni prostor - borili?te, mogli pratiti
gladijatorske
i sli?ne borbe i nerijetko krvolo?ne prizore sa zvijerima.
U amfiteatar je vodilo ukupno 15 prolaza. U ?etiri tornja na vanjskoj
fasadi
nalazile su se dvojne stepenice kojima se ulazilo u gornje katove. Svaki od ?etiriju tornjeva imao je po dvije
vodospreme
te sprave za ?pricanje mirisne vode po gledali?tu. Ispod borili?ta u smjeru njegove du?e osi nalazila se prostorija kojoj su strop nosili
stupovi
i
pilastri
, a u njoj su bile smje?tene sprave za aran?iranje
scene
. Ispod borili?ta nalazio se i sustav kanala za prikupljanje voda koje su se odvodili u
more
. Također su pronađeni i ostaci hodnika koji je vodio prema sjeveroistoku, a koji je vjerojatno spajao amfiteatar sa zgradom za gladijatore koja se nalazila u njegovoj neposrednoj blizini, ?iji ostaci nisu pronađeni.
Flavijevski pla?t iznutra
Presjek amfiteatra iz ?vedske encikloopedije
Nordisk familjebok
(1876. ? 1957.)
Prostorije za zvijeri nalazile su se na krajevima podzemne prostorije amfiteatra koja se prostirala du? ve?e osi amfiteatra u smjeru sjever-jug. Prostorije za zvijeri bile su povezane prolazom sa sredi?njom podzemnom prostorijom. Pored poplo?enog
atrija
na ju?noj strani amfiteatra nalazili su se mali
podest
i sveti?te bo?ice
Nemeze
. Sve?ana dvorana nalazila se na zapadnom kraju a do nje se dolazilo iz dva ulaza s morske strane kroz uski nadsvođeni hodnik. S obje strane sve?ane dvorane nalazile su se po?asne dvorane, a ispred svih njih odmah uz unutarnji potporni zid terase bilo je smje?teno malo
sveti?te
, najvjerojatnije posve?eno
Mitri
.
Zbog specifi?nosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izu?avati tradicionalni na?ini i metode građenja u
antici
, ?to ga ?ini jedinstvenim i po ?emu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu. Posebice se isti?u nosa?i koji su slu?ili za natkrivanje amfiteatra
velarijem
koji je ?titio gledatelje od ki?e i sunca, ?to potvrđuju rijetko sa?uvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru.
Sama gradnja Arene se odvijala u nekoliko faza tijekom 1. stolje?a. Smatra se da je ve? u doba
cara Augusta
na istom mjestu stajala sli?na,ali manja i prete?no od drva izrađena građevina. Za vrijeme vladavine dinastije
Flavijevaca
(
Vespazijan
,
Tit
,
Domicijan
) u drugoj polovici 1. stolje?a Arena je dodatno pro?irena, a drveni dijelovi su zamijenjeni kamenom, a Arena poprima dana?nji izgled. Ne znaju se podrobniji podaci o to?nom vremenu i trajanju izgradnje, niti o graditeljima: kako povijesni, tako i arheolo?ki izvori o osnovnoj namjeni amfiteatra vrlo su ?krti. Zanimljivo je da se u otprilike isto vrijeme gradi
Koloseum
u
Rimu
,
Italija
.
Jo? nije u potpunosti poznato za?to su uop?e Rimljani u Puli gradili ovako monumentalnu građevinu. Jedna
legenda
ka?e da je amfiteatar u Puli dao sagraditi car
Vespazijan
u ?ast svojoj ljubavnici
Antoniji Cenidi
koja je u
Puli
imala posjede.
Legenda o gradnji Divi?-grada
uredi
U davno doba
Istru
su nastanjivale
vile
. No?u bi plesale po livadama i ?umskim proplancima, ponekad bi se i ukazale obi?nim ljudima, ali nikad nikome nisu u?inile ni?ta na?ao. Vile iz istarskih
legendi
mogu ?ovjeku podariti sre?u, a ?esto su i graditeljice.
Pripovijeda se tako da su vile gradile Arenu u
Puli
. Cijelu su no? nosile kamenje s
U?ke
, slagale ga uokrug i tako je red po red nastajao njihov grad,
Divi?-grad
(staroslavenski naziv za ?udo je
divi?
