Trpimir I., hrvatski knez , vladao pribli?no od 845. do 864 . Ne zna se je li bio nasljednik svojeg prethodnika Mislava ili je na prijestolje došao izborom. On je prvi vladar koji se nazivao knezom (ili vojvodom) Hrvata (Chroatorum dux) . Svoje je sjedište imao na Klisu i u Bija?ima kraj Trogira, a mo?da i u Kninu. Splitskoga nadbiskupa Petra nazivao je kumom pa se mo?e pretpostaviti da se krstio kao odrasla osoba. Svoju naklonost krš?anstvu pokazao je gradnjom samostana u Ri?inicama podno Klisa, gdje su benediktinci trebali moliti za spas njegove duše (o ?em govori i ulomak kamenoga natpisa s njegovim imenom, nađen u Ri?inicama). Mogu?e je da je za njegove vladavine bio podignut i samostan sv. Bartola na Kapitulu kraj Knina, pa mu se mo?e pripisati dovođenje benediktinaca u Hrvatsku (mo?da iz Beneventa). Iskazuju?i novu vjeru, hodo?astio je u Cividale, gdje su se on i njegov sin Petar dali upisati u ?edadsko evanđelje . Na svojem je dvoru 846–848. primio i znamenitoga benediktinskog teologa Gottschalka, koji je o svojem boravku na Klisu ostavio kra?i zapis u kojem je Trpimira nazvao rex Sclauorum (kralj Slavena) i zabilje?io njegovu pobjedu nad »narodom Grka«, pri ?em je vjerojatno mislio na neku bizantsku ekspediciju. Ne mo?e se pouzdano tvrditi da je Trpimir imao veze s plja?kom grada Caorlea kraj Venecije, koju su poduzeli Hrvati 846. god., ali izvori kazuju da je Hrvate 852. napao bugarski kan Boris s kojim je Trpimir potom sklopio povoljan mir. God. 852. dao je sastaviti darovnicu (Trpimirova darovnica) kojom je splitskomu nadbiskupu potvrdio imanja splitske Crkve na hrvatskom podru?ju te mu darovao desetinu sa svojega kliškog posjeda, a kao zahvalu za određenu koli?inu srebra koju mu je splitski nadbiskup dao za samostan u Ri?inicama. Ve?i dio teksta darovnice autenti?an je, ali je dio umetnut poslije. Iz darovnice je vidljivo da je krš?anstvo tek po?elo prodirati u Hrvatsku (nema krš?anskih imena), da je Trpimir bio okru?en ?upanima nepoznatih ingerencija, te da je nastojao organizirati dvor po uzoru na frana?ke (kapelani kao voditelji kancelarije). U darovnici Trpimir isti?e da je vladar Hrvata »miloš?u Bo?jom«, što zna?i naglašavanje samostalnosti, a spominjanje italskoga kralja Lotara I. u dataciji treba shvatiti kao formalno priznavanje njegova vrhovništva. Osim titule dux, i titula dominus (gospodin) u ?edadskom evanđelju svjedo?i o njegovu samostalnom statusu, što potvrđuje i Gottschalk. Imao je dva ili tri sina (Petar, Zdeslav i Muncimir – ako ime Petar nije bilo krsno ime jednoga od dvojice potonjih) koji ga nisu uspjeli odmah naslijediti, ve? su nakon njegove smrti izbjegli u Bizant. Vjeruje se da su nakon Muncimira svi hrvatski vladari bili njegovi potomci, pa se uvrije?ilo nazivati ih Trpimirovi?ima.