Mongolska osvajanja
|
---|
Mongol_Empire_map.gif
|
Datum
| 1206. ? 1405.
|
---|
Lokacija
| Evroazija
|
---|
Ishod
| Mongoli osvajaju ve?i dio Evroazije
Osnivanje Mongolskog carstva
Dovođenje u bazalni odnos mnogih podru?ja
Razaranja ?irom Isto?ne i Srednje Evrope, uklju?uju?i Poljsku, Mađarsku i Trakiju
Neuspjeh u osvajanju indijskog potkontinenta, jugoisto?ne Azije, Memlu?kog sultanata i nekih drugih podru?ja
|
---|
|
|
Mongolska osvajanja
predstavljaju niz invazija i ratova koji su se tokom 13. vijeka vodila na podru?ju
Evroazije
?to je rezultiralo stvaranjem ogromnog
Mongolskog carstva
koje je do 1300. godine obuhvatalo velike dijelove Evroazije. Histori?ari
Mongolska pusto?enja
smatraju kao jednom od najsmrtonosnijih epizoda u ljudskoj historiji.
[1]
[2]
Osim toga, također se smatra da su ove invazije
Mongola
vjerovatno doprinjele ?irenju
bubonske kuge
po ve?em dijelu
Azije
i
Evrope
, poma?u?i u poticanju
crne smrti
koja je harala 14. vijekom odnijev?i nekoliko desetina miliona ljudskih ?ivota. Mongolsko carstvo razvilo se tokom 13. vijeka nizom pobjedni?kih kampanja vođenih ?irom Azije, dosegnuv?i teritorije Isto?ne Evrope do 1240-ih. Nasuprot kasnijim
pomorskim carstvima
, poput
Britanskog Carstva
, Mongolsko carstvo je bilo izrazito kopnena sila,
[3]
?ijem su ?irenju u velikoj mjeri doprinjela mongolska konjica. Tako se ve?ina osvajanja i plja?kanja Mongola odvijala tokom toplijih godi?njih doba, kada je bilo dovoljno ispa?e za konjicu i stoku koja je pratila invazivne snage.
[4]
Usponu Mongola prethodilo je 15 godina vla?nih i toplih vremenskih prilika u periodu od 1211. do 1225. godine ?to je omogu?ilo povoljnije uslove za uzgoj konja, ?to je uveliko pomoglo njihovoj ekspanziji.
[5]
Kako se mongolsko carstvo po?elo raspadati od 1260. godine, sukobi između turko-mongolskih i isto?noevropskih dr?ava nastavljeni su u kasnijim vijekovima. Mongoli su nastavili vladati Kinom tokom 14. vijeka, za vrijeme
dinastije Yuan
, dok se mongolska vladavina u Perziji odr?ala do 15. vijeka pod
Timuridskim carstvom
. U
Indiji
je kasnije
Mogulsko carstvo
pre?ivjelo i opstalo do 19. vijeka.
D?ingis-kan
je prvobitno forsirao stvaranje mongolskog carstva na prostoru
Srednje Azije
, po?ev?i od ujedinjenja mongolskih i turkijskih konfederacija poput
Merkita
,
Tatara
i Mongola.
Ujgursko budisti?ko kraljevstvo Qocho
predalo se i pridru?ilo carstvu. Zatim je nastavio ?irenje carstva osvajanjem
Qara Khitajia
[6]
i
Horemske dinastije
.
Velika podru?ja
islamske centralne Azije
i sjeveroisto?nog Irana bila su ozbiljno depopulirana,
[7]
tj. raseljena po?to je uni?ten svaki grad koji je osvojen ili koji je odolijevao Mongolima.
Kod osvajanja Mongoli su koristili razli?ite taktike. Na primjer protiv
Alana
i
Kumana
Mongoli su koristili taktiku razdvajanja i osvajanja prvo upozoravaju?i Kumane da prekinu podr?ku Alanima koje su onda lak?e porazili
[8]
a poslije toga su porazili i Kumane.
[9]
Alani su regrutovani u mongolske snage s jednom zasebnom jedinicom koja je bila u kombinaciji s
nedavno zarobljenim vojnicima
. Mongoli i kineski vojnici stacionirani na podru?ju biv?eg Kraljevstva Qocho i u Be? Baliku osnovali su kinesku vojnu koloniju koju je vodio kineski general Qi Kongzhi.
[10]
Za vrijeme napada Mongola na Memluke na Bliskom Istoku, ve?i dio memlu?ke vojske ?inili su
Kip?aci
, a opskrba Kip?akovih boraca koju je vr?ila
Zlatna Horda
poja?ala je memlu?ku vojska i pomogla im u borbi protiv Mongola.
