Slavenski jezici ?ine grupu jezika koja, zajedno sa balti?kim jezicima , formira baltaslavensku granu indoevropskih jezika . Svi slavenski jezici su potekli od praslavenskog jezika , danas izumrlog, koji se govorio tokom ranog srednjeg vijeka , za koje se pretpostavlja da potje?u od ranijeg prabaltoslavenskog jezika , povezuju?i slavenske jezike s balti?kim jezicima u baltoslavenskoj grupi unutar indoevropske porodice. Slavenski jezici su konvencionalno (takođe na osnovu ekstralingvisti?kih karakteristika) podijeljeni u tri podgrupe: istok , zapad i jug , koji zajedno ?ine vi?e od 20 jezika. Od toga, njih 10 ima najmanje milion govornika i imaju zvani?an status nacionalnih jezika zemalja u kojima se prete?no govore: ruski , bjeloruski i ukrajinski (isto?ne grupe), poljski , ?e?ki i slova?ki jezik (zapadne grupe) i bugarski i makedonski (isto?ni dijalekti ju?ne grupe), srpski , hrvatski i bosanski i slovenski (zapadni dijalekti ju?ne grupe). Osim toga, Aleksandr Duli?enko prepoznaje niz slavenskih mikrojezika: izolovane etnolekte i periferne dijalekte ustaljenijih slavenskih jezika. ^{[1] [2] [3]}

Trenutna geografska distribucija maternjih slavenskih jezika uklju?uje ju?nu Evropu , srednju Evropu , Balkan , isto?nu Evropu i sve od Sibira do ruskog Dalekog istoka . Dalje, dijaspore mnogih slavenskih naroda uspostavile su izolovane manjine govornika svojih jezika ?irom svijeta. Procijenjeno je da je broj govornika svih slavenskih jezika na prijelazu u 21. stolje?e iznosio 315 miliona. ^[4] To je najve?a etno-jezi?ka grupa u Evropi. ^{[5] [6]}

Klasifikacija [ uredi | uredi izvor ]

Usprkos veoma uo?ljivoj srodnosti slavenskih jezika i njihovoj velikoj tipolo?koj sli?nosti, slavenski svijet je znatno izrazitije izdiferenciran brojem knji?evnih (standardnih) jezika nego kvalitetom i rasponom slavenskih međudijalekatsih razlika, pogotovu ako se u tom pogledu napravi poređenje sa jezi?kom situacijom, na primjer, u Njema?koj , Francuskoj ili ?paniji , gdje naspram ve?ih regionalnih jezi?kih razlika postoji samo po jedan knji?evni jezik (u znatno u?oj sferi upotrebe u Francuskoj postoji i oksitanski ili provansalski , a u ?paniji katalonski ). ?tavi?e, tendencije ka izdvajanju novih knji?evnih jezika u slavenskom jezi?kom svijetu se?u do najnovije historije , ?emu gotovo da nema paralele drugdje u Evropi.

Slavenski jezici se dijele na tri grupe: ju?nu , isto?nu i zapadnu .

Zapadnoslavenski jezici

• ?eho-slova?ki
  • ?e?ki jezik
  • slova?ki jezik
• lu?i?kosrpski jezici
  • gornjolu?i?kosrpski jezik
  • donjolu?i?kosrpski jezik
• lehitski jezici
  • polapski jezik
  • ka?upski jezik
  • poljski jezik
  • ?leski jezik

Isto?noslavenski jezici

• bjeloruski jezik
• ukrajinski jezik
• rusinski jezik
• ruski jezik

Ju?noslavenski jezici

• zapadni
  • slovenski jezik
    • prekmurski jezik
  • hrvatski jezik
  • srpski jezik
  • bosanski jezik
  • crnogorski jezik
• isto?ni
  • bugarski jezik
  • makedonski jezik
    • crkvenoslavenski jezik

Prema strukturi slavenski jezici su dosta sli?niji od drugih jezi?kih grupa, ali slavenski knji?evni jezici se na vi?e na?ina međusobno razlikuju.

U pogledu broja govornih predstavnika pojedinih jezika slavenski jezici obuhvataju i tako velike jezike kao ?to su ruski (jedini slavenski jezik koji je po razmjerama u kojima funkcioni?e i svjetski jezik), ukrajinski ili poljski i, s druge strane, knji?evne mikro jezike, kao ?to je, na primjer, rusinski jezik u Jugoslaviji , ili jezik Gradi??anskih Hrvata u Austriji , ili jezik Moli?kih Slavena u oblasti Molize u srednjoj Italiji itd.

