한국   대만   중국   일본 
Kalifornij - Wikipedia Idi na sadr?aj

Kalifornij

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Kalifornij,   98 Cf
Kalifornij u periodnom sistemu
Hemijski element , Simbol , Atomski broj Kalifornij, Cf, 98
Serija Aktinoidi
Grupa , Perioda , Blok Ac, 7, f
Izgled srebrenasti metal
Zastupljenost 0 %
Atomske osobine
Atomska masa (251) [1] u
Atomski radijus (izra?unat) 186±2 [2] ( -) pm
Kovalentni radijus 225 pm
Van der Waalsov radijus ? pm
Elektronska konfiguracija [ Rn ] 5f 10 7s 2 [1]
Broj elektrona u energetskom nivou 2, 8, 18, 32, 28, 8, 2
1. energija ionizacije 608 [1] kJ/mol
Fizikalne osobine
Agregatno stanje ?vrsto
Mohsova skala tvrdo?e 3-4 [1]
Kristalna struktura heksagonalna
Gusto?a 15100 [1] kg/m 3
Magnetizam ?
Ta?ka topljenja 1173 K (900 [1] °C )
Ta?ka klju?anja 1743 K (1470 [3] °C )
Molarni volumen 16,50 · 10 -6 m 3 /mol
Toplota isparavanja ? kJ/mol
Toplota topljenja ? kJ/mol
Brzina zvuka ? m/s
Hemijske osobine
Oksidacioni broj +2, +3 , +4 [4]
Oksid ?
Elektrodni potencijal ?1,910  V
(Cf 3+ + 3e ? → Cf) [2]
Elektronegativnost 1,3 [5] (Pauling-skala)
Izotopi
Izo RP t 1/2 RA ER ( MeV ) PR
247 Cf

sin

3,11 h ε (? 100 %) 0,646 247 Bk
α (0,035 %) 6,527 243 Cm
248 Cf

sin

334 d α (? 100 %) 6,361 244 Cm
SR (0,0029 %) ? ?
249 Cf

sin

351 god α (? 100 %) 6,295 245 Cm
SR (5,0 · 10 ?7  %) ? ?
250 Cf

sin

13,08 god α (? 100 %) 6,128 246 Cm
SR (0,077 %) ? ?
251 Cf

sin

900 god α (? 100 %) 6,176 247 Cm
SR (?) ? ?
Sigurnosno obavje?tenje
Oznake upozorenja
Oznaka upozorenja nepoznata [6]
Obavje?tenja o riziku i sigurnosti R: /
S: /
Ostala upozorenja
Radioaktivnost
Radioaktivni element
Radioaktivni element

Radioaktivni element
Ako je mogu?e i u upotrebi, koriste se osnovne SI jedinice .
Ako nije druga?ije ozna?eno, svi podaci dobijeni su mjerenjima u normalnim uvjetima.

Kalifornij ( latinski - californium ) je radioaktivni metalni element sa hemijskim simbolom Cf i atomskim brojem 98. Element je prvi put napravljen 1950. na Univerzitetu California, u laboratoriji za zra?enje u gradu Berkeley , bombardiranjem jezgra kirija alfa ?esticama ( ionima helija -4). Spada u aktinoide . ?esti je transuranijski element koji je sintetiziran, i ima drugu najve?u atomsku masu od svih elemenata koji su napravljeni u dovoljno velikim koli?inama, vidljivim golim okom (poslije ajn?tajnija ). Ime je dobio po univerzitetu gdje je napravljen i istoimenoj dr?avi Kaliforniji . Najte?i je element koji se mo?e prirodno prona?i na Zemlji, svi te?i elementi se mogu dobiti isklju?ivo samo sintezom.

Postoje dva kristalna oblika kalifornija pod normalnim pritiskom: jedan iznad i jedan ispod 900 °C. Tre?i oblik postoji samo pod velikim pritiskom. Kalifornij polahko tamni na zraku pri sobnoj temperaturi. Spojevi kalifornija dominiraju u hemijskim oblicima elementa, naro?ito kalifornij(III), koji mo?e u?estvovati u tri hemijske veze . Najstabilniji među njegovih 20 poznatih izotopa je kalifornij-251, koji ima vrijeme poluraspada od 898 godina. Ovako kratko vrijeme poluraspada zna?i da se ovaj element ne mo?e na?i u zna?ajnim koli?inama u Zemljinoj kori. Izotop 252 Cf sa vremenom poluraspada od oko 2,64 godine, je naj?e??i izotop i proizvodi se u Nacionalnoj laboratoriji Oak Ridge u SAD-u te u Istra?iva?kom institutu atomskih reaktora u Rusiji.

