S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Teleologija
(
gr?.
τ?λο? , τελε-
telos
,
tele-
= kraj, svrha + λογ?α -
logia
= nauka, grana nauke) je
nauka
o svrhovitosti, po kojoj je svrhovito predodređeno ukupno ljudsko djelovanje, kao i cjelokupni tok prirodnih, dru?tvenih I historijskih promjena. To je antropocentri?na teorija koja pretpostavlja da je sve materijalno i duhovno na Zemlji stvoreno kako bi bilo na raspolaganju ?ovjeku. Istovremeno je i metafizi?ka po?to tvrdi da sve u svijetu ima svoju krajnju svrhu i da je njome pro?eto I transcendentna jer polazi od uvjerenja da postoji neko izvansvjetno bi?e koje postavlja svrhe. U
aristotelovskom
smislu, također je i imanentna po?to svrhe promatra kao sastavnice samih stvari.
[1]
[2]
[3]
Po
Immanuelu Kantu
, teleologija je samo regulativna i ima zna?enje samo za spoznaju vanjskoga svijeta, ali se ne ti?e njega govori samog.
[4]
Na primjer, teleolo?ko obja?njenje za?to vilju?ka ima dati dizajn je zato da ljudi jedu određenu hranu, a
hrana
slu?i da pomogne ljudima da jedu za ?to je vilju?ka. A svrha je da se ubada za ljudsku upotrebu, pri ?emu se vilju?ku zove
ekstrinzi?na
(vanjski dio ostvarenja svrhe).
[5]
Prirodna teleologija tvrdi da fizi?ka "lica" imaju
su?tinsku
(instrini?nu, unutra?nju) svrhu, bez obzira na ljudsku upotrebu ili mi?ljenje. Naprimjer,
Aristotel
je tvrdio da ?ir ima unutra?nji 'telos
(krajnju svrhu) da postane potpuno odraslo stablo
hrasta
.
[6]
Iako su drevni
atomisti
odbacili ideju prirodne teleologije, teleolo?ki pristupi u ne-li?noj ili ne-ljudskoj prirodi su istra?ivani i ?esto usvajani u drevnoj i srednjovekovnoj filozofiji, ali su pali u nemilost tokom moderno doba (
1600
.-
1900
.).
Krajem 18. stolje?a,
Immanuel Kant
koristi koncept telosa kao propisano pravilo u svojom djelu
Kritika suđenja
. Teleologija je bila osnova i za spekulativnu
filozofiju
, ?iji je zagovornik bio
Georg Wilhelm Friedrich Hegel
.
