Okinavljanski kobud?
(古 武 道, također poznat kao Ry?ky? Kobujutsu,
Koryu
, ili samo kao Kobud?) je
japanski
pojam koji se mo?e prevesti kao "
stari borila?ki na?in Okinave
". To se op?enito odnosi na klasi?nu tradiciju oru?ja
Okinavljanskih borila?kih vje?tina
, od kojih su najpoznatiji
rokushakubo
(1,82M dug ?tap, poznat kao "bo"),
VRI
(bode? u obliku palica),
tonfa
(rukovhatna palica),
Kama
(srp), i
nun?aku
(okovani ?tapi?i), ali i
tekko
(?eli?na ?aka),
tinbe-rochin
(?tit i bode?), i
surujin
(ote?ani lanac). Manje uobi?ajeno Okinavljansko oru?je uklju?uje
Tambo
(kratki ?tap) i
eku
(brodsko veslo tradicionalnog Okinavljanskog dizajna).
Popularna pri?a i uvjerenje da su
Okinavljanski
poljoprivredni alati evoluirali u oru?je s obzirom na ograni?enja postavljena na seljake koja su zna?ila da nisu mogli nositi oru?je. Kao rezultat toga, re?eno je, oni su neza?ti?eni i razvijen je borbeni sistem oko svojih tradicionalnih poljoprivrednih alatki. Međutim, znanstvenici modernih borila?kih vje?tina nisu mogli na?i historijske podr?ke za ovu pri?u, te dokazi otkriveni od strane razli?itih borila?kih histoi?ara ukazuju na
Pechin
ratnika kasta na Okinavi kao onih koji su se bavili i prou?avali
borila?ke vje?tine
, a ne Heimin, ili prost. Istina je da je Okinavljanima, pod vla??u stranih sila, bilo zabranjeno no?enje oru?ja ili treniranje s njima u javnosti. Ali borbe bazirane s oru?jem koje su tajno prakticirali (i vrste oru?ja s kojim su trenirali) imali su jake kineske korijene, i primjeri sli?nih oru?ja su pronađeni u
Kini
,
Maleziji
i
Indoneziji
[1]
i predatiranih Okinavljanskih prilagodbi.
Kobud? tradicije oblikovane su doma?im Okinavljanskim tehnikama koje su se pojavile unutar Aji, ili plemenite klase, i uvoznim metodama iz
Kine
i jugoisto?ne
Azije
. Ve?ina Kobudo tradicija koje su pre?ivjele te?ka vremena za vrijeme i nakon
Drugog svjetskog rata
su sa?uvane i done?ene od
Taira Shinken
(Ryukyu Kobudo Hozon Shinkokai),
Chogi Kishaba
(Ryuku Bujustsu Kenkyu Doyukai), i
Kenwa Mabuni
(
Shito-ryu
). Prakti?ni sistemi razvijeni su od strane
Toshihiro Oshiro
i Motokatsu Inoue u vezi s tim majstorima. Ostali pomenuti majstori koji su Kobudo
kate
imenovali po njima uklju?uju
Ch?toku Kyan
, Shigeru Nakamura,
Kanga Sakukawa
, i
Shinko Matayoshi
.
