Nervni sistem ili ?iv?ani sistem ( lat. systema nervosum ) uklju?uje cjelokupnost svih nervnih i glijinih ?elija u jednom organizmu , njihov raspored i međusobne veze. To je organski sistem kod vi?e?elijskih ?ivotinja , ?ija je uloga u prikupljanje podataka o okolini i organizmu , njihova obrada i optimalna reakcija na energiju primljenih dra?i. ^[1]

Nervni sistem, dakle, u?estvuje u prijemu, provođenju i obradi prikupljenih informacija o vanjskoj i unutra?njoj sredini i odgovoru orgnizma na primljene impulse. Uz sistem ?lijezda sa unutra?njim lu?enjem , nervni sistem je osnova za odr?avanje cjelovitosti i samoregulaciju ?ivih bi?a, odnosno odr?avanja homeostaze . Njegova uloga po?iva na jednoj od osnovnih osobina ?ivih bi?a - osjetljivosti (podra?ajnosti, iritabilnosti). ^{[2] [3]}

Organizacija i funkcija [ uredi | uredi izvor ]

Osnovna organizacijska i funkcijska jedinica nervnog sistema je nervna je ?elija ili neuron . Sastoji se od zvjezdastog tijela sa jedrom i nervnih nastavaka. To su

• (1) kratki - drvoliko razgranati dendrit i
• (2) du?i neurit ili nervno vlakno, koji se na kraju takoder grana. Dendriti prenose impulse (podsticaje, podra?aje) ka tijelu neurona, a aksoni - od tijela ka dendritu susjednog neurona ili efektoru. Međusobni spoj susjednih nervnih ?elija ostvaruje se funkcionalnom vezom dendtita jedne sa neuritom druge i to preko sinapse ili spojnice. ^[4]

Periferni nervi sastavljeni su od aksona koji se pru?aju ?itavom njihovom du?inom pa kod ?ovjeka mogu dosti?i du?inu i preko 1 m. Mo?dane i mo?dinske nerve ?ine snopovi kratkih aksona, a u osje?ajnim i autonomnitn nervima, tijela neurona se udru?uju u specijalne ?vori?e - ganglije. ^{[5] [6]}

Preno?enje nervnih impulsa du? neurona ostvaruje se proticanjem naelekttiziranih ?estica - iona kroz membranu neurita. Nepobuđena nervna ?elija je elektri?no polarizirana jer unutra?nju i spoljnu stranu njene opne odlikuju razli?iti - pozitivni i negativni naboji. To je posljedica razlika u koncentraciji natrijevih i kalijevih iona na suprotnim stranama opne. Visoka unutra?nja koncentracija kalija, a niska natrija, pra?ena je obrnutim smjerom njihovih vanjskih koncentracija. U momentu podra?aja, mijenja se raspored molekula u membrani pa ona postaje propustljiva za izlaze?e kalijeve i ulaze?e natrijeve ione. Mnbrana gubi polarizaciju - depolarizira se ? a nastali elektricni naboj ( akcijski potencijal ) dovodi do promnjene odnosa koncentracija ovih iona u njenom susjednom dijelu, koji se takoder depolarizira. Depolarizirani dio membrane je elektronegativan u odnosu na polarizirani. Zato se između njih stvara strujno kolo pa se receptorski impuls ?iri kao val depolatizacija, koji brzo napreduje duz nerva.

Jedno od osnovnih svojstava nervnih ?elija je da reagiraju po ptincipu "sve ili ni?ta", tj. svoju punu funkciju ostvaruju ve? na samom pragu nadra?aja.

Za normalno funkcioniranje nervnog sistema posebno je zna?ajna sposobnost međusobne primopredaje bioelektri?nih impulsa nervnih ?elija. Stvorene podsticaje dra?eni neuron ?alje u obliku slabih ali brzih vibracija elekui?nog napona ka sinapsama, koje ga ve?u sa ostalim dijelovima nervnog sistetna. Međutim, primljeni nadra?aj ne prenosi se u prispjelom bioelektrimnotn obliku, nego posredstvom posebnih hemijskih supstanci koje imaju ulogu neurotransmitera ili neuromedijatora. Postoji vi?e supstanci sa takvim svojstvima, od kojih su naj?e??i acetilholin i noradrenalin .