Poljskim jezikom govori u Poljskoj , pored Poljaka , i oko 150.000 Ka?uba (danas gotovo sasvim izmje?anih sa Poljacima), koje neki smatraju zasebnim slavenskim narodom, dok su, prema (preovlađuju?em) mi?ljenju drugih, Ka?ubi danas dio poljskog naroda.

Druk?iji je primjer Lu?i?kih Srba . Taj slavenski narod ima dva knji?evna jezika ( gornjolu?i?kosrpski i donjolu?i?kosrpski ) koji se u novijoj slavistici sa dosta osnova tretiraju i kao dvije knji?evne varijante istog jezika. Varijantna knji?evnojezi?ka podijeljenost Lu?i?kih Srba u znatnoj mjeri je historijski uslovljena njihovom konfesionalnom podijeljeno??u.

I u pogledu varijantne izdiferenciranosti ili bliskosrodne jezi?nosti slavenski jezici su veoma srodni i mogu da se podijele u srodne grupe: polapski jezici ; ( ka?upski jezik , ?leski jezik , poljski jezik ), ?ehoslova?ki jezici ; ( ?e?ki jezik , slova?ki jezik ), Lu?i?ki jezici; (donjolu?i?ki jezik, gornjolu?i?ki jezik), srpskohrvatski jezik sa svojom hrvatskom varijantom , srpskom varijantom , ( bosanskom varijantom , i crnogorskom varijantom ), bugarsko-makedonski jezici ; ( bugarski jezik , makedonski jezik i crkvenoslavenski jezik ). Ruteniski jezici ; ( ruski jezik , bjeloruski jezik , ukrajinski jezik i rusinski jezik ).

Slavenski jezici međusobno se razlikuju i u pogledu kontinuiteta knji?evnojezi?kog statusa. Najstariji slavenski knji?evni jezik - staroslavenski jezik stvoren je jo? u 9. vijeku, a najmlađi, makedonski i rusinski, stekli su status knji?evnog (standardnog) jezika u savremenom smislu rije?i tek poslije Drugog svjetskog rata . Kontinuitet razvoja gotovo svih slavenskih knji?evnih jezika bio je zbog nepovoljnih historijskih okolnosti ometan ili ?ak u du?em periodu i prekidan, ?to najmanje va?i za ruski knji?evni jezik.

Savremeni slavenski jezici su, po prirodi stvari, ?ivi jezici, ali u historiji slavenskih jezika bilo je i takvih koji vi?e ne postoje. Pored staroslavenskog jezika, koji danas postoji kao bogoslu?beni jezik pravoslavnih slavenskih crkava (u tom slu?aju se naziva crkvenoslovenski) te se zato i ne mo?e smatrati mrtvim jezikom u pravom smislu rije?i, u mrtve slavenske jezike spadaju zapadnoslovenski jezici: polapski i slovinski.

Polapskim jezikom govorilo se na ?irokoj teritoriji između donje i srednje Labe (Elbe) na zapadu i donje Odre na istoku. Od 10. vijeka Polapski Slaveni potpali su pod germansku vlast, u 18. vijeku su izgubili nacionalni identitet , a uskoro zatim nestali su i posljednji ljudi koji su govorili polapski jezik. Zahvaljuju?i nekolicini nau?nika i amatera koji su posvetili izvesnu pa?nju polapskom jeziku prije nego ?to je definitivno prestao da postoji, zapisani su tekstovi na tom jeziku i sastavljen mali rje?nik, ?to je kasnije omogu?ilo njegovu gramati?ku rekonstrukciju.

Slovinski jezik, prema nekim mi?ljenjima jedan od ka?upskih dijalekata (danas grupa poljskih dijalekata), kojim su govorili Pomoranski Sloveni (oko jezera Leba i Gardno u poljskom Pomorju) odr?ao se du?e - do sredine 20. vijeka, iako su govorni predstavnici tog jezika takođe bili izlo?eni germanizaciji . Bolje je i potpunije opisan od polapskog jezika, a 1950. godine ?ak je napravljen i magnetofonski zapis govora jednog od posljednjih ?ivih predstavnika tog jezika.

Slavenski jezici se međusobno razlikuju i prema tome kako je tekao proces formiranja knji?evnog jezika u svakom pojedinom slu?aju.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Bri?inski spomenici

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Commons ima datoteke na temu: Slavenski jezici

• Milan Mihaljevi?: Slavenska poredbena gramatika, 1. dio: Uvod i fonologija ^{[ mrtav link ]}
• Milan Mihaljevi?: Slavenska poredbena gramatika, 2. dio: Morfologija, Prozodija, Slavenska pradomovina ^{[ mrtav link ]}