On je jedan od malobrojnih transuranijskih elemenata koji imaju prakti?nu primjenu. Ve?ina aplikacija koristi osobine određenih izotopa kalifornija koji emitiraju neutrone . Naprimjer, kalifornij se koristi da bi se pokrenuli nuklearni reaktori, i primjenjuje se kao izvor neutrona pri prou?avanju materijala pomo?u neutronske difrakcije i neutronske spektroskopije. On se također mo?e koristiti u nuklearnoj sintezi elemenata vi?ih masa; ununoktij (element 118) je sintetiziran bombardiranjem atoma kalifornija-249 ionima kalcija -48. Kori?tenje kalifornija je problemati?no zbog opasnosti od njegove radioaktivnosti i sposobnosti elementa da ugrozi formiranje crvenih krvnih ?elija putem njegove bioakumulacije u ko?tanom tkivu.

Historija [ uredi | uredi izvor ]

60-in?ni ciklotron kori?ten za prvu sintezu kalifornija

Kalifornij je prvi put sintetiziran na Univerzitetu California u gradu Berkeley u laboratoriji za radijaciju. Tim fizi?ara koji radili na ovom otkri?u: Stanley G. Thompson , Kenneth Street, Jr. , Albert Ghiorso i Glenn T. Seaborg do?li su do otkri?a 9. februara 1950. godine. [7] Bio je to ?esti tranuranijski element koji je ikad otkriven, a otkri?e je objavljeno 17. marta iste godine. [8] [9] [10]

Da bi se proizveo kalifornij, kori?tena je meta od 1 μg kirija -242 ( 242
96 Cm) koja je bombardirana alfa ?esticama helija-4 ( 4 He) energije 35 MeV u 60-in?nom ciklotronu u Berkeleyu, ?ime je dobijen kalifornij 245 Cf i jedan slobodni neutron (n). [7]

242 kirij + 4 helij → 245 kalifornij + 1
0 neutron

U ovom eksperimentu dobijeno je samo 5.000 atoma kalifornija, [11] a ti atomi su imali vrijeme poluraspada od 44 minute. [7] Nau?nici koji su otkrili element dali su mu ime po univerzitetu i dr?avi gdje je otkriven. Bio je to svojevrsni prekid u konvenciji davanja imena kori?tenoj za elemente od 95 do 97, ?ija su imena bila inspirirana imenima elemenata koji su bili direktno iznad njih u periodnom sistemu. [12] [a] Međutim, element direktno iznad elementa 98 u periodnom sistemu, disprozij , ima ime koje jednostavno zna?i onaj do kojeg se te?ko do?lo , tako da su istra?iva?i napustili nepisano pravilo o davanju imena elementu. [13] Istakli su također da "je najbolje ?to mo?emo naglasiti (da je)...istra?iva?ima prije nekoliko vijekova bilo vrlo te?ko do?i do Kalifornije". [12]

Mjerljive koli?ine kalifornija prvi put su dobijene izlaganjem zra?enju uzoraka plutonija u reaktoru za testiranje materijala pri Nacionalnoj laboratoriji Idaho u isto?nom Idahou . Ta otkri?a su objavljena 1954. godine. [14] U tim uzorcima primije?ena je velika brzina spontane fisije izotopa kalifornija-252. Prvi eksperiment sa kalifornijem u koncentriranom obliku izveden je 1958. [7] Izotopi od 249 Cf do 252 Cf su izdvojeni iste godine iz uzorka plutonija 239 Pu koji je bio ozra?en neutronima u nuklearnom reaktoru tokom pet godina. [15] Dvije godine kasnije, 1960. nau?nici Burris Cunningham i James Wallman iz laboratorije za radijaciju Lawrence pri Univerzitetu California uspjeli su dobiti prve spojeve kalifornija, kalifornij-trihlorid, kalifornij-oksihlorid i kalifornij-oksid, pomo?u reakcije kalifornija sa parom i hlorovodi?nom kiselinom. [16]

