한국   대만   중국   일본 
Vatroglavi kralji? - Wikipedia Idi na sadr?aj

Vatroglavi kralji?

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vatroglavi kralji?
Najmanje ugro?en (IUCN 3.1) [1]
Mužjak nominalne podvrste u Engleskoj
Mu?jak nominalne podvrste u Engleskoj
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Razred Aves
Red Passeriformes
Porodica Regulidae
Rod Regulus
Vrsta R. ignicapilla
Približni areal rasprostranjenja; žutom bojom obilježen je ljetni posjetilac, plavom zimski, a zelenom onaj koji je tu tokom čitave godine.
Pribli?ni areal rasprostranjenja; ?utom bojom obilje?en je ljetni posjetilac, plavom zimski, a zelenom onaj koji je tu tokom ?itave godine.
Sinonimi
Regulus ignicapillus

Vatroglavi kralji? ( latinski : Regulus ignicapilla ) vrlo je mala ptica pjeva?ica iz porodice kralji?a . [2] Gnijezdi se na podru?jima Evrope i sjeverozapadne Afrike na kojima vlada umjerena klima, te je djelimi?no ptica selica jer se seli s pticama sredi?nje Evrope koje zimu provode ju?no i zapadno od podru?ja na kom se razmno?avaju. Vatroglavi kralji? na Balearima i u sjevernoj Africi priznat je kao zasebna podvrsta Regulus ignicapilla balearicus , ali populacija na Madeiri , koja je prije bila klasificirana kao podvrsta, danas se smatra zasebnom vrstom, madeirskim vatroglavim kralji?em ( Regulus madeirensis ). Fosilski predak identificiran je na temelju samo jedne kosti krila.

Ovaj kralji? ima zelenkastu boju gornjeg dijela tijela s bijelim ?arama. Ima bijela pera oko krila, crnu prugu oko oka, iznad i ispod koje su pruge bijele boje. ?uba na glavi, narand?asta kod mu?jaka i ?uta kod ?enke, pokazuje se tokom parenja, zbog ?ega je i dobio svoj engleski naziv, vatrena ?uba ( engleski : firecrest ). Ptica povr?no li?i na kralji?a ( Regulus regulus ), [3] s kojim dijeli areal rasprostranjenja u Evropi, ali vatroglavi kralji? ima bronzana ramena i izra?ajne ?are po glavi. Pjesma se sastoji od visokih tankih nota, koje su manje visine od one njegovog rođaka.

Vatroglavi kralji? se gnijezdi u ?irokolisnim ili ?etinarskim ?umama umjerenih predjela i vrtovima, gdje gradi kompaktna gnijezda od tri sloja na granama. ?enka sama le?i na sedam do dvanaest jaja, a oba roditelja hrane izlegle pti?e, koji sazre 22?24 dana nakon ?to su se izlegli. Vatroglavi kralji? neprestano je u pokretu i ?esto lebdi dok tra?i insekte kojima se hrani, a zimi se ?esto pridru?uju skupinama sjenica . Iako je bilo slu?ajeva lokalnog opadanja njegovog broja, ova vrsta nije na popisu briga organizacija za za?titu vrsta zbog svoje velike evropske populacije i ?irenja svojeg opsega stani?ta u pro?lom stolje?u. Katkad je meta ptica grabljivica ili parazita. Mogu?e je da je ova vrsta bila izvorno "kralj ptica" u evropskom folkloru.

Opis [ uredi | uredi izvor ]

Vatroglavi kralji? malena je ptica, duga?ka pribli?no 9   cm s rasponom krila od 13 do 16   cm, [4] a te?ine 4?7 grama. Ima svjetlozelenkaste gornje dijelove tijela s bronzanom mrljom na svakom ramenu, kao i bijelim donjim dijelovima sa smeđe-sivim bojama na prsima i boku. Ima dvije bijele pruge ispod krila, crno perje na vrhu krila i smeđe-crne noge. ?are na glavi su upe?atljive: ?uba na glavi je narand?asta kod mu?jaka i ?uta kod ?enke. ?enka se razlikuje od mu?jaka i po skromnijim bojama perja, kao i po manjoj veli?ini. Mladi imaju sivkaste boje i nemaju ?arenu ?ubu; ostala obilje?ja na glavi su prisutna, ali slabijih boja od odraslih. Do prve zime, jedino im se ne mijenjaju perja za let i na repu tokom mitarenja , a mlade ptice su tada ve? gotovo identi?ne odraslim. Ova ptica ska?e tako ?to tijelo dr?i u horizontalnom polo?aju, a njen let je slab i popra?en zujanjem, s ponekad brzim i okretnim manevrima. [5]

Odrasli vatroglavi kralji? rijetko kada se mo?e zamijeniti s drugim vrstama; Palasov zvi?dak ima sli?nu glavu i ?are, ali mu ?uba ima blijedo ?utu boju, a ne izra?ajno bronzanu. Mladi vatroglavi kralji? katkad se zamijeni s kralji?em, ali ?esto ima dovoljno ?ara na glavi pa se mogu razlikovati. [5] Vatroglavi kralji? također se razlikuje od Palasovog zvi?daka po tome ?to zvi?dak ima blijedu prugu na ?ubi i ?uto tijelo. ?esto se mladi vatroglavi kralji? mije?a i sa ?arenokrilim zvi?dakom , koji ima sli?ne ?are na glavi, ali mu je resa bljeđa, trbuh bijel, a noge tamnije, smeđe. [6]

Taksonomija i klasifikacija [ uredi | uredi izvor ]

Mu?jak u ruci ( Lille ).

