S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Magnus I Olafsson
(
staronordijski
: Magnus Olafsson;
danski
: Magnus Olavsson; 1024 ? 25. oktobar 1047), poznatiji kao
Magnus Dobri
(
staronordijski
: Magnus goði;
danski
: Magnus den gode), bio je
kralj Norve?ke
od 1035. do 1047. godine i
kralj Danske
od 1042. do 1047. godine. Kao vanbra?ni sin norve?kog kralja
Olafa II
pobjegao je sa majkom kada je njegov otac svrgnut sa prijestolja 1028. godine. Vratio se u Norve?ku 1035. godine kada je krunisan za kralja Norve?ke. Godine 1042. krunisan je za kralja Danske. Od tada je vladao Norve?kom i Danskom zajedno do 1047. godine kada je umro pod nerazrje?enim okolnostima. Nakon njegove smrti, njegovo kraljevstvo je podijeljeno između
Haralda III
koji je dobio Norve?ku i
Svena II
koji je dobio Dansku.