Na samim krajevima finih ogranaka presinaptskog neurita nalaze se mala pro?irenja - terninalni dugmi?i, promjera oko 1 mikrometar. U njima je veliki broj sinaptskih mje?aka, ispunjenih jednim od neuromedijatora . Kada akcijski potencijal stigne do vr?nog pro?irenja, sinapsni mje?ci kre?u prema membrani dugmi?a, stapaju se s njom i izbacuju svoj sadr?aj u sinapsnu pukotinu. Oslobođena posredni?ka supstanca dospijeva do membrane narednog neurona i nadra?uje ga. Izlu?eni medijator veoma brzo razla?u odgovaraju?i enzimi , koji se nalaze u sinapsnoj pukotini. Osim ?irenja nadra?aja u sinapsama postoje i procesi suprotnog djelovanja, tj. inhibicij njegovog rasprostiranja. Inhibicijske sinapse djeluju na principu pove?anja polarizacije, a ne depolarizacije. Taj proces omogucavaju inhibitorni meedijatori, kao sto je gama-aminobuterna kiselina( GABA ) npr. Time je kompletiran sistetn provodenja, ubrzavanja i usporavanja toka nervnih itnpulsa.

Posebna osobenost aksona ki?menjaka je da, pored vlastitih membrana, imaju i posebne ovojnice. Bijela ili mijelinska nervna vlakna imaju omota? od lipidne materije mijelina , koji im daje karakteristi?nu sedefastu boju. Ulaze u sastav ve?ine perifetnih mo?dano-mo?dinskih nerava. Na njihovom mijelinskom omota?u, u dosta pravilnim razmacima, javljaju se nemijelinizirana - tzv. Ranvijeova (Renvier) su?enja, bez te ovojnice, koju nemaju ni razgranati zavr?eci aksona. U mijelinskitn nervnim vlaknima depolarizacija zahvata samo neizolirane dijelove (Ranvijeova suzenja) sto znatno ubrzava tok impulsa. Siva ili nervna vlakna nemaju mijelinski omota?, a nalaze se u nervima unutra?njih organa. Bez obzira na sponenute razlike, sva nervna vlakna imaju i vlastitu tanku spoljnu opnu ?elijske građe, koja se ozna?ava kao Schwannova (?vanova) ovojnica. U centralnom nervnom sistemu nalaze se i glije - posebne ?elije koje su zna?ajne za njegov metabolizam , rasprostiranje nadra?aja i pode?avanje stupnja nadra?ljivosti.

Tipovi nervnog sistema [ uredi | uredi izvor ]

Skup svih nervnih ?elija organizma ?ini njegov nervni sistem. Organizacija nervnog sistema javlja se u dva osnovna oblika ili tipa:

• (1) difuzni ili sistem nervnih spletova i
• (2) centralizirani nervni sistem

Difuzni nervni sistem [ uredi | uredi izvor ]

Difuzni nervni sistem sastavljen je od mre?asto povezanih nervnih ?elija, među kojima se izvorni nadra?aj ravnmjerno rasprostire u svim pravcima. U procesu koncentri?nog ?irenja, intenzitet nadra?aja postepeno opada i na izvjesnoj udaljenosti od podra?enog mjesta - potpuno se gubi. Nervni spletovi jedini su tip nervnog sistema dupljara , ali se, skupa sa centraliziranim sistemom, susre?u i kod svih vi?ih ?ivotinjskih skupina, kod kojih funkcioniraju nezavisno od osnovnog sistema. Kod ki?menjaka , npr., nalaze se u srcu i crijevnom zidu.

Centralizirani nervni sistem [ uredi | uredi izvor ]

Ovakvi, slo?eni, nervni sistemi uklju?uju nervne ?elije koje su mjestimi?no grupirane u nervne centre, obi?no udaljene od receptornih i efektornih ?elija i organa. Sa tjelesnom periferijom povezani su veoma dugim nervnim vlaknima (aksonima). U njima provođenje nervnih impulsa nije neprekidan (kontinuiran), nego povremen - ritmi?ki proces. Za razliku od difuznog sistema, ovdje se nadra?aj ili akcijski potencijal prenosi bez opadanja intenziteta.

Po samoj svojoj građi, svako nervno vlakno moglo bi provoditi nadra?aj u oba smjera. Međutim, periferna nervna vlakna odlikuju se jednostavnijim provođenjem impulsa. Aferentna ili uzlazna (ushodna) vlakna provode podra?aje centripetalno, tj. od periferije organizma ka odgovaraju?im nervnim centrima, a eferentna ili silazna (nishodna) - centrifugalno, odnosno od nervnih centara ka perifernim organima. Budu?i da ushodna vlakna, ustvari, provode impulse od receptora do nervnih centara, ?es?e se ozna?avaju kao osje?ajna ili senzorna. Silazna vlakna prosljeđuju nervni impuls iz nervnih centara ka efektorima pa se zovu pokreta?ka ili motorna.

