Charles Francois Gounod
(Pariz,
17. lipnja
1818.
? St. Cloud, Hauts-de-Seine
18. listopada
1893.
),
francuski
skladatelj.
Uz
Saint Saensa
glavni je predstavnik
neoklasicisti?ke
struje u francuskoj glazbi
19. stolje?a
. Odigrao je va?nu ulogu u razvoju francuske solo-pjesme i
opere
izgrađuju?i melodijski stil izrazito francuskog karaktera. Pisao je studije, autobiografije i "Sje?anja umjetnika" te je skladao glazbu za vatikansku himnu.
Studira u Parizu, 1839. dobio
Prix de Rome
, u Parizu bio direktor pjeva?kog dru?tva
Orpheon de la Ville de Paris
, orgulja? i zborovođa u crkvi, upravitelj pjevanja u op?inskim ?kolama. Godine 1870. ? 1874. ?ivio u Londonu, tamo je osnovao i vodio zbor Gounod`s (kasnije Albert Hall Choral Society) s kojim je koncertirao u Belgiji. Najpoznatiji je po svojoj operi Faust (1859.) te
Meditation
na preludij broj 1 u C-duru iz
Bachova
Wohltemperiertes Klavier
s tekstom Ave Maria. Objavio autobiografske spise.
[1]
Prvi ravnao koncertom u dvorani
Royal Albert Hall
u Londonu.
[2]
Gounodova gitara
: ime proizvođa?a zapisano na etiketi: ?Gaetano Vinaccia, Napoli, Rua Catalana, No. 46, 1834.“ te vidljivi potpis skladatelja. Danas u Muzeju Pari?ke Opere.
Ista gitara na kojoj je svirao sam Gounod danas se nalazi u Muzeju Pari?ke Opere gdje ju je na sigurno sklonio jedan od skladateljevih prijatelja. Ona je danas u vrlo lo?emu stanju zbog nepa?nje ili izljeva bijesa pruskoga ?asnika koji je stao na nju i tako potrgao vrat gitare za vrijeme Francusko-pruskoga rata (1870. ? 1871.). Pri?a o gitari jest sljede?a: ?U prolje?e 1862, Gounod je bio na odmoru u sjevernoj Italiji i u ve?e` 24. travnja lutao sam uz slikolike obale jezera Nemi. Bio je privu?en zvukom udaljene glazbe koja je plesala na mirnomu zraku te, pogledav?i u smjeru iz kojega je dopirala, ugleda talijanskoga seljaka koji je prolazio, pjevaju?i svoje narodne melodije uz pratnju svoje gitare. Gounodova pa?nja bila je trenutno okovana i tako je bio o?aran ovom izvedbom da je nesvjesno pratio pjeva?a dio puta te se je iz daljine usudio progovoriti s njim. Rekao je skladatelj besmrtnoga Fausta svomu bliskomu prijatelju: ˝Bio sam toliko ushi?en da sam po?alio ?to ne mogu kupiti glazbenika i njegov instrument zajedno; ali po?to je to bilo nemogu?e, u?inio sam sljede?u najbolju stvar ? kupio sam gitaru i odlu?io svirati ju savr?eno kao ?to je (svirao) i on.˝ Tako je velik dojam ostavio ovaj događaj na Gounda, da je, vrativ?i se u hotelsku sobu, istoga ?asa zapisao tintom na ovu gitaru: ˝Nemi, 24 Aprile, 1862˝ na spomen radosnoga događaja.“
[3]
Gospodin Malsherbes, kustos Muzeja Pari?ke Opere, je rekao: ˝Bile su upravo vibracije ?ica ove iste gitare koje su dale slavljenom skladatelju prvu inspiraciju i koncepte
Mirelle
.˝
[3]
- ↑
Op?a i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga
, ur. Vuji? A., Zagreb 2015., VII, 276
- ↑
Enciklopedija klasi?ne glazbe, ur. Ainsley, R., Dubai, 2004. 167
- ↑
a
b
[1]
Bone Philip J.,
The guitar & mandolin
, London, 1914., 135