Magnus I, kralj Norve?ke

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Magnus I
Kralj Norve?ke
Vladavina 12. novembar 1035 ? 25. oktobar 1047.
Prethodnik Knut II
Nasljednik Harald III
Kralj Danske
Vladavina 8. juni 1042 ? 25. oktobar 1047.
Prethodnik Knut III
Nasljednik Sven II
Djeca Ragnhild Magnusdatter
Otac Olaf II, kralj Norve?ke
Majka Alfhild
Rođenje 1024.
Smrt 25. oktobar 1047 (u 23. godini)
Zeland , Danska
Mjesto sahrane Katedrala Nidaros

Magnus I Olafsson ( staronordijski : Magnus Olafsson; danski : Magnus Olavsson; 1024 ? 25. oktobar 1047), poznatiji kao Magnus Dobri ( staronordijski : Magnus goði; danski : Magnus den gode), bio je kralj Norve?ke od 1035. do 1047. godine i kralj Danske od 1042. do 1047. godine. Kao vanbra?ni sin norve?kog kralja Olafa II pobjegao je sa majkom kada je njegov otac svrgnut sa prijestolja 1028. godine. Vratio se u Norve?ku 1035. godine kada je krunisan za kralja Norve?ke. Godine 1042. krunisan je za kralja Danske. Od tada je vladao Norve?kom i Danskom zajedno do 1047. godine kada je umro pod nerazrje?enim okolnostima. Nakon njegove smrti, njegovo kraljevstvo je podijeljeno između Haralda III koji je dobio Norve?ku i Svena II koji je dobio Dansku.