Na osnovu plana građe, razlikuju se tri tipa centraliziranog nervnog sistetna:

• vrp?asti,
• ganglijski i
• cjevasti.

Vrp?asti nervni sistem [ uredi | uredi izvor ]

Vrp?asti nervni sistem najjednostavniji je i evolucijski najprimitivniji tip centraliziranog nervnog sistetna, a javlja se kod pljosnatih glista, kao sto su metilji i virnjaci ( planarije ), npr., i ni?ih mehku?aca . U njemu su nervne ?elije grupirane u uzdu?ne trake, koje su u prednjem, a rjeđe i na zadnjem kraju spojene popre?nim vezama.

Ganglijski nervni sistem [ uredi | uredi izvor ]

U najrazvijenijem stupnju susre?e se u ljestvi?astom obliku kod ?lankovitih glista i zglavkara . U svakom njihovom ?lanku (segmentu) nalazi se po par nervnih ?vorova: ganglija. One su medusobno povezane popre?nim nervnim vlaknima, a ponekad i djelimi?no ili potpuno spojene. Skupa sa ?ulnim ?elijama i mi?i?ima svog segmenta ?ine potpunu i vrlo samostalnu reakcijsku cjelinu. Međutim, uzdu?na nervna vlakna, koja sve parove ganglija povezuju u jedinstvenu ljestvicu, omogu?uju koordinirane pokrete susjednih ?lanaka i cijelog organizma. Kod vi?ih oblika ustrojstva ovakvog nervnog sistetna, ganglije u ?lancima su funkcijski podređene "mo?danim" ganglijama, iako jo? uvijek imaju samnostalne funkcije, koje "mozak" samo pokre?e ili ko?i.

Cjevasti nervni sistem [ uredi | uredi izvor ]

Cjevasti nervni sistem, i u svom najjednostavnijem obliku, znatno je funkcijski slo?eniji od prethodnih. Imaju ga hordati , u obliku duge i zadebljale nervne cijevi, na lednoj strani tijela. Prednji dio izdiferenciran je u petodjelni mozak , a ostatak ?ini ki?menu mo?dinu . Stupanj njihove razvijenosti u direktnoj vezi je sa stupanjem evolucijskog razvoja i funkcijskim osobenostima receptorskih i efektorskih organa. U najrazvijenijem obliku javlja se kod ?ovjeka.

Mozdano-mo?dinska nervna cijev je za?ti?ena hrskavicom ili jo? mo?nijim ko?tanim skeletom . Njenu neposrednu unutra?nju za?titu od nepovoljnih spoljnih uticaja osiguravaju posebne opne. Putem bogato razgranate mre?e krvnih sudova one istovremeno u?estvuju i u ishrani i disanju nervnog tkiva.

Ribe imaju samo jednu takvu opnu, vodozemci , gmizavci i ptice po dvije, a sisari - tri. Spolja je tvrda opna ( dura ), a na mo?dano-mo?dinsku povr?inu, uklju?uju?i i mozdane vijuge i nabore, neposredno nalije?e meka opna Između njih je pau?inasta opna. Sav prostor između opni, mo?dane ?upljine (4 mo?dane komore) i kanal ki?mene mo?dine ispunjava mo?dano-mo?dinska ili cerebrospinalna te?nost. Iz mozga polazi 10-12 pari sna?nih mo?danih nerava, koji po prirodi svoje funkcije mogu biti

• senzorni,
• motorni i
• mje?oviti.
  Iz ki?mene mo?dine polaze mo?dinskimn nervi, koji su redovno mje?oviti.

Njihov broj vaira po klasama ki?menjaka , da bi kod ?ovjeka iznosio 31 par.

Ovaj tip nervnog sistetna obuhvata brojne pojedinacne, jednostavne i najslo?enije, ali medusobno hijerarhijski povezane cjeline, koje nakon prijema nadra?aja iz receptora, uskladuju odgovaraju?e funkcije i aktivnosti organizma. Dijele se na

• mo?dano-mo?dinski (cerebrospinalni) i
• autonornni (vegetativni) dio.

U okviru mo?dano-mo?dinskog su:

• centralni nervni sistem (CNS) i
• periferni nervni sistem (PNS).

