Sukladno stavu da se razvoj socijalne politike postkomunisti?kih zemalja ne mo?e razumjeti bez poznavanja ?irega dru?tvenog konteksta u radu se najprije ukratko opisuje njihova burna politi?ka povijest u drugoj polovici 19. i u 20. stolje?u, osnovne osobine komunisti?koga dru?tvenog razvoja te osnovne osobine socijalne politike komunisti?kog razdoblja. Razdoblje tranzicije ili postkomunizma sagledava se iz perspektive ekonomskih i politi?kih promjena te njihovih socijalnih posljedica. Ekonomski, politi?ki pa onda i socijalni razvoj uvelike se razlikuje među pojedinim tranzicijskim zemljama te analiza nagla?uje neke zajedni?ke karakteristike, ali jo? vi?e brojne razlike između pojedinih zemalja. Prema socijalnim posljedicama (siroma?tvo, dru?tvene nejednakosti, niz zdravstvenih indikatora) velika je razlika uo?ljiva između zemalja srednje Europe te onih biv?ega Sovjetskog Saveza, a ona dijelom dolazi do izra?aja i u procesu pridru?ivanja EU.
U radu se posebno analiziraju kretanja u podru?ju rada, zaposlenosti i nezaposlenosti te mirovinske reforme. Osim analize nezaposlenosti te osiguranja od nezaposlenosti, razmatraju se promjene u strukturi zaposlenosti (pad industrijskog sektora, liberalizacija tr?i?ta rada i sl.). Mirovinske se reforme razmatraju kao paradigma svih socijalnih reformi, zbog njihove radikalnosti i sveobuhvatnosti te velikog utjecaja globalnih agencija u procesu reforme. U zaklju?ku se uspoređuju socijalne reforme zapadnih i isto?nih zemalja s kraja 20. stolje?a te se govori o te?ko?ama klasificiranja tranzicijskih zemalja prema poznatim modelima socijalnih re?ima.