[11]
Teritorija dana?nje Mađarske postala je uto?i?te za mnogo stanovni?tvu u bijegu pred pred Kumanima.
[12]
Decentralizovani i bez domovine, Kip?aci su pre?li na islam tek nakon mongolskih osvajanja, za razliku od centraliziranih karahanidskih plemena poput Jaghme, Karluka i Oguza koji su prihvatili islam prije toga.
[13]
Mongolsko osvajanje Kip?aka dovelo je do spajanja tog dru?tva sa stanovni?tvom koje je govorilo
Kip?a?kim jezikom
i koje je bilo pod kontrolom mongolske vladaju?e klase poznato pod nazivom
Tatari
. To dru?tvo je poslije apsorbovalo i dijelove drugih naroda kao ?to su Armeni, Talijani, Grki i Goti koji su naseljavali poluostrvo
Krim
da bi postali dana?nji
Krimski Tatari
.
[14]
- ^
"What Was the Deadliest War in History?"
.
WorldAtlas
(jezik: engleski)
. Pristupljeno 2. 11. 2019
.
- ^
White, M. (2011).
Atrocities: The 100 deadliest episodes in human history
. WW Norton & Company. p270.
- ^
Dugin, Alexander
(2012). "1: Toward a Geopolitics of Russia's Future".
Last War of the World-Island: The Geopolitics of Contemporary Russia
. London: Arktos (objavljeno 2015). str.
4
.
ISBN
9781910524374
.
Historically, Russians did not immediately realize the significance of their location and only accepted the baton of tellurocracy
after the Mongolian conquests of Ghengis Khan
, whose empire was a model of tellurocracy.
- ^
|Invaders|The New Yorker
"Of necessity, the Mongols did most of their conquering and plundering during the warmer seasons, when there was sufficient grass for their herds. [...] Fuelled by grass, the Mongol empire could be described as solar-powered; it was an empire of the land. Later empires, such as the British, moved by ship and were wind-powered, empires of the sea. The American empire, if it is an empire, runs on oil and is an empire of the air.
- ^
Neil Pederson; et al. (2014). "Pluvials, droughts, the Mongol Empire, and modern Mongolia".
Proceedings of the National Academy of Sciences
.
111
: 4375?9.
- ^
Sinor, Denis. 1995. “Western Information on the Kitans and Some Related Questions”. Journal of the American Oriental Society 115 (2). American Oriental Society: 262?69.
doi
:
10.2307/604669
.
- ^
World Timelines ? Western Asia ? AD 1250?1500 Later Islamic
Arhivirano
2. 12. 2010. na
Wayback Machine
- ^
Halperin, Charles J.. 2000. “The Kipchak Connection: The Ilkhans, the Mamluks and Ayn Jalut”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London 63 (2). Cambridge University Press:
[1]
Arhivirano
27. 3. 2017. na
Wayback Machine
p. 235
.
- ^
Sinor, Denis. 1999. “The Mongols in the West”. Journal of Asian History 33 (1). Harrassowitz Verlag: 1?44.
https://www.jstor.org/stable/41933117
Arhivirano
27. 3. 2017. na
Wayback Machine
.
- ^
Morris Rossabi (1983).
China Among Equals: The Middle Kingdom and Its Neighbors, 10th?14th Centuries
. University of California Press. str. 255?.
ISBN
978-0-520-04562-0
.
- ^
Halperin, Charles J.. 2000. “The Kipchak Connection: The Ilkhans, the Mamluks and Ayn Jalut”. Bulletin of the School of Oriental and African Studies, University of London 63 (2). Cambridge University Press: 229?45.
https://www.jstor.org/stable/1559539
Arhivirano
27. 3. 2017. na
Wayback Machine
.
- ^
Howorth, H. H.. 1870. “On the Westerly Drifting of Nomades, from the Fifth to the Nineteenth Century. Part III. The Comans and Petchenegs”. The Journal of the Ethnological Society of London (1869?1870) 2 (1). [Royal Anthropological Institute of Great Britain and Ireland, Wiley]: 83?95.
https://www.jstor.org/stable/3014440
.
- ^
Golden, Peter B.. 1998. “Religion Among the Q1p?aqs of Medieval Eurasia”. Central Asiatic Journal 42 (2). Harrassowitz Verlag: 180?237.
https://www.jstor.org/stable/41928154
.
- ^
Williams, Brian Glyn. 2001. “The Ethnogenesis of the Crimean Tatars. An Historical Reinterpretation”. Journal of the Royal Asiatic Society 11 (3). Cambridge University Press: 329?48.
https://www.jstor.org/stable/25188176
Arhivirano
27. 12. 2016. na
Wayback Machine
.