CNS ?ine mozak i ki?mena mo?dina , a PNS - svi ?ivci koji izlaze iz mozga (mo?dani ili cerebralni) i ki?mene mo?dine (mo?dinski ili spinalni). Oni reguliraju voljne aktivnosti mi?i?a glave i udova, te kretanje u prostoru, zbog ?ega se ovaj dio nervnog sistema ozna?ava i kao somatski (tjelesni).

Autonomni dio nervnog sistetna, iako je u vezi sa centrlnim, djeluje smnostalno - bez uc?es?a volje ili svijesti. Budu?i da kontrolira rad unutra?njih organa, koji odr?avaju najbitnije ?ivotne , tj. vegetativne funkcije, poznat je i pod nazivotn vegetativni ( lat. vegetus = ziv, zdrav). Njegova vlakna dopiru i u ko?u .

Prema međusobnim razlikama u ustrojstvu i funkciji, autonotnni dio nervnog sistetna dijeli se na:

• simpatikusni i
• parasimpatikusni.
  Osnovu simapatikusnog nervnog sistema ?ini sitnpatikusovo stablo - dva povezana lanca parnih ganglija du? bokova ki?nene mo?dine i ganglije medu utrobnim organimna. U parasimpatikusni sistetn ukljuceni su

10. mo?dani ?ivac ("lutalac" ili vagus ) kompleks krsta?no-mozdinskih nerava, a njegove ganglije su u unutra?njiln organima koje inerviraju. Djelovanje sitnpatikusa i parasitnpatikusa međusobno je antagonisti?ko - iste funkcije jedan podstice ("simnpatizira"), a dtuge ko?i. Zato je stupanj usagla?enosti njihovog djelovanja izuzetno zna?ajan za normalno odvijanje svih zivotnih procesa.

Centri autonomnog dijela nervnog sistema nalaze se u ki?menoj i produ?enoj mo?dini, a oni glavni - u međumozgu. To omogu?ava da se njegovo djelovanja uskladuje i nadopunjuje sa funkcijmna CNS.

Sistem provođenja i obrade informacija u PNS i CNS [ uredi | uredi izvor ]

Međuneuronske veze u centralnom nervnom sistetnu naj?e??e nisu jednostavne. Na ulazu u ki?menu mo?dinu, uzlazna nervna vlakna granaju se tako da svaka grana mo?e obrazovati vlastitu sinapsnu vezu, preko koje se dolaze?i nadra?aji prenose do odgovaraju?ih centara. U ki?menoj i produ?enoj mo?dini takoder postoje i mnogobrojni posredni?ki neuroni, koji primaju nadra?aje od perifernih nervnih ?elija i prosljeđuju ih centralnim neuronima. Iste takve poave prisutne su i u silaznom putu preno?enja nervnih impulsa. Takva razuđenost sinapsi i odnosi medu neuronima omgu?uju da jedna nervna ?elija tno?e uspostaviti vezu sa mno?tvmn drugih, iz razli?itih dijelova centralnog nervnog sistema ili sa receptotima raznih dijelova tijela.

Osjecajni (senzorni) i pokretacki (motorni) sistem prijema i provođenja nervnih impulsa mnogu?ava usagla?eno funkcioniranje svih veza između receptora i efektora. ?ine ga

• (1) senzorni,
• (2) motorni i

(3) tnje?oviti (senzmno-motomi) nervi, te (4) odgovaraju?e oblasti CNS.

Od 12 pari mozdanih ?ivaca ?ovjeka 3 su senzorna, 5 motornih i 4 mje?ovita. Svi (31 par) mozdinski nervi su, međutitn, isklju?ivo mje?oviti. Senzoma vlakna svakog od njih ulaze u zadnje rogove ki?mene mozdine , a motorna izlaze iz prednjih. ?elijsko tijelo motomih neurona nalazi se u sivoj masi, a senzornih u dva niza ganglija simpatikusnog stabla. Iza ganglije, u smjeru receptora i efektora, obje vrste vlakana svakog ?ivca ujedinjuju se u mje?oviti, koji se zatim dijeli na dvije - također mjesovite grane. Jedna od njih inervira leđni region, a druga ko?u i mi?i?e trbu?ne i bo?ne strane tijela i udova . Mo?dana kontrola motornih i senzornih funkcija odvija se u strogo odredenim oblastima kore velikog mozga . Svi ti dijelovi sive mase međusobno su povezani, kako unutar svake hemisfere, tako i među odgovaraju?im dijelovima dviju hemisfera. Nervnim putevima, istovretneno su povezani i sa centrima u bijeloj masi i ni?im centritna u tneđumozgu, malom mozgu, produ?enoj i ki?tnenoj mo?dini. Na taj na?in, a preko senzomih i motomih neurona , te vegetativnog dijela nervnog sistema, kora velikog tnozga je u vezi sa svim dijelovima tijela.

