USS Nautilus
Pregled klase
Kori?ten od	Sjedinjene Ameri?ke Dr?ave
Period građenja	1952. - 1955.
Ukupno izgrađeno	1
Karakteristike klase
Deplasman	3533 t na povr?ini, 4092 t pod vodom
Du?ina	98 m
?irina	8.5 m
Pogon	STR nuklearni reaktor (kasnije S2W reaktor), preusmjeren na dvije parne turbine
Brzina	23 ?vora
Doseg	700 nm
Naoru?anje	6 torpedo cijevi

USS Nautilus (SSN-571) je bila prva podmornica na svijetu pogonjena na nuklearni pogon.

Gradnja [ uredi | uredi izvor ]

U julu 1951. godine ameri?ki Kongres je donio odluku o gradnji podmornice na nuklearni pogon za potrebe ameri?ke ratne mornarice planiraje i izgradnju je nadzirao admiral Hyman G. Rickover, poznat kao "Otac nuklearne mornarice".

Kobilica podmornice je polo?ena 14. juna 1952. godine na brodogradili?tu Electric Boat u Grotonu, na sve?anosti u kojoj je prisustvovao ameri?ki predsjednik Harry S. Truman . Brod je kr?ten 21. januara 1954. , te je lansiran u rijeku Thames. Podmornicu je lomljenjem boce ?ampanjca "krstila" tada?nja prva dama, Mamie Eisenhower , a na sve?anosti se okupilo oko 20.000 ljudi. Brod je stavljen u slu?bu 30. septembra 1954. godine i stavljen je pod komandu zapovjednika Eugenea P. Wilkinsona.

Nautilus je pogonjena pomo?u dva nuklerarna reaktora S2W koje je proizveo Westinghouse Electric . Po vanjskom izgledu podmornica se nije razlikovala od dotada?njih konvencionalnih podmornica, dok je unutra?njost podmornice bila znatno ve?a zbog toga ?to nije bilo rezervoara za gorivo. prednost ovakve podmornice je ta ?to je mogla biti pod morem godinama, za razliku od dotada?njih konvencionalnih koje su morale ?esto izranjati zbog nadopunjavanja goriva, baterija i zaliha kisika. ^[1]

Operativna upotreba [ uredi | uredi izvor ]

Svoju prvu plovidbu morem Nautilus je imao 17. januara 1955. godine. ^[2] Nakon prve plovidbe Nautilus je po?eo nizati prve rekorde. Tijekom plovidbe od pomorske baze New London do San Juana , Portoriko podmornica je pregazila oko 2.300 km, te pokrila 2.223 km za manje od 19 sati. U tada?nje vrijeme to je bio rekord po du?ini puta neke podmornice.

Od 1955. do 1957. Nautilus je kori?ten za niz ispitivanja pobolj?anja brzine i izdr?ljivosti. Ova pobolj?anja su znatno uticala na protivpodmorni?ko ratovanje koje je do tada bilo po uzoru onom iz Drugog svjetskog rata . Radari i mornari?ki patrolni avioni , koji su u takvom vidu ratovanja igrali veliku ulogu, pokazali su nedjelotvornim protiv brodovlja koje je moglo brzo mjenjati svoj polo?aj, imati veliku brzinu i koje je moglo ostati dugo ispod povr?ine vode.

4. februara 1957. godine Nautilus je preplovio svoju 60.000. nauti?ku milju te je opravdao svoj naziv iz romana Jules Vernea 20.000 milja pod morem . ^[3]

Operacija Sunshine [ uredi | uredi izvor ]

25. aprila 1958. godine Nautilus je krenuo na putovanje prema sjevernom polu. Podmornica je imala stajanja u San Diegu , San Franciscu i Seattlu , zatim podmornica je krenula prema ?ukotskom moru , nakon ?ega, ali se zbog ?ekanja boljih uvjeta po pitanju leda podmornica nalazila u Pearl Harbouru. Nakon ?ekanja, podmornica kre?e na putovanje 23. jula, te je zaronila kod Barrow Sea Valleya 1. i 3. augusta. Od sjevernog polanastavila je plovidbu nakon 96 sati i 1.590 nauti?kih milja (2940 km) pod ledom, te se pojavila sjeveroisto?no od Grenlanda , nakon ?ega je zavr?ila prvo putovanje oko sjevernog pola ispod povr?ine vode. Tehni?ki detalji ove misije su planirani od strane nau?nika iz Mornari?kog elektronskog laboratorija.

Izvori [ uredi | uredi izvor ]