). Ali, kako su vile stvorenja no?i, gradit su mogle tek dok se ne za?uje prvi pijetao. Vile su morale prekinuti posao i pobje?i da ih ljudi ne spaze. Njihov je
Divi?-grad
ostao nedovr?en i zato je Arena danas bez krova. ?irom
Istre
, od U?ke do mora, ostalo je rasuto ogromno kamenje koje su vile nosile da ga ugrade u Arenu, ali ih je pijetlov glas u tome omeo, i vile su kamenje morale ispustiti na mjestu na kojem su se zatekle.
Ova legenda vjerojatno je nastala kao posljedica strahopo?tovanja koje je amfiteatar izazivao kod svih prido?lica u Istru, pa tako i kod
Hrvata
koji su je, poput drugih, smatrali za ?udo. Tako je Arena dobila i svoj pu?ki naziv - Divi?-grad - jer 'divi?' zna?i ?udo, i
etimolo?ki
nema veze s 'divicama', odnosno
vilama
. Zanimljivo je da su rimski graditelji u?inili ono ?to vilama iz legende nije uspjelo: na ?etiri tornja bili su postavljeni uređaji za zatezanje
velarija
, platnenog krova koji je ?titio gledatelje od jakog sunca.
[1]
Sudbina Arene u srednjem vijeku
uredi
Pulski amfitatar oko
1820.
s
bakropisa
Thomasa Allasona
Za pulsku Arenu nema nepobitnih povijesnih tragova ubijanja prvih
kr??ana
, ali kasnija legenda o
sv. Germanu
kazuje da su mu
284.
godine sudili u amfiteatru da bi ga vojnici potom odveli podalje od grada gdje su mu odrubili glavu.
Svojoj prvotnoj svrsi amfiteatar je slu?io do
5. stolje?a
kada je car
Honorije
zabranio
gladijatorske borbe
. Borbe među osuđenicima, posebice onima osuđenima na smrt, i
divljim ?ivotinjama
nastavile su se do
681.
godine kada su i one zabranjene.
Nakon pada
Zapadnog Rimskog Carstva
i tijekom
Srednjeg vijeka
amfiteatar je uglavnom slu?io za ispa?u stoke koja je prehranjivala lokalno stanovni?tvo, a ponekad su se znali odr?ati
sajmovi
i
vite?ki turniri
koje su organizirali
Malte?ki vitezovi
. Osim toga, tijekom mleta?ke vladavine Pulom, Arena se povremeno koristila za odr?avanje sajmova, ali kako je gospodarstvo Pule od 14. stolje?a bilo u opadanju zbog opadanja broja stanovnika, tako je i zna?aj amfiteatra bio sve manji. Ipak, to ?to se Pula zbog malari?nosti nije mogla razvijati kao grad, luka i posredni?ko sredi?te, dovelo je do gotovo posvema?njeg zastoja u graditeljskoj djelatnosti, pa je mo?da i to spasilo vanjski zidni pla?t Arene koji i danas stoji kao ponosna kruna ?ipkaste strukture lu?nih i ?etvrtastih "prozora" ?to nijemo svjedo?e o nekada?njoj velebnosti, o sjaju i rasko?i pro?lih vremena.
Opstanak usprkos opasnostima
uredi
Pula oko
1840.
Arhiv
Deutschland und die Welt
Pogled na Amfiteatar,
1842.
; zdesna: Via Flavia i srednjovjekovni most
U nekoliko je navrata kroz povijest prijetila opasnost da amfiteatar u
Puli
potpuno nestane.
Ljudi su ?esto kroz povijest koristili kamene blokove ugrađene u amfiteatar za gradnju i obnovu vlastitih ku?a. ?ak su vadili ?eljezne ?ipke koje su vanjskom zidu dodatno dale ?vrsto?u. Veliki blokovi stepenica gledali?ta, kojih je sigurno bilo nekoliko tisu?a kubika, uzimani su kao građevinski materijal, tako da je Arena zapravo postala velikim i lako dostupnim skladi?tem lijepo obrađenog kamena.
Akvilejski
patrijarh
je oko
1260.
godine odredio nov?anu kaznu za one koji se koriste kamenom građom amfiteatra.
Godine 1458. gradsko vije?e Pule zabranilo je kori?tenje materijala iz Arene kao i prodaju dijelova građe, nakon ?to je veliki dio arene doslovce ugrađen u pala?e i trgove
Mle?ana
.