Kako svakoj njegovoj oblasti precizno odgovara projekcija senzornih i motornih funkcija određenih dijelova tijela, ova podrucja ozna?avaju se kao projekcijske oblasti . Na osnovu toga da li se u njitna zavrsavaju senzon1i ili iz njih polaze mototni putevi impulsa, dijele se na senzorne i motorne. Sve motorne oblasti smjestene su sa prednje strane centralne vijuge, a sa njene stra?nje strane su odgovaraju?e senzotne oblasti za ko?u i mi?i?e . Njihov redoslijed je podudaran sa motornitn, ali su prostorno raspoređene tako kao da je ?ovjek "projektiran" naglava?ke. Pritom svaka hemisfera kontrolira funkcije suprotne strane tijela.

U prihvatanju i analizi ptispjelih senzornih infonnacija, pored kore velikog mozga, nava?niju ulogu ima talamus (vidni bre?uljak). Taj dio međumozga izuzetno je znacajan senzitivni centar, koji je povezan sa putevima za duboku ili nesvjesnu i povr?insku ili svjesnu osje?ajnost, kao i korom velikog mozga. U talamusu se slijevaju informacije vida , sluha , ravnote?e, mirisa i ko?nih ?ula . U senzornim centriina nalaze se svojevrsni "?ifranti", tj. tuma?i i analizatori prispjelih impulsa, koji tek nakon preciznog "prijevoda" dobijaju puno zna?enje i kvalitet informacije. Zato se senzorne projekcijske oblasti ozna?avaju i kao analizatori ?ula .

Integracijske nervne funkcije po?ivaju na sposobnosti određenih grupa neurona ili nervnih centara da, istovremeno ili u slijedu, primaju mnogobrojne ulazne (senzome) poruke. Zatim, u analizi i sređivanju primljenih poruka, ovi centri sti?u op?i uvid u situaciju u kojoj se organizam nalazi. Zahvaljuju?i tome, putem motornog odgovora, oni, autmnatski ili hotimi?no, mogu prilagoditi aktivnosti efektora, ?iji je krajnji cilj odrzavanje funkcionalne cjelovitosti organizma. Glavne objedinjuju?e funkcije odvijaju se u kori velikog mozga, a du? ki?mene i produ?ene mo?dine one su na nivou refleksnih aktivnosti. Refleksi su najjednostavnije integracijske funkcije CNS, koje obuhvataju preko 90% ukupnih aktivnosti nervnog sistetna ?ovjeka. Osnova njihove uspostave je refleksni luk , u koji ulaze

• (1) receptor,
• (2) osje?ajno nervno vlakno,
• (3) pokretacko nervno vlakno i
• (4) efektor.
  Monosinapsni refleksni lukovi uklju?uju satno po jedan senzomi i motorni neuron , a kod polisinapsnih, između njih nalazi se i najmanje jo? jedan međuneuron.

Asocijacijske nervne oblasti supovezuju?e funkdje koje omogu?avaju spajanje i smisleno povezivanje 1neđusobno uvjetovanih najvi?ih sposobnosti nervnog sistema. Te oblasti, koje također mogu biti motorne i senzorne, kod ?ovjeka nalaze se u ?eonim, sljepoo?nim i potilja?nim re?njevitna kore velikog mozga. Fonniraju se postupno, nakon rođenja i to poslije svih senzornih i motornih projekcijskih oblasti. Za njih su vezane najslo?enije psihi?ke aktivnosti ?ovjeka, medu kojima je i inteligencija . Ona se zasniva na sposobnosti povezivanja podra?aja koji su primljeni u razli?itim projekcijskim oblastitna i programiranju svrsishodnog odgovora organizma u novonastalitn situacijmna. U asocijacijskim oblastima su i centri za govor , pam?enje i dr. Posebna asocijacijska vlakna ozna?ena kao popre?ne spojnice ili "komisutni putevi", povezuju odgovaraju?e centre dviju hemisfera i određene centre unutar svake od njih. Jedan od ve?ih snopova takvih nervnih vlakana nalazi se u "tnozdanoj gredi", koja spaja lijevu i desnu hemisferu velikog tnozga - centrale svih voljnih, autono1mnih i najvi?ih psihi?kih funkcija nervnog sistema.