Osobine [ uredi | uredi izvor ]

Fizi?ke [ uredi | uredi izvor ]

Disk metalnog kalifornija, promjera oko 1 mm

Kalifornij je srebreno bijeli aktinoidni metal [15] sa ta?kom topljenja od 900±30 °C i procijenjenom ta?kom klju?anja od 1745 K. [17] ?isti metal je kovan i lahko se re?e no?em. Metalni kalifornij po?inje isparavati iznad 300 °C ako se izlo?i vakuumu . [17] Pri temperaturi ispod 51  K (?220 °C), metalni kalifornij je ili u feromagneti?nom ili ferimagneti?nom stanju (djeluje kao magnet), dok je na temperaturama između 48 i 66 K u antiferomagneti?nom stanju (međustanje), dok je na temperaturi iznad 160 K (?110 °C) paramagneti?an (vanjsko magnetno polje mo?e ga namagnetisati). [17] Gradi legure sa lantanoidnim metalima ali je vrlo malo poznato o njima. [17]

Element ima dva kristalna oblika u okru?enju kada je pritisak ispod 1 standardne atmosfere: dvostruki heksagonalni gusto pakovani oblik koji se ozna?ava alfa (α) i kubi?ni plo?no-centrirani oblik kojem je oznaka beta (β). [b] Oblik α postoji na temperaturi ispod 900 °C sa gusto?om od 15,10 g/cm 3 dok oblik β postoji na temperaturama iznad 900 °C sa gusto?om od 8,74 g/cm 3 . [19] Pri pritisku od 48 GPa, kristalni oblik β prelazi u ortorompski kristalni sistem zbog delokalizacije 5f elektrona u atomu koji mu daje sposobnost za vezivanje. [17] [c]

Modul elasti?nosti materijala je mjera njegove otpornosti na uniformni pritisak. Taj modul kod kalifornija iznosi 50 ± 5 GPa, ?to je sli?no kao i kod trovalentnih lantanoidnih metala ali ni?i od nekih uobi?ajenih metala poput aluminija (70 GPa). [17]

Hemijske [ uredi | uredi izvor ]

Karakteristi?ni spojevi kalifornija [15] [d]
stanje spoj formula boja
+2 kalifornij(II) bromid CfBr 2 ?ut
+2 kalifornij(II) jodid CfI 2 tamno ljubi?ast
+3 kalifornij(III) oksid Cf 2 O 3 ?uto-zelen
+3 kalifornij(III) fluorid CfF 3 svijetlo zelen
+3 kalifornij(III) hlorid CfCl 3 smaragno zelen
+3 kalifornij(III) jodid CfI 3 limun ?ut
+4 kalifornij(IV) oksid CfO 2 tamno smeđ
+4 kalifornij(IV) fluorid CfF 4 zelen

Kalifornij iskazuje valencije 4, 3 ili 2; ozna?avaju?i broj hemijskih veza koje jedan atom ovog elementa mo?e na?initi. [19] Pretpostavlja se da su njegove hemijske osobine dosta sli?ne drugim aktinoidnim elementima sa primarnom valencijom +3 [21] i elementu disproziju , koji je lantanoid a nalazi se iznad kalifornija u periodnom sistemu. [1] Kalifornij sporo tamni na zraku pri sobnoj temperaturi, a brzina tamnjenja se pove?ava ako je u zraku prisutna vlaga. [19] On reagira ako se zagrijava sa vodikom , du?ikom ili halkogenim elementima (grupa kisika); reakcije sa suhim vodikom i te?nim mineralnim kiselinama su burne. [19]

Kalifornij je rastvorljiv u vodi samo kao kation kalifornij(III). Poku?aji da se reducira ili oksidira ion +3 u rastvoru nisu uspjeli. [1] Element gradi hloride, nitrate, perhlorate i sulfate rastvorljive u vodi, a talo?i se u vidu fluorida, oksalata i hidroksida. [21]

Izotopi [ uredi | uredi izvor ]