Kralji?i se katkad uklju?uju u grmu?e , ali im se ?esto daje status porodice , [7] pogotovo nakon ?to su nedavna istra?ivanja pokazala da su, uprkos povr?nim sli?nostima, kralji?i filogenetski udaljeni od grmu?a. [8] [9] [10] Imena porodice, Regulidae , i njenog jedinog roda, Regulus , poti?u od latinskog regulus , umanjenice rije?i rex , odnosno "kralj", [11] te se odnose na karakteristi?ne narand?aste ili ?ute ?ube odrasle ptice. Vatroglavog kralji?a prvi put je formalno opisao holandski zoolog Coenraad Jacob Temminck 1820. kao Sylvia ignicapilla ; [12] relativno kasna identifikacija ove ?este evropske ptice obja?njava se time da je bilo rasprostranjeno mi?ljenje da se radi o nekom varijetetu kralji?a. [13] Ime vrste poti?e od latinske rije?i ignis ? "vatra" i capillus ? "kosa". [11] Pored toga, ?esto se pogre?no naziva R. ignicapillus zbog nerazumijevanja gramatike latinskog jezika. [14]

Postoje dvije ?iroko priznate podvrste vatroglavog kralji?a, R. i. ignicapilla i mediteranski R. i. balearicus (von Jordans, 1923). Ova druga podvrsta naseljava Baleare i sjever Afrike, te je neznatno bljeđa ispod i sivkastija na vrhu od prve podvrste. [5] Neki su predlagali druge podvrste, uklju?uju?i jugoisto?ni R. i. caucasicus , sjevernoafri?ki R. i. laeneni , [15] i krimski R. i. tauricus . [16] Vatroglavi kralji? s Madeire, R. madeirensis , također je formalno smatran podvrstom, ali filogenetske analize na temelju citohroma b pokazale su da se madeirski kralji? razlikuje na nivou vrste. Razlika gena citohroma b između madeirskog i evropskog vatroglavog kralji?a je 8,5%, ?to se mo?e uporediti s nivoom raznolikosti između ostalih vrsta roda Regulus , kao ?to je 9% između kralji?a ( Regulus regulus ) i ameri?kog ?utoglavog kralji?a ( Regulus satrapa ). [17] Ta ostrvska vrsta također se razlikuje u morfologiji i vokalizaciji. [18] Sugeriranu podjelu prihvatilo je i Udru?enje komiteta evropskih rijetkosti (AERC) 2003, [19] iako neki autoriteti, kao ?to je The Clements Checklist of Birds of the World , nisu priznali ovu novu vrstu. [20]

Tajvanskog kralji?a ( Regulus goodfellowi ) neki smatraju rasom vatroglavog kralji?a; ipak, pjesma ove tajvanske ptice, koja je sli?na himalajskim rasama kralji?a ( Regulus regulus ) i geneti?ke informacije ukazuju da je povezan s himalajskim kralji?em, kao i samo udaljeno s vrstom vatroglavog kralji?a. [21] Kralji?i na Kanarima , koji su se također smatrali bliskima vatroglavim kralji?ima, danas se smatraju dvjema podvrstama kralji?a ( Regulus regulus ). [22]

Fosili [ uredi | uredi izvor ]

Postoji jako malo fosila iz pleistocena (prije 2,6 miliona do 12.000 godina) iz Evrope i Izraela koji se odnose na postoje?e vrste roda Regulus , ve?inom kralji?a ili neidentificiranih vrsta, ali i ?panskog primjerka vatroglavog kralji?a. Lakatna kost iz Bugarske identificirana je da pripada fosilnoj vrsti, Regulus bulgaricus , od prije 2,6 miliona godina. ?ini se da se radi o pretku dana?njeg vatroglavog kralji?a, dok se ?utoglavi kralji? odvojio od ove linije sredinom pleistocena. [23]

Rasprostranjenost i stani?te [ uredi | uredi izvor ]

Hrast plutnjak predstavlja jedno od drveta na kome ova ptica provodi najvi?e vremena.