Za Kobud? umjetnosti su neki mislili da ?e biti prete?a
karatea
, i nekoliko stilova te umjetnosti uklju?uju neki stepen Kobud? obuke kao dio svojih programa. Sli?no tome, nije neuobi?ajeno vidjeti povremeni no?ni udarac ili druge tehnike praznih ruku u Kobud? katama. Tehnike dviju umjetnosti usko su povezane u nekim stilovima, o ?emu svjedo?e varijante pojedinih kata praznih ruku i oru?jem: na primjer, Kank?-dai i Kank?-VRI, i Goj?shiho i Goj?shiho-no-SAI, iako su to primjeri od Kobud? kata koji su razvijeni iz karate kata i nisu tradicionalni Kobud? oblici. Ostale autenti?nije Kobudo Kate pokazaju elemente tehnika praznih ruku kao ?to je prikazano u starijim oblicima kao ?to je Soeishi Ne Dai, bo oblik koji je jedan od rijetkih autenti?nih Kobudo kata koja koristiti no?ni udarac kao pretposljednu tehniku. Kobudo i kobujutsu su stariji i manje su pro?li kroz "moderni razvoj" od karatea i jo? uvijek zadr?ali puno vi?e izvornih elemenata, ?iji se odraz mo?e vidjeti u vi?e modernih karate kata. Vezu između prazne ruke i oru?ane metode mogu biti izravno povezane u sistemu kao ?to su formulirani kako bi se o?uvala i umjetnosti, kao ?to su Inoue / Taira 's Ryukyu Kobujutsu Hozon Shinko Kai i Motokatsu Inoue-ov Yuishinkai Karate jutsu. M. Inoue povla?i direktnu usporedbu između kori?tenja pojedinih oru?ja i razli?itih elemenata tehnike praznih ruku kao ?to je Sai zrcaljenje haito/shuto waza, tonfa odra?ava onaj urkaken i hijiate, i Kama od kurite i kakete, kao primjeri. Rad nogu u obje metode je izmijenjen.
Okinavljanski kobud? je u svoj zenit nekih 200-400 godina prije i svih autenti?nih kobud? kata treniranih u ovom periodu, samo relativno malo u usporedbi odr?avao postojanje. Između 18. do po?etka 20. stolje?a opada studij Ryukyu kobujutsu (kao ?to je poznat tada) ?to je zna?ilo da je budu?nost ovih borila?kih tradicija u opasnosti. Tokom Taisho razdoblja (1912-1926) neki eksponenti borila?kih vje?tina kao ?to su eksponenti Yabiku Moden ostvarili su veliki napredak u osiguravanju budu?nosti Ryukyu kobujutsua. Veliku koli?inu tih oblika koji su jo? uvijek poznati su zbog nastojanja Taira Shinken koji je putovao oko Ryukyu otoka u ranom dijelu 20. stolje?a, je sastavio 42 postoje?e kata, koja pokrivaju 8 vrsta
Okinavljanskog oru?ja
. Dok Taira Shinken nije bio u stanju sakupiti sve postoje?e Kobudo kate, ali one koje je uspio sa?uvati navedene su ovdje. One međutim ne uklju?uju sve one iz Matayoshi, Uhuchiku i Yamanni potomstva.
Tradicionalni b? je ta?no 1.82 metara duga?ak i rukuje se s obje ruke zbog njegove du?ine i te?ine.
B?
je palica duga ?est stopa (1,82M), i ponekad su?ena na oba kraja. Najvjerovatnije je bila razvijena od poljoprivrednog alata zvanog
tenbin
: ?tap postavljen preko ramena s ko?arama ili vre?ama koje vise s oba kraja. B? je također najvjerovatnije kori?ten kao dr?a? za grablje ili lopatu. B?, zajedno s kra?im varijacijama kao ?to su
Jo
i
Hanbo
mogao je također biti razvijen od ?tapova za hodanje kori?tenog od strane putnika, a naro?ito munkova. B? se smatra 'kraljem' Okinavljanskog oru?ja, kao i svi ostali iskori?tava svoje slabosti u borbi protiv njega, a kada se bori protiv njih koristi svoju snagu protiv njih. B? je najstariji od svih Okinavljanskih oru?ja (i najefektivniji jedan od najranijih od svih oru?ja u obliku osnovnih palica), te se tradicionalno pravi od crvenog ili bijelog hrasta.
Dva stara saia. Gornji je okinavljanski sai i ispod je manji indonezijski.