Glavni ?lanak: Izotopi kalifornija

Poznato je 20 radioizotopa kalifornija, među njima najstabilniji je izotop 251 Cf sa vremenom poluraspada od 898 godina. Slijede izotopi 249 Cf sa vremenom poluraspada od 351 godine, 250 Cf ( vrijeme poluraspada od 13,08 godina) i 252 Cf (2,645 godina). [22] Svi ostali izotopi imaju vremena poluraspada kra?a od jedne godine, a ve?ina njih ima vremena poluraspada kra?a od 20 minuta. [22] Maseni brojevi izotopa kalifornija kre?u se u rasponu do 237 do 256. [22]

Izotop kalifornija-249 nastaje beta raspadom izotopa berkelija -249, a ve?ina izotopa kalifornija nastalo je djelovanjem zra?enjem neutrona na berkelij u nuklearnim reaktorima. [1] Iako 251 Cf ima najdu?e vrijeme poluraspada, njegov proizvodni prinos je samo oko 10% zbog toga ?to te?i da skuplja neutrone (visok zahvat neutrona), te tendencije da međudjeluje sa drugim ?esticama (?irok neutronski presjek). [17]

Kalifornij-252 je sna?an emiter neutrona , ?to ga ?ini izrazito radioaktivnim i opasnim. [23] [24] [25] Ovaj izotop se raspada putem alfa raspada (gubi dva protona i dva neutrona) tokom 96,9% svog ?ivota te daje izotop kirija -248 dok ostatak od 3,1% ukupnog broja raspada de?ava se spontanom fisijom. [22] Jedan mikrogram (μg) izotopa 252 Cf emitira 2,3 miliona neutrona u sekundi, dok se prosje?no 3,7 neutrona emitira po jednoj spontanoj fisiji. [26] Ve?ina izotopa kalifornija se raspada na izotope kirija (atomski broj 96) putem alfa raspada. [22]

Rasprostranjenost [ uredi | uredi izvor ]

Vrlo malehne koli?ine kalifornija su pronađene na Zemlji zbog reakcija zahvata neutrona i beta raspada u veoma koncentriranim depozitima bogatim uranijem . [27] Tragovi kalifornija su pronađeni u blizini ustanova koji koriste ovaj element u svrhu ispitivanja minerala ili medicinske tretmane. [28] Element nije gotovo nikako rastvorljiv u vodi, ali se vrlo dobro ve?e za zemlji?te, tako da njegova koncentracija u zemlji?tu mo?e biti i do 500 puta vi?a nego u vodi koja okru?uje ?estice tla. [29]

Zbog nuklearnog testiranja prije 1980. godine, vrlo male koli?ine kalifornija dospjele su u atmosferu, te s padavinama i u zemlji?te. [29] Dokazano je prisustvo izotopa kalifornija sa masenim brojevima 249, 252, 253 i 254 u radioaktivnoj pra?ini prikupljenoj iz zraka nakon nuklearnih eksplozija. [30] Kalifornij se ne nalazi među najve?im radionuklidima na mjestima gdje ameri?ko ministarstvo energije (DOE) odla?e nuklearni otpad, jer se ne proizvodi u velikim koli?inama. [29]

Ranije se vjerovalo da kalifornij nastaje pri eksploziji supernova , jer njihov raspad odgovara vremenu poluraspada izotopa 254 Cf od oko 60 dana. [31] Međutim, naknade studije nisu uspjele dokazati spektar kalifornija, [32] a danas se smatra da svjetlosna kriva supernova slijedi raspad izotopa nikla -56. [33]

Dobijanje [ uredi | uredi izvor ]

Kalifornij se proizvodi u nuklearnim reaktorima i ubrziva?ima ?estica (akceleratorima). [34] Izotop kalifornija-250 je dobijen bombardiranjem uzorka berkelija-249 ( 249 Bk) neutronima , daju?i berkelij -250 ( 250 Bk) preko zahvata neutrona (n,γ) koji se gotovo trenutno raspada beta raspadom (β ? ) na kalifornij-250 ( 250 Cf) sljede?om reakcijom: [13]

249 Bk(n,γ) 250 Bk → 250 Cf + β ?

Bombardiranje kalifornija-250 neutronima daje izotope kalifornij-251 i kalifornij-252. [13]