Vatroglavi kralji? gnijezdi se i obitava u ?irokolisnim i mje?ovitim ?umama umjerene klime , a voli hrast plutnjak i jovu gdje je mogu?e, ali i bukvu i bo?i?no drvo . Nastanjuje i mje?ovite ?irokolisne i ?etinarske ?ume, posebno neke vrste drve?a kao ?to su smreka , jela , kedar i bor , ?esto one uz koje rastu kleka , br?ljan ili divlja ru?a . U suhim mediteranskim podru?jima nastanjuje ?etinare, hrastove i mje?ovite ?ume na nadmorskoj visini do 2.800   m. [5] Za razliku od specijaliziranih ptica, kao ?to je ?umski brgljez i kratkokljuni puzavac , koji se hrane na deblu, kralji?u nisu potrebne velike ?ume, a njihova gustina populacije nezavisna je od veli?ine ?ume. [24] Zimi se manje oslanja na zimzeleno drve?e nego kralji?, pa se premje?ta prema granici ?ume i prema ?ikari. Putuje sam ili u parovima, pa ?esto odlazi u grmlje i ni?u vegetaciju. [5] Ova vrsta opstaje i po urbanim podru?jima, ako postoji prikladno podru?je po parkovima ili velikim vrtovima; gustina populacije po vrtovima mo?e se uporediti i s najve?im nivoima u prirodnim stani?tima. [25] [26]

Ova se ptica gnijezdi po gotovo cijeloj Evropi, od ju?ne Engleske, Francuske, ?panije i Portugala na zapadu pa sve do Bjelorusije, Ukrajine, Gr?ke i Baltika na istoku i sjeveru. Postoje i izolirane populacije isto?no od glavnih stani?ta, u zapadnoj Gruziji , Krimu i Turskoj. Njen areal je između 16 i 24° izolinija. [4] Ju?ne ptice uglavnom su stanarice, za razliku od sjevernih i isto?nih populacija koje migriraju tokom zime prema mediteranskim podru?jima. R. i. balearicus obitava na Balearima i u sjevernim dijelovima Maroka, Al?ira i Tunisa. [5] Ova vrsta primije?ena je i na udaljenim mjestima po Norve?koj, Finskoj, Estoniji, Kipru, Egiptu i Libanu. [17] [27]

Ishrana [ uredi | uredi izvor ]

Vatroglavi kralji? u po?etku svoje mlade hrani skokunima (prosje?na veli?ina 4   mm), nakon ?ega zahtijevaju ve?u hranu kako rastu.

Sve vrste kralji?a gotovo isklju?ivo su insektojedi i hrane se zglavkarima s mekanom kutikulom, kao ?to su skokuni , lisna u? i pauci. Hrane se i li?inkama i jajima pauka i insekata, a povremeno uzimaju i pelud. Sve vrste lebde prije nego ?to nađu i uhvate insekta. Vatroglavi kralji? voli veliki plijen, za razliku od ?utoglavog. I jedna i druga vrsta ?esto se hrane insektima zarobljenim u pau?ini, a vatroglavi kralji? ?esto pojede i samog pauka. [17]

Vatroglavi kralji? hrani se po drve?u i iskori?tava gornju povr?inu grana kod ?etinara i li??a istih. To je u suprotnosti s kralji?em koji se ?esto hrani na unutarnjim stranama grana i li??a. Tokom zime, jata vatroglavog kralji?a pokrivaju povr?ine tla tri puta br?e od kralji?a, pa ignoriraju najmanji plijen u poređenju sa svojim rođakom; ve?i se beski?menjaci ubijaju tako ?to ih lupaju o granu. [17] Vatroglavi kralji? bolje se hrani dok stoji jer ima noge koje su bolje prilagođene za grabljenje. [28]

Mladi se hrane gotovo isklju?ivo skokunima; jedini izuzeci su povremeno pauci. Od petog dana pa nadalje, hrana za pti?e u gnijezdu uklju?uje i biljne u?i i veliku koli?inu pu?evih ku?ica koje su potrebne za rast kostiju. Nakon druge sedmice, hrana uklju?uje i velike moljce i gusjenice, kao i razne vrste zglavkara koje odrasli uglavnom izbjegavaju, kao ?to su kosci, uhola?e i stonoge . [17]

Tokom zime, vatroglavi kralji? udru?i se s drugim pticama, kao ?to su sjenice i druge vrap?arke . [5] Tada lovi na ve?em rasponu visina i tipova vegetacije nego kada se hrani sam. Vrste koje se hrane u jatu imaju dva puta vi?e uspjeha od solitarnih ptica. [29] U nekim podru?jima, zimske ptice razvile su naviku da se pribli?e stanicama za hranjenje ?ivotinja radi masne hrane, katkad s kralji?em i drugim pticama, kao ?to je obi?ni zvi?dak i crnokapa grmu?a . [30] Probavni sistem vatroglavog kralji?a prilagođen je insektima, dok druge vrap?arke uklju?uju i vo?e u jesenju prehranu. ?panska studija uporedila je rod Sylvia s vatroglavim kralji?em i gorskim zvi?dakom . Rezultati su ukazali da, zavisno od tjelesne te?ine, insektojedi su imali kra?a crijeva, ali du?i ciklus prolaza hrane kroz crijeva nego vrsta zvi?daka. Insektojedi su ?esto i manji od sva?tojeda . [31]

Razmno?avanje [ uredi | uredi izvor ]

Vatroglavi kralji? pjeva u Galiciji (?panija).
Jaja vatroglavog kralji?a ? Muzej Toulousea .