Sai
je tro-ra?vasti zub?asti bode? ponekad pogre?no smatran da je varijacija alata koji se koristi za stvaranje brazda u zemlji. To je vrlo nevjerovatno po?to je metala na Okinavi bilo u kratkom dostupu u ovom trenutku i ?tap bi slu?io u tu svrhu vi?e zadovoljavaju?e za siroma?ne prostake, ili
Heimin
. Sai izgleda sli?an kratkom ma?u, ali nema sje?iva i na kraju je tradicionalno tup. Oru?je je metalno i bode? je u klasi s njegovom du?inom ovisno od podlaktice korisnika. Dva kra?a zubca na obje strane glavne ru?ke se koriste za hvatanje (a ponekad i razbijanje) drugog oru?ja, kao ?to su ma? ili bo. Oblik poznat kao
Nunti Sai
, ponekad zvan
Manji Sai
(zbog svog izgleda nalik swastika Kanji-u) ima dva kra?a vrha istaknuta u suprotnim smjerovima, s drugim
monouchi
umjesto ru?ke.
Par tonfi
Tonfa
je navodno nastao kao dr?a? za
mlinski kamen
a koristio se za bru?enje zrna. Tradicionalno je izrađena od crvenog hrasta, a mo?e se dr?ati za kratku okomitu ru?ku ili du?u glavnu osovinu. Kao i kod svih Okinavljanskih oru?ja mnogi oblici odra?avaju tehnike "praznih ruku". Tonfa je lak?e prepoznata po modernom razvoju u obliku policijskog
pendreka
, ali njegova upotreba se razlikuje.
Razli?iti tipovi nun?akua
Nun?aku
su dvodijelna drvena (ili metalna u modernim inkarnacijama) ?tapi?a spojena kablom ili lancem. Postoji mnogo kontroverzi oko njhovog nastanka: neki ka?u da je izvorno kinesko oru?je, drugi ka?u da se razvio od vr?idbenih mlatilica, dok jedna teorija tvrdi da su razvijene djelimi?no od konja. Kineski nun?aku imaju tendenciju da se zaobljeni, dok su one Okinavljanske osmorougaone, te su izvorno povezani konjskom kosom. Postoje mnoge varijacije nun?akua, od trodijelnog presjeka (
San-setsu-kon
), do manjih multi-dio nun?aku. Nun?aku je popularizirao
Bruce Lee
u mnogim filmovima kako u Holivudu tako i Hong Kongu. Sada se također prave sa u?etom između.
Kama
Kama je tradicionalni poljoprivredni srp, i smatra se jednim od najte?ih za nau?iti s obzirom na osobne opasnosti u bavljenju s takvim oru?jem. Ta?ka u kojoj se o?trica i ru?ka pridru?uju u "oru?je" obi?no je ugao s kojima ?tap bo mo?e biti zarobljen, iako se to zdru?enje pokazalo kao slaba ta?ka u dizajnu, i moderni primjeri dana?njice imaju tendenciju da imaju kra?e ru?ke s o?tricom koja po?inje sljediti ru?ku, a zatim koljeno, iako u manjoj mjeri, i ovaj oblik Kame je poznat kao
natagama
. Rub tradicionalnog ri?nog srpa, poput onoga koji se mo?e kupiti iz japanskih poljoprivrednih radnji, i dalje se nose bez zareza, zato ?to je to nepotrebno za namjenjenu upotrebu.
Uzengija ili "D" formiran tekko
Tekko ili
tecchu
je oblik
metalnog boksera
, i to prvenstveno uzima njegov glavni oblik kori?tenja od onih tenika praznih ruku, do uvođenja rezaju?ih pokreta. Tekko su obi?no napravljeni na ?irini strane, s ne?to između jedan i tri boda koja str?e na uglu ispred s izbo?enim bodovimaa na vrhu i dnu koljenice. Oni mogu biti izrađeni od bilo kojeg tvrdog materijala, ali se prete?no nalaze od aluminija, ?eljeza, ?elika ili drveta.
- Maezato (od Taira Shinken)
Tradicionalni ?titovi kori?teni u kobud?u
Tinbe-rochin se sastoji od ?tita i koplja. To je jedan od najmanje poznatih Okinavljanskih oru?ja.
Tinbe
(?titovi), mogu biti izrađeni od razli?itih materijala, ali se obi?no nalaze od vinove loze ili trske, metala, ili arhetipski iz kornja?evina oklopa (historijsko Ry?ky? ostrvo "primarnim izvorom hrane, ribolovom, uvjetovao je pouzdane zalihe kornja?inih oklopa ). Veli?ina ?tita je obi?no oko 45 cm i 38 cm ?irok.