Godine
1583.
Mleta?ka Republika
do?la je na ideju da amfiteatar "razmontira" te ponovno slo?i, ali u
Veneciji
. Nasre?u ovom suludom planu suprotstavio se ugledni mleta?ki senator
Gabriele Emo
, pa do "preseljenja" Arene ipak nije do?lo. Zahvalni Puljani su mu na sjeverozapadnoj kuli Arene postavili plo?u s obiteljskim grbom i zahvalnicom na latinskom, koja glasi:
≫ANTIQVISSIMVM VRBIS AM / PHITEATRVM GABRIELI EMO PE / TRI FILIO VENETO SENATORI / OPTIMO AC PRACLARISSOVNI / VERSA POLÆ CIVITAS PERPETVÆ / OBSERVANTIÆ MONVMENTO / DICAVIT MDLXXXVII.≪
Opasnost za cjelovitost Arene ponovila se i u
17. stolje?u
kada su Mle?ani predlo?ili
vojnom graditelju
Antoineu De Villeu
, koji je tek bio podigao
tvrđavu
na samom sredi?njem bre?uljku da, radi u?tede novca iz dr?avne blagajne, za gradnju utvrde na oto?i?u
Sv. Andrije
u
pulskom zaljevu
upotrijebi kamen sa spomenika. Ali iz spomenutog De Villeovog teksta "
Prejasnom vladaru Dr?ave Mleta?ke
" saznajemo kako se De Ville sr?ano s mnogo argumenata usprotivio takvom naumu, te zaklju?io rije?ima:
≫Neka stoji (Arena) ? na ponos ?iteljima, do?ljaku na ?udu, starini na spomen, na diku
Republici
! Neka se u??uva postojano, neka se obnavlja da vje?no traje!≪
Amfiteatar se posljednji put koristio kao izvor kamena
1709.
godine za izgradnju temelja zvonika pulske
katedrale
.
Dojmovi posjetitelja
uredi
Amfiteatar je bio i predmetom zanimanja svih onih koji su u pro?losti, slu?ajno ili namjerno, do?li u Pulu, mnogi i samo zato ?to su lađe u
pulskoj luci
morale ponekad ?ekati povoljan vjetar za nastavak putovanja. Ipak, i takvi slu?ajni posjetitelji ?irili su vijesti o postojanju velebnih anti?kih spomenika Pule, među kojima je Arena, zbog svoje veli?ine i o?uvanosti, svakako imala status gotovo za?titnog znaka.
Sebastiano Serlio
i
Andrea Palladio
crtali su pojedinosti konstrukcije i ukrasa, ono malo ukrasa koji ?ine razgibanost svjetla i sjene u igri na povr?ini zidnog pla?ta.
Gianbattista Piranesija
je zanimala Arena kao spomenik,
ruina
, ru?evina u isto toliko zapu?tenom krajoliku,
Louis-Francois Cassas
je risao dokumentaristi?ki,
Thomas Allason
romanti?arski. Svako je razdoblje na svoj na?in do?ivljavalo Arenu, pa tako i dana?nje vrijeme ima svoj odnos prema spomeniku koji je mo?da najlak?e opisati kao ljetnu preplavljenost posjetiteljima ?to radoznalo zaviruju u svaki kutak, penju se na svaku izbo?inu, na sjeverozapadnu kulu odakle se vidi bli?a okolica spomenika koji je danas uronjen u vrevu gradskog tkiva.
Pogled na ju?nu stranu Amfiteatra u Puli oko
1900.
godine
Rekonstrukcije Arene
uredi
Stara slika Arene iz zraka
General
Auguste Marmont
, francuski upravitelj
Ilirskih provincija
zapo?eo je obnovu Arene. Godine 1816. obnovu je nastavio
ticinski
arhitekt
Pietro Nobile
, kojemu je taj zadatak povjerio car
Franjo I. Austrijski
.
Godine
1932.
obnovljeno je gledali?te samo s jedne strane amfiteatra, ali i taj dio bio je tek polovica prvotnog gledali?ta koje je izvorno bilo podijeljeno na dva kata ili
meniana
. Amfiteatar je tako postao mjesto kazali?nih izvedbi, vojnih ceremonija i javnih okupljanja. U dana?njem stanju mo?e prihvatiti 5.000 gledatelja.