Vatroglavi kralji? je monogaman . Mu?jak pjeva tokom razdoblja parenja, ?esto s uzdignutom ?ubom i ?epuri se tako ?to vrh perja uperi prema ?enki, poka?e ?ubu i ?are na glavi. Po tome se također razlikuje od kralji?a koji se pokloni kako bi naglasio ?ubu na glavi. Velik je teritorij u vrijeme parenja ? otprilike 0,5 hektara ? i poklapa se sa susjednim teritorijima kralji?a. Te dvije vrste ptice katkad se mogu i sukobiti dok brane teritorij, [30] ali koli?ina stvarnog suparni?tva između njih vjerovatno nije velika. ?panska studija sugerira da su ti teritorijalni sukobi, i drugi fenomeni poput mu?jaka koji pjevaju mije?anom ili alternativnom pjesmom, vjerovatno naj?e??i kada jedna vrsta lokalno nadma?uje drugu po brojnosti; [32] kod drugih slu?ajeva, dva kralji?a su nau?ila da ignoriraju pjesmu jedno drugog. Tokom ?epurenja, mu?jak vatroglavog kralji?a usmjeri ?ubu prema ?enki i lebdi iznad nje prije parenja. [30]

Gnijezdo je ?esto dobro utvrđeno na grani, uglavnom ne na prevelikoj visini, iako Eric Simms zapa?a da su gnijezda znala biti i na visini od 20   m. [30] Vatroglavi kralji?i katkad se gnijezde blizu gnijezda jastreba . To im omogu?ava da izbjegnu opasnost od glavnih neprijatelja i predatora, kao ?to je obi?ni kobac , ili kradljivaca gnijezda ? ?ojka i pjegavi djetli? . [33] Gnijezdo je zatvoreno i sagrađeno od tri sloja s malenim ulazom na vrhu. Gornji sloj ?ine mahovina, gran?ice, pau?ina i li?aj. Pau?ina se koristi da bi katkad u?vrstila gran?ice oko gnijezda. Srednji sloj ?ine mahovina, popra?ena perjem (katkad i do 3.000). [4] Gnijezdo je manje, dublje i kompaktnije od onog koje pravi kralji?, duboko oko 5?7   cm i ?iroko oko 8   cm. [30] ?enka sama pravi gnijezdo, iako je mu?jak prati dok ona pravi gnijezdo tokom razdoblja od pribli?no tri sedmice. [17]

Kralji?i u zapadnoj Evropi lije?u jaja ve? u aprilu, a na istoku krajem maja; druga generacija jaja, koja je ?esta, odvija se između juna i jula. [4] Jaja su ru?i?asta sa slabo primjetnim crvenim ?arama, [34] dok su jaja madeirskog vatroglavog kralji?a bijele boje sa smeđim pjegama. [30] Veli?ina jaja je oko 14 × 10 mm i te?e oko 0,7 grama, od ?ega 5% otpada na ljusku. [35] U jednom gnijezdu ima pribli?no 7?12 jaja. ?enka le?i na jajima 14,5 do 16,5 dana, sve dok se mladi ne izlegu, a sazru osam do deset dana nakon toga. Oba roditelja hrane mlade. [4] Ova vrsta postaje spolno zrela nakon jedne godine, a prosje?ni ?ivotni vijek joj je manje od dvije godine. [35]

Uprkos poklapanju teritorija za parenje, hibridizaciju vatroglavog kralji?a i kralji?a vjerovatno spre?avaju razlike u ?epurenju i izgledu glave. ?ak i u studijama ptica u kojima je ?enka kralji?a dobila umjetnu prugu oko o?iju kako bi do?lo do parenja s mu?jakom vatroglavog kralji?a, mlade nikada nije odgojio mije?ani par i ?inili su se lo?e adaptirani u poređenju s vrstom roditelja. [17]

Vokalizacija [ uredi | uredi izvor ]

Pjesma se sastoji od tri ili ?etiri tanke visoke note, sli?no kao i kod ?utoglavog kralji?a ( Regulus regulus ), ali s ni?om visinom glasa, [36] zit-zit-zit ?e??e nego see-see-see . [30] Pjesma je spoj pozivnih nota u dugoj sekvenci. Naj?e??e se sastoji od 11 do 14 nota po pjevu, koji postaje glasniji i br?i, a zadnje tri note razli?ite su od prethodnih: zit-zit-zit-zit-zit-zit-zit-zit-zit-zit-zirt.zirt.zirt . Pjev obi?no traje 0,5?2,5 sekundi, kra?ih od 3,5 do 4,0 sekundi koliko traje pjev ?utoglavog kralji?a i ponavlja se osam puta po minuti. U maju i junu, pjev je naj?e??i nakon svitanja, ali traje i tokom dana. Tokom parenja, pjev se uglavnom ?uje ujutro. [30]