Rochin
(kratko koplje) je odrezano sa du?inom vratila iste udaljenosti kao i podlaktice do lakta, ako se dr?i u ruci. Koplje onda str?i iz osovine i mo?e se na?i u mnogim razli?itim dizajnima i varira od kratkog koplja do ma?eva i ma?etnih oblika.
Suruchin sa kanapom i kamenjem.
Surujin se sastoji od ponderiranog lanca ili ko?nog kabla i mo?e se na?i u dvije vrste: 'tan surujin' (kratki) i 'naga surujin' (dugi). Du?ine su oko 150?152 cm i 230?240 cm respektivno. To je oru?je koje je moglo lahko biti skriveno prije kori?tenja, i zbog te ?injenice mo?e biti razorno efikasno. U moderno doba, pronađena su sje?iva na jednom kraju i utezi na drugom, surujin tehnike su vrlo sli?ne onima u nun?akuu. Ko?ni kablovi se koriste za praksu ili
kumite
, dok se lanci preferiraju za demonstraciju, ali u?e (naj?e??e od konoplje) je izvorni materijal koji se koristi.
- Nagai Kusari, Mijikai Kusari
- Matayoshi Kobud?: Suruchin no Toseki
Primjer hrastovog eku 72" dugog vesla sa zbli?enom slikom oblog djela vrha
Veslo
okinavljanskog
stila zove se
eku
(ovo se zapravo odnosi na lokalno drvo koje se naj?e??e koristi za vesla),
eiku
,
iyeku
, ili
ieku
. Istaknuta obilje?ja su blaga ta?ka na vrhu, krivulja na jednoj strani vesla i greben nali?ju krova na drugoj strani. Jedan od osnovnih poteza za ovo oru?je koristi ?injenicu da ?e ribar bore?i se na pla?i mo?i baciti pijesak na protivnika. Iako nemaju du?ine a time i dosegu, kao ?tap
b?
, o?tri rubovi mogu nanijeti vi?e prodorne ?tete kada se rukuje ispravno s njim.
- Tsuken Akachu No Eiku De (također poznat kao Chikin Akachu No Eiku De)
Tambo
Tambo, ponekad pisan kao tanbo, je kratki ?tap (u usporedbi s
B?
, ili
hambo
) napravljen od tvrdog drveta ili bambusa. Njegova du?ina se određuje mjerenjem od vrha lakta do ru?nog zgloba. Tambo se mo?e koristiti u parovima.
Motika je uobi?ajena u svim agrarnim dru?tvima, na Okinavi,
kuwa
je također bila kori?tena kao oru?je od kada postoje seljaci. U poređenju na vrtnu motiku, ru?ka tendira da bude deblja i obi?no kra?a, kako zbog stasa okinavljana te i ?injenice da se mnogo poljoprivrede odvija na bre?uljcima, gdje bi duge ru?ke bila prepreka. Klasi?ni oblik o?trice je jednostavan pravokutnik od ?elika s o?tro vode?im rubom, ali također mo?e biti odvojen sa zupcima.
- Kata Matayoshi No Kuwa Nu De
Uobi?ajena du?ina i debljina hanb?a
Hambo je ?tap srednje du?ine ili bambus ?tap, koristi za udaranje i tehnike zaklju?avanja u borbi. Du?ine je oko 90 cm, ili mo?e biti napravljen uzimaju?i u obzir duljinu od kuka do gle?nja.
Nunti bo
je sli?an koplju, ali obi?no se sastoji od
Bo
?tapa s
manji
-oblikovanim
saiom
montiranom na kraju.
- Kata Nunti Sho, Kata Nunti Dai
Sansetsukon - trodjelno oru?je
Sansetsukon je sli?an
nun?akuu
, ali ima tri dijela drva (ili metala u modernim inkarnacijama) spojenih kablom ili lancem
[2]