Produ?enim djelovanjem radijacije na americij , kirij i plutonij sa neutronima dobijaju se koli?ine kalifornija-252 mjerene u miligramima i kalifornija-249 u mikrogramima. [7] Prema podacima iz 2006. izotopi kirija od 244 do 248 su ozra?eni neutronima u posebnim reaktorima daju uglavnom kalifornij-252 uz mnogo manje koli?ine izotopa od 249 do 255. [17] Koli?ine mjerene mikrogramima izotopa kalifornija-252 dostupne su za komercijalnu upotrebu putem ameri?ke nuklearne regulatorne komisije. [34] Trenutno postoje samo dvije institucije koje proizvode kalifornij-252: Nacionalna laboratorija Oak Ridge u SAD i Istra?iva?ki institut za atomske reaktore u Dimitrovgradu , Rusija. Prema podacima iz 2003. ove dvije institucije proizvedu godi?nje 0,25 grama i 0,025 grama kalifornija-252, respektivno. [35]

Proizvedena su tri izotopa kalifornija sa zna?ajnim vremenima poluraspada, za ?ta je neophodno ukupno 15 zahvata neutrona od uranija-238 bez da se tokom tog procesa desi nuklearna fisija ili alfa raspad. [35] Kalifornij-253 je na kraju proizvodnog lanca koji po?inje uranijem -238, a uklju?uje nekoliko izotopa plutonija, americija, kirija, berkelija i izotope kalifornija od 249 do 253 (vidi dijagram).

Shema proizvodnje kalifornija-252 iz uranija-238 radijacijom neutronima

Napomene [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ Europij , element u ?estoj periodi direktno iznad elementa 95, dobio je ime po kontinentu gdje je otkriven, tako da je elementu 95 dato ime americij . Element 96 je dobio ime po Marie Curie i Pierre Curie pa je analogno tome i gadolinij dobio ime, po nau?niku i in?enjeru Johan Gadolinu . Terbij je dobio ime po gradu u kojem je otkriven, tako da je element 97 dobio ime berkelij . [12]
  2. ^ Dvostruka heksagonalna gusto pakovana (dhcp) jedini?na ?elija sastoji se iz dvije heksagonalne gusto pakovane strukture koji dijele zajedni?ku heksagonalnu ravan, daju?i dhcp sekvencu ABACABAC. [18]
  3. ^ Tri transplutonijska elementa manjih masa ? americij , kirij i berkelij ? zahtijevaju mnogo ni?i pritisak za delokalizaciju njihovih 5f elektrona.
  4. ^ Druga oksidacijska stanja +3 uklju?uju sulfide i metalocene. [20] Spojevi sa oksidacijskim stanjem +4 su jaka oksidacijska sredstva dok su oni sa stanjem +2 jaka redukcijska sredstva. [15]

Reference [ uredi | uredi izvor ]