Pjesma mediteranske podvrste, R. i. balearicus , vrlo je sli?na pjesmi glavne podvrste R. i. ignicapilla . Jedna zna?ajna razlika odvaja madeiranskog kralji?a ( Regulus madeirensis ) od vatroglavog kralji?a: ostrvska ptica pjeva u tri faze, dvije od poziva, a jedna od ljutog pjeva. Pozivni pjev ima i ja?u frekvenciju i harmoniju od kopnene podvrste. [15] [37]

Predatori i paraziti [ uredi | uredi izvor ]

Obi?ni kobac glavni je predator malih ptica.

Glavni predator malih ?umskih ptica je obi?ni kobac , ?ijih se 98% ishrane sastoji od ptica. [38] ?umska sova oslanja se na ulov sisara, ali tre?inu njene hrane također sa?injavaju ?umske ptice. [39] Jaja u gnijezdu mogu pojesti vjeverice, ?ojke i pjegavi djetli?i. [33] Vatroglavi kralji? naizgled je nepoznat kao doma?in kukavici , rasprostranjenom evropskom parazitu legla. [40] [41]

Invazivni argentinski mrav ( Linepithema humile ) ?est je u mediteranskim podru?jima, pa smanjuje brojnost zglavkara, tako ?to potiskuje doma?e vrste mrava, ?to uti?e i na vatroglavog kralji?a koji na raspolaganju ima manje insekata kojima hrani mlade. [42]

Postoji manjak informacija o parazitima vatroglavog kralji?a, ali rasprostranjena tetrebova buha ( Dasypsyllus gallinulae ), primije?ena je u redovima roda Regulus . [43] Pernate grinje uo?ene su kod tih ptica, među njima i Proctophyllodes glandarinus . Te grinje ?ive na gljivicama koje rastu na perju. [44] [45] Gljivice na perju izgleda se hrane keratinom vanjskog perja ili uljem od perja. [46]

Status [ uredi | uredi izvor ]

Vatroglavi kralji? pro?irio je svoj areal rasprostranjenja u 19. i 20. stolje?u, [23] kada je kolonizirao sjevernu Francusku, izgradio prva gnijezda u Holandiji 1928. i Danskoj 1961. [4] U Britaniji je zabilje?en tek u nekoliko slu?ajeva do 1839, [47] ali je zabilje?eno da se prvi put gnijezdio tek 1962, [4] a danas je rasprostranjen i mo?e se na?i na jugu Engleske. [35] Bla?e zime zna?e da ptice mogu prezimiti dalje prema sjeveru, pa se areal rasprostranjenja mo?e pro?iriti u budu?nosti. [48] Godine 1986. zabilje?ena je i populacija na sjeveru Maroka. [4]

Rast populacije ograni?avaju prikladna stani?ta, pa mogu nastati lokalna opadanja brojnosti zbog gubitka ?etinara usred oluje ili sađenja planta?a novih vrsta drve?a, kojima se potiskuju doma?e listopadne vrste. [49] Lokalno opadanje populacije mo?e nastati zbog zagađenja te?kim metalom koji uti?e na ptice koje se hrane na tlu ili provode vrijeme po li??u drve?a. [50] Vatroglavi kralji? ima ?iroki raspon stani?ta pa se procjenjuje da mu je populacija između 10 i 30 miliona jedinki, ve?inom u Evropi. Procjenjuje se da je populacija stabilna zbog nedostatka dokaza o opadanju ili ozbiljnoj prijetnji. IUCN-ova crvena lista ga na svojoj listi stavlja kao vrstu koja nije ugro?ena. [51]

U kulturi [ uredi | uredi izvor ]

Aristotel i Plinije Stariji navode legendu o takmi?enju između ptica kako bi vidjele koja ?e biti kralj, a titulu osvaja ona ptica koja mo?e poletjeti do najve?e visine. Isprva se ?inilo da ?e jastreb pobijediti s lako?om, ali se umorio i jedna mala ptica, koja se skrivala iza njegovog repa, pojavila se i poletjela na jo? ve?oj visini, pa je osvojila titulu. [52] [53] Na temelju te legende, u ve?ini evropskog folklora, cari? ( Troglodytes troglodytes ) opisan je kao "kralj ptica" ili nosilac plamena. Ipak, ovi su se termini koristili i za vrste roda Regulus , pa se pretpostavlja da porijeklo naziva poti?e od vatrene ?ube na glavi. [54] [55] [56] Nastala je i manja konfuzija zbog sli?nosti starogr?ke rije?i za cari?a (βασιλε?? basileus , "car") i ?ube (βασιλισκο? basiliskos , "cari?"). [57]

Galerija [ uredi | uredi izvor ]

