U srednjovjekovnoj i anti?koj filozofiji To?ak sre?e , ili Rota Fortunae , simbol je hirovite prirode Sudbine . To?ak pripada boginji Fortuna (gr?ki ekvivalent Tyche ) koji ga vrti nasumce, mijenja pozicije onih na to?ku: neki pate u velikoj nesre?i, drugi steknu neo?ekivane dobiti. Metafora je ve? bila kli?e u anti?ko doba, na koju se ?alio Tacit , ali je u srednjem vijeku uveliko popularizirana svojim pro?irenim tretmanom u Utjesi filozofije od strane Boetija iz oko 520. godine. Postala je uobi?ajena slika u rukopisima knjige, a potom i u drugim medijima, gdje Fortuna, ?esto s povezom na o?ima, okre?e veliki to?ak kakav se koristi u vodenicama , a za koji su vezani kraljevi i druge mo?ne li?nosti.

Porijeklo rije?i je iz "to?ka sre?e" - zodijaka , koji se odnosi na nebeske sfere od kojih 8. dr?i zvijezde, a 9. mjesto je mjesto gdje su postavljeni znakovi zodijaka. Koncept je prvi put izmi?ljen u Babilonu , a kasnije su ga razvili stari Grci .

Carmina Burana [ uredi | uredi izvor ]

Motiv To?ka sre?e zna?ajno se pojavljuje u Carmina Burani (ili Burana Codexu ), iako sa postklasi?nim fonetskim pravopisom genitiva Fortunae .

Reference [ uredi | uredi izvor ]