Evolucija [ uredi | uredi izvor ]

Tokom evolucije i nakon razvitka vi?e?elijskih ?ivih bi?a iz jedno?elijskih, do?lo je i do jasne tendencije u ?ivotinjskom carstvu ka koncentraciji određenih ?elija i specijalizaciji dijelova nervnog sistema. Dok su kod primitivnih ?ivotinja određeni pojedina?ni neuroni imali posebne funkcije (npr. neuron koji je davao impuls za kretanje ?ivotinje i elementarnih pokreta tijela crva), kod visoko kompleksnih nervnih sistema i do nekoliko milijardi međusobno povezanih neurona izvr?avaju posebne zadatke.

U nervnim sistemima sa centralnim ganglijama (jezgrama) mo?e se izvr?iti podjela na neurone koji provode podra?aj u aferencama (od senzora do mozga ) i eferencama (od mozga do efektora, npr. mi?i?a ).

Patologija [ uredi | uredi izvor ]

Centralni nervni sistem je za?ti?en velikim fizi?kim i hemijskim barijerama. Fizi?ki, mozak i ki?mena mo?dina su okru?eni ?vrstim meningealnim membranama i zatvoreni su u kosti lobanje i ki?me , koji zajedno formiraju sna?an fizi?ki ?tit. Hemijski, mozak i ki?mena mo?dina su izolirani krvno-mo?danom barijerom , koja sprje?ava ve?inu vrsta hemikalija da pređu iz krvotoka u unutra?njost CNS-a. Ove za?tite na mnogo na?ina ?ine CNS manje osjetljivim od PNS-a; međutim s druge strane, o?te?enja CNS-a obi?no imaju ozbiljnije posljedice.

Iako ?ivci obi?no le?e duboko ispod ko?e osim na nekoliko mjesta kao ?to je ulnarni ?ivac u blizini zgloba lakta, oni su jo? uvijek relativno izlo?eni fizi?kom o?te?enju, ?to mo?e uzrokovati bol, gubitak osje?aja ili gubitak kontrole mi?i?a. O?te?enje nerava mo?e biti uzrokovano i otokom ili modricama na mjestima gdje ?ivac prolazi kroz ?vrsti ko?tani kanal, kao ?to se de?ava kod sindroma karpalnog kanala . Ako je ?ivac potpuno presje?en, ?esto ?e se regenerirati , ali za duge ?ivce ovaj proces mo?e potrajati mjesecima. Pored fizi?kog o?te?enja, periferna neuropatija mo?e biti uzrokovana mnogim drugim medicinskim problemima, uklju?uju?i genetska stanja, metaboli?ka stanja kao ?to je dijabetes , upalna stanja kao ?to je Guillain-Barreov sindrom , nedostatak vitamina, zarazne bolesti poput lepre ili zostera , ili trovanja toksinima kao ?to su te?ki metali. Mnogi slu?ajevi nemaju uzrok koji se mo?e identifikovati i nazivaju se idiopatskim . Također je mogu?e da nervi privremeno izgube funkciju, ?to rezultira uko?eno??u ? uobi?ajeni uzroci uklju?uju mehani?ki pritisak, pad temperature ili hemijske interakcije s lokalnim anesteticima kao ?to je lidokain .

Fizi?ko o?te?enje ki?mene mo?dine mo?e dovesti do gubitka osje?aja ili pokreta . Ako ozljeda ki?me ne uzrokuje ni?ta gore od otoka, simptomi mogu biti prolazni, ali ako su nervna vlakna u ki?mi stvarno uni?tena, gubitak funkcije je obi?no trajan. Eksperimentalna istra?ivanja su pokazala da ki?mena nervna vlakna poku?avaju da ponovo izrastu na isti na?in kao i nervna vlakna, ali u ki?menoj mo?dini uni?tavanje tkiva obi?no proizvodi o?iljno tkivo kroz koje nervi koji ponovo rastu ne mogu da prodru.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Neuron
• Nerv
• Periferni nervni sistem
• Simpati?ki nervni sistem
• Parasimpati?ki nervni sistem
• Refleksi kod ?ovjeka
• Autonomni nervni sistem
• Refleksni luk

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

• https://web.archive.org/web/20170708165531/http://thehumanbrainproject.org/
• The Human Brain Project Homepage

Commons ima datoteke na temu: Nervni sistem