  • Vatroglavi kraljić na čempresu
    Vatroglavi kralji? na ?empresu
  • Ilustracija
    Ilustracija
  • Primjer gnijezda
    Primjer gnijezda
  • Vatroglavi kraljić u prirodi
    Vatroglavi kralji? u prirodi
  • Ptica u letu
    Ptica u letu

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ BirdLife International (2016). " Regulus ignicapilla ". Crvena lista IUCN . Verzija 2019.2 . Međunarodna unija za o?uvanje prirode i prirodnih resursa . Pristupljeno 25. 1. 2020.
  2. ^ "Regulidae ? kralji?i" . BioRaS . Arhivirano s originala , 25. 1. 2022 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  3. ^ " Regulus regulus ? kralji?" . BioRaS . Arhivirano s originala , 29. 11. 2021 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  4. ^ a b c d e f g h Snow, David; Perrins, Christopher M (1998). The Birds of the Western Palearctic concise edition (2 volumes) . Oxford: Oxford University Press. str. 1346?1348. ISBN   978-0-19-850188-6 .
  5. ^ a b c d e f g Baker, Kevin (1997). Warblers of Europe, Asia and North Africa (Helm Identification Guides) . London: Helm. str.  383 -384. ISBN   978-0-7136-3971-1 .
  6. ^ Barthel, Peter H (2003). "Juvenile firecrests Regulus ignicapilla as a confusion risk with yellow-browed Phylloscopus inornatus and Pallas's warblers P. proregulus ". Limicola (jezik: njema?ki). 17 (3): 139?151.
  7. ^ Monroe, Burt L. (1992). "The new DNA-DNA avian classification: What's it all about?". British Birds . 85 (2): 53?61.
  8. ^ Barker, F Keith; Barrowclough, George F; Groth, Jeff G (2002). "A phylogenetic hypothesis for passerine birds: taxonomic and biogeographic implications of an analysis of nuclear DNA sequence data" (PDF) . Proceedings of the Royal Society of London B . 269 (1488): 295?308. doi : 10.1098/rspb.2001.1883 . PMC   1690884 . PMID   11839199 .
  9. ^ Spicer, Greg S; Dunipace, Leslie (2004). "Molecular phylogeny of songbirds (Passeriformes) inferred from mitochondrial 16S ribosomal RNA gene sequences" (PDF) . Molecular Phylogenetics and Evolution . 30 : 325?335. doi : 10.1016/S1055-7903(03)00193-3 . PMID   14715224 . Arhivirano s originala (PDF) , 4. 3. 2012 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  10. ^ Alstrom, Per; Ericson, Per G P; Olsson, Urban; Sundberg, Per (2006). "Phylogeny and classiccation of the avian superfamily Sylvioidea" (PDF) . Molecular Phylogenetics and Evolution . 38 : 381?397. doi : 10.1016/j.ympev.2005.05.015 . PMID   16054402 . Arhivirano s originala (PDF) , 27. 6. 2021 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  11. ^ a b Brookes, Ian (gl. ur.) (2006). The Chambers Dictionary (9. izd.). Edinburgh: Chambers. str. 223, 735, 1277. ISBN   978-0-550-10185-3 .
  12. ^ Temminck, Coenraad Jacob (1820?1840). Manuel d'ornithologie, ou Tableau systematique des oiseaux qui se trouvent en Europe (jezik: francuski) (2. izd.). Paris: H Cousin & E d'Ocagne. str. 231.
  13. ^ Wood, Neville (1836). British song birds: being popular descriptions and anecdotes of the choristers of the groves . London: John W Parker. str. 143?145.
  14. ^ Crochet, P-A; Raty, L; De Smet, G; Anderson, B; Barthel, P H; Collinson, J M; Dubois, P J; Helbig, A J; Jiguet, F; Jirle, E; Knox, A G; Le Marechal, P; Parkin, D T; Pons, J-M; Roselaar, C S; Svensson, L; van Loon, A J; Yesou, P (2010). AERC TAC's Taxonomic Recommendations July 2010 (PDF) . Association of European Rarity Committees (AERC). str. 14.
  15. ^ a b Packert, Martin; Martens, Jochen; Hofmeister, Tanja (2001). "Lautaußerungen der Sommergoldhahnchen von den Inseln Madeira und Mallorca ( Regulus ignicapillus madeirensis, R. i. balearicus )". Journal fur Ornithologie (jezik: njema?ki). 142 (1): 16?29.
  16. ^ Redkin, Y A (2001). "A new subspecies of Firecrest Regulus ignicapillus (Temminck, 1820) (Regulidae, Passeriformes) from the mountains of the Crimea". Ornitologia . 29 : 98?102.