  1. ^ a b c d e f g h i Lide, David R., ured. (2006). Handbook of Chemistry and Physics (87 izd.). CRC Press, Taylor & Francis Group. ISBN   978-0-8493-0487-3 .
  2. ^ a b Harry H. Binder (1999). Lexikon der chemischen Elemente . Stuttgart: S. Hirzel Verlag. str. 139?142. ISBN   3-7776-0736-3 .
  3. ^ Joseph Jacob Katz; Glenn Theodore Seaborg; Lester R. Morss (1986). The Chemistry of the actinide elements . Chapman and Hall. str. 1038. ISBN   9780412273704 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  4. ^ Greenwood, N. N.; Earnshaw, A. (1997). Chemistry of the Elements (2 izd.). Butterworth-Heinemann. ISBN   978-0-7506-3365-9 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  5. ^ Emsley, John (1998). The Elements . Oxford University Press. ISBN   978-0-19-855818-7 .
  6. ^ EU ovaj element jo? uvijek nije stavila na spisak opasnih elemenata, međutim trenutno nije mogu?e prona?i pouzdani izvor ili literaturu o opasnim svojstvima ove supstance. Radioaktivnost ne spada u opasna svojstva koja se ovdje navode.
  7. ^ a b c d e Cunningham, B. B. (1968). "Californium". u Hampel, Clifford A. (ured.). The Encyclopedia of the Chemical Elements . New York: Reinhold Book Corporation. LCCN   68029938 .
  8. ^ Thompson S. G.; Street, Jr.. K.; Ghiorso, A.; Seaborg, G. T. (1950). "The New Element Californium (Atomic Number 98)" (PDF) . Physical Review . 80 (5): 790. doi : 10.1103/PhysRev.80.790 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  9. ^ Thompson S. G.; Street, Jr., K.; Ghiorso, A.; Seaborg, G. T. (1950). "Element 98" . Physical Review . 78 (3): 298. doi : 10.1103/PhysRev.78.298.2 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  10. ^ Street, K., Jr.; Thompson, S. G.; Seaborg, G. T. (1950). "Chemical Properties of Californium" (PDF) . Journal of the American Chemical Society . 72 (10): 4832. doi : 10.1021/ja01166a528 . Arhivirano s originala (PDF) , 19. 1. 2012 . Pristupljeno 12. 10. 2014 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  11. ^ Seaborg, G. T. (1996). Adloff, J. P. (ured.). One Hundred Years after the Discovery of Radioactivity . Oldenbourg Wissenschaftsverlag. ISBN   978-3-486-64252-0 . [ mrtav link ]
  12. ^ a b c Weeks, Mary Elvira; Leichester, Henry M. (1968). 21: "Modern Alchemy". Discovery of the Elements . Journal of Chemical Education. str. 848?850. ISBN   978-0-7661-3872-8 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  13. ^ a b c Heiserman, David L. (1992). Element 98: Californium. Exploring Chemical Elements and their Compounds . TAB Books. ISBN   978-0-8306-3018-9 .
  14. ^ Diamond, H.; et al. (1954). "Identification of Californium Isotopes 249, 250, 251, and 252 from Pile-Irradiated Plutonium". Physical Review . 94 (4): 1083. doi : 10.1103/PhysRev.94.1083 . Eksplicitna upotreba et al. u: |author= ( pomo? )
  15. ^ a b c d Jakubke, Hans-Dieter; Jeschkeit, Hans (1994). Concise Encyclopedia Chemistry . Walter de Gruyter. ISBN   978-3-11-011451-5 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link ) , prev. Eagleson, Mary
  16. ^ "Element 98 Prepared". Science News Letters . 78 (26). 1. 12. 1960.
  17. ^ a b c d e f g h Haire, Richard G. (2006). "Californium". u Morss, Lester R.; Edelstein, Norman M.; Fuger, Jean (ured.). The Chemistry of the Actinide and Transactinide Elements (3 izd.). Springer Science+Business Media. ISBN   978-1-4020-3555-5 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: editors list ( link )
  18. ^ Szwacki, Nevill Gonzalez; Szwacka, Teresa (2010). Basic Elements of Crystallography . Pan Stanford. ISBN   978-981-4241-59-5 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  19. ^ a b c d O'Neil, Marydale J.; Heckelman, Patricia E.; Roman, Cherie B. (2006). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (14 izd.). Merck Research Laboratories, Merck & Co. ISBN   978-0-911910-00-1 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  20. ^ Cotton, F. Albert; Wilkinson, Geoffrey; Murillo, Carlos A.; Bochmann, Manfred (1999). Advanced Inorganic Chemistry (6 izd.). John Wiley & Sons. ISBN   978-0-471-19957-1 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  21. ^ a b Seaborg, Glenn T. (2004). "Californium". u Geller, Elizabeth (ured.). Concise Encyclopedia of Chemistry . McGraw-Hill. str. 94. ISBN   978-0-07-143953-4 .
  22. ^ a b c d e NNDC urednici, Sonzogni, Alejandro A. (menad?er db) (2008). "Chart of Nuclides" . National Nuclear Data Center, Brookhaven National Laboratory. Arhivirano s originala , 10. 10. 2018 . Pristupljeno 1. 3. 2010 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  23. ^ Hicks, D. A.; Ise, John; Pyle, Robert V. (1955). "Multiplicity of Neutrons from the Spontaneous Fission of Californium-252". Physical Review . 97 (2): 564?565. doi : 10.1103/PhysRev.97.564 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  24. ^ Hicks, D. A.; Ise, John; Pyle,Robert V. (1955). "Spontaneous-Fission Neutrons of Californium-252 and Curium-244". Physical Review . 98 (5): 1521?1523. doi : 10.1103/PhysRev.98.1521 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  25. ^ Hjalmar, E.; Slatis, H.; Thompson, S.G. (1955). "Energy Spectrum of Neutrons from Spontaneous Fission of Californium-252". Physical Review . 100 (