Posljednja rekonstrukcija Arene trajala je od 1984. do 1986. tijekom koje su popravljene i konsolidirane strukture u prizemlju te su ponovo izgrađeni djelovi jugozapadnog stubi?ta i stubi?ta unutar Arene. Rekonstrukcija je napravljena po pravilima struke: kamen je dobavljen iz istog kameneloma koji su koristili i prvi graditelji Arene, a forma novih elemenata napravljena je u skladu s o?uvanim arheolo?kim ostatcima i po?tovana je autenti?nost originalne građevine.
[2]
U tijeku je nova rekonstrukcija (pokrenuta 2008.) koja ?e odvijati u nekoliko faza, a pretpostavlja se da ?e trajati 20-ak godina.
Arena je danas prvorazredna turisti?ka atrakcija
Pule
, ali i cijele Hrvatske. Međutim, posve je jasno da je turisti?ki premalo iskori?tena. Arenu godi?nje posjeti oko 300 000 posjetitelja, a godi?nja zarada iznosi oko 1 milijun eura. Za usporedbu rimski
Koloseum
godi?nje posjeti vi?e od 5 milijuna posjetitelja sa zaradom od 32 milijuna eura.
Od 1954.g u Areni se svake godine odr?ava
Festival igranog filma u Puli
.
Također, Arena je danas magnet i za popularne svjetske glazbenike:
Luciano Pavarotti
,
Andrea Bocelli
,
Jose Carreras
,
Jamiroquai
, Anastacia,
Eros Ramazzotti
,
Norah Jones
,
Zucchero
, Sinead O'Connor,
Elton John
,
Sting
,
Michael Bolton
,
Il Divo
,
Manu Chao
.
Arena se pojavljuje i u filmu
Titus
(1999.), adaptaciji Shakespearove tragedije
Titus Andronicus
.
U nekada?njem
hypogeumu
(prostor ispod arene gdje su bile smje?tene divlje ?ivotinje i gladijatori) danas je postavljena stalna izlo?ba
”Maslinarstvo i vinogradarstvo Istre u antici”
, oboga?ena rekonstrukcijama ma?ina za proizvodnju
ulja
i
vina
(mlinovi, tijeskovi, posude za talo?enje), te
amforama
koje su slu?ile kao ambala?a za prijevoz ulja i vina.
Umjetni?kom instalacijom
Kravata oko Arene
2003. godine svijet je obi?la slika najdu?e
kravate
na svijetu omotane oko Arene. Tako je kravata duga 808 m i te?ka 800 kg u?la u
Guinessovu knjigu rekorda
.
Ostali rimski amfiteatri na podru?ju dana?nje Hrvatske
uredi
Amfiteatar u Saloni
Iako je Arena u Puli najve?i i najsa?uvaniji rimski amfiteatar na podru?ju dana?nje
Hrvatske
, nipo?to nije jedini.
Svakako zna?ajno mjesto zauzima
amfiteatar
u dana?njem
Solinu
kod Splita, a u rimsko doba
Saloni
koja je kroz stolje?a bila sredi?te rimske provincije - najprije
Ilirika
, a potom
Dalmacije
. S obzirom na va?nost i veli?inu Salone nije ni ?udo da su Rimljani u drugoj polovici 2. stolje?a sagradili prili?no veliki amfiteatar (126 x 102m, na ju?noj strani je imao ?ak 3 kata) koji je mogao primiti između 15 000 i 18 000 ljudi.
Amfiteatar
je pre?ivio propast
Salone
, ali su ga
Mle?ani
sru?ili u 17. stolje?u kako ne bi
Turcima
poslu?io kao zaklon. Daljnja devastacija se nastavila od strane doma?eg stanovni?tva koje je odnosilo kamen za svoje građevinske potrebe. Tako su danas od amfiteatra ostale tek ru?evine. Kasnije ga je prekrila zemlja,a amfiteatar je zaboravljen. Otkriven je tek
1846.
godine. Istra?ivanju solinskog amfiteatra doprinijeli su poznati arheolozi poput
Don Frane Buli?a
i danskog arheologa
Ejnara Dyggvea
.
Osim solinskog amfiteatra u starijoj literaturi spominju se amfiteatri u
Epidaurumu
(danas Cavtat),
Jaderi
(dana?nji Zadar),
Aequumu
(danas ?itluk kod Sinja) i
Burnumu
(kod Knina).