  17. ^ a b c d e f g Del Hoyo, Josep; Elliott, Andrew; Christie, David A; Martens, Jochen; Packert, Martin (2006). Handbook of the Birds of the World: Old World Flycatchers to Old World Warblers v. 11 | Family Regulidae (Kinglets & Firecrests) . Barcelona: Lynx Edicions. str. 330?349. ISBN   978-84-96553-06-4 .
  18. ^ Sangster, George; Collinson, J Martin; Helbig, Andreas J; Knox, Alan G; Parkin, David T. (2005). "Taxonomic recommendations for British birds: third report" . Ibis . 147 : 821?826. doi : 10.1111/j.1474-919X.2005.00483.x . [ mrtav link ]
  19. ^ AERC Taxonomy Committee (2003). AERC TAC's Taxonomic Recommendations (PDF) . Association of European Rarities Committees. str. 22.
  20. ^ James, Clements; Schulenberg, T S; Iliff, M J; Sullivan, B L; Wood, C L (2009). "The Clements checklist of birds of the world: Version 6.4" . Cornell University Laboratory of Ornithology . Pristupljeno 30. 7. 2010 .
  21. ^ Packert, Martin; Martens, Jochen; Severinghaus, Lucia Liu (2008). "The Taiwan Firecrest ( Regulus goodfellowi ) belongs to the Goldcrest assemblage ( Regulus regulus s. l.): evidence from mitochondrial DNA and the territorial song of the Regulidae" (PDF) . Journal of Ornithology . 150 (1): 205?220. doi : 10.1007/s10336-008-0335-5 . [ mrtav link ]
  22. ^ Packert, Martin (2006). "Song dialects as diagnostic characters?acoustic differentiation of the Canary Island Goldcrest subspecies Regulus regulus teneriffae Seebohm 1883 and R. r. ellenthalerae Packert et al . 2006 (Aves: Passeriformes: Regulidae)". Zootaxa . 1325 : 99?115.
  23. ^ a b Boev, Zlatozar (1999). " Regulus bulgaricus sp. n. ? the first fossil Kinglet. Aves: Sylviidae from the Late Pliocene of Varshets, Western Bulgaria" (PDF) . Historia Naturalis Bulgarica . 10 : 109?115. Arhivirano s originala (PDF) , 30. 8. 2021 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  24. ^ Telleria, J L; Santos, T (1995). "Effects of forest fragmentation on a guild of wintering passerines: the role of habitat selection" (PDF) . Biological Conservation . 71 : 61?67. doi : 10.1016/0006-3207(94)00021-H . Arhivirano s originala (PDF) , 12. 10. 2012 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  25. ^ Palomino, David; Carrascal, Luis M (2006). "Urban influence on birds at a regional scale: A case study with the avifauna of northern Madrid province" (PDF) . Landscape and Urban Planning . 77 : 276?290. Arhivirano s originala (PDF) , 7. 9. 2008 . Pristupljeno 9. 6. 2019 .
  26. ^ Witt, Klaus; Mitschke, Alexander; Luniak, Maciej (2005). "A comparison of common breeding bird populations in Hamburg, Berlin and Warsaw". Acta Ornithologica . 40 (2): 139?146. doi : 10.3161/000164505775247737 .
  27. ^ "BirdLife International Species factsheet: Regulus ignicapilla " . BirdLife International . Pristupljeno 4. 7. 2010 .
  28. ^ Leisler, Bernd; Thaler, Ellen (1982). "Differences in morphology and foraging behaviour in the goldcrest Regulus regulus and firecrest R. ignicapillus " (PDF) . Annales Zoologici Fennici . 19 : 277?284.
  29. ^ Herrera, Carlos M (1979). "Ecological aspects of heterospecific flocks formation in a Mediterranean passerine bird community" (PDF) . Oikos . 33 (1): 85?96. doi : 10.2307/3544516 . Arhivirano s originala (PDF) , 20. 7. 2011 . Pristupljeno 9. 6. 2019 .
  30. ^ a b c d e f g h Simms, Eric (1985). British Warblers (New Naturalist Series) . London: Collins. str. 370. ISBN   978-0-00-219810-3 .
  31. ^ Jordano, Pedro (1987). "Frugivory, external morphology and digestive system in Mediterranean sylviid warblers Sylvia spp" (PDF) . Ibis . 129 : 175?189.
  32. ^ Becker, Peter H (1977). "Verhalten auf Lautaußerungen der Zwillingsart, interspezifische Territorialitat und Habitatanspruche von Winter- und Sommergoldhahnchen ( Regulus regulus , R. ignicapillus )". Journal f?r Ornithologie (jezik: njema?ki). 118 (3): 233?260. doi : 10.1007/BF01643534 .
  33. ^ a b Mawson, Geoff (2010). "Apparent nesting association of Northern Goshawks and Firecrests". British Birds . 103 : 243?244.
  34. ^ Seebohm, Henry (1896). Coloured Figures of the Eggs of British Birds . Sheffield: Pawson and Brailsford. str.  209 , plate 53.
  35. ^ a b c "Firecrest Regulus ignicapilla [Temminck, 1820]" . BTOWeb BirdFacts . British Trust for Ornithology . Pristupljeno 17. 10. 2010 .
  36. ^ Mullarney, Killian; Svensson, Lars; Zetterstrom, Dan; Grant, Peter J. (1999). Collins Bird Guide . London: Collins. str. 336. ISBN   978-0-00-219728-1 .
  37. ^ Constantine, Mark; The Sound Approach (2006). The Sound Approach to Birding: A Guide to Understanding Bird Sound . Poole: The Sound Approach. str. 137. ISBN   90-810933-1-2 .
  38. ^ Gensbøl, Benny (1987). Birds of Prey . London: Collins. str.  154 -156. ISBN   978-0-00-219176-0 .
  39. ^ Voous, Karel H; Cameron, Ad (1988). Owls of the Northern Hemisphere . London: Collins. str. 209?219. ISBN   978-0-00-219493-8 . Referenca sadr?i prazan nepoznati parametar: |1= ( pomo? )
  40. ^ Soler, Juan Jos?; Møller, Anders Pape (1995). "A comparative analysis of the evolution of variation in appearance of eggs of European passerines in relation to brood parasitism" (PDF) . Behavioral Ecology . 7 (1): 89?94. doi : 10.1093/beheco/7.1.89 .
  41. ^ Soler, Juan Jos?; Møller, Anders Pape; Soler, Manuel (1999). "A comparative study of host selection in the European cuckoo Cuculus canorus " (PDF) . Oecologia . 118 : 265?276. doi : 10.1007/s004420050727 . Arhivirano s originala (PDF) , 21. 9. 2010 . Pristupljeno 9. 6. 2019 .
  42. ^ Estany-Tigerstrom, David; Bas, Josep Maria; Pons, Pere (2010). "Does Argentine ant invasion affect prey availability for foliage-gleaning birds?" (PDF) . Biological Invasions . 12 : 827?839. doi : 10.1007/s10530-009-9504-6 . [ mrtav link ]
  43. ^ Miriam, Rothschild; Clay, Theresa (1953). Fleas, Flukes and Cuckoos. A study of bird parasites (PDF) . London: Collins. str. 113.
  44. ^ Schone, Richard; Schmaschke, Ronald; Sachse, Margit. "interesting facts" . federmilben . Star-Media GmbH. Arhivirano s originala , 3. 3. 2016 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  45. ^ Krivolutsky, Dmitri A; Lebedeva, Natalia V (2004). "Oribatid mites (Oribatei) in bird feathers: Passeriformes" (PDF) . Acta Zoologica Lituanica . 14 (2): 19?38.
  46. ^ Pugh, G J F (1972). "the contamination of birds' feathers by fungi". Ibis . 114 (2): 172?177.
  47. ^ Macgillivray, William (1839). A History of British Birds, Indigenous and Migratory: Volume 2. Cantatores, songsters . London: Scott, Webster, and Geary. str. 417.
  48. ^ Fiedler, Wolfgang (2003) "Recent changes in migratory behaviour of birds: a compilation of field observations and ringing data" str. 21?29 u Berthold, Peter; Gwinner, Eberhard; Sonnenschein, Edith (2003). Avian migration . Heidelberg: Springer-Verlag. ISBN   978-3-540-43408-5 .
  49. ^ Hustings, Fred (2002). "Broedende Vuurgoudhanen Regulus ignicapillus in Nederland: hoe het verder ging" (PDF) . Limosa (jezik: nizozemski). 75 : 85?90. Arhivirano s originala (PDF) , 18. 7. 2011 . Pristupljeno 9. 6. 2019 .
  50. ^ Eeva, Tapio; Koivunen, Vesa; Hakkarainen, Harri (2002). "Population densities of forest birds in a heavy metal pollution gradient" (PDF) . Avian Science . 2 : 1?10. Arhivirano s originala (PDF) , 14. 3. 2012 . Pristupljeno 25. 1. 2020 .
  51. ^ " Regulus ignicapilla " . BirdLife International . 2012.1. 2012. 160032428 . Pristupljeno 16. 12. 2013 . [ mrtav link ]
  52. ^ Aristotel, Povijest ?ivotinja , 9.11.
  53. ^ Plinije, Prirodna povijest , 10.74
  54. ^ Cook, Arthur Bernard (1914). Zeus: A Study in Ancient Religion . Cambridge: Cambridge University Press. str.  52 .
  55. ^ Suolahti, Viktor Hugo (1909). Die deutschen Vogelnamen: eine wortgeschichtliche Untersuchung (jezik: njema?ki). Strassbourg: Karl J Trbner. str. 80?85.
  56. ^ Cocker, Mark; Mabey, Richard (2005). Birds Britannica . London: Chatto & Windus. str.  232 . ISBN   978-0-7011-6907-7 .
  57. ^ Arnott, William Geoffrey (2007). Birds in the ancient world from A to Z . Abingdon: Routledge. str. 35. ISBN   978-0-415-23851-9 .

Literatura [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Vatroglavi_kralji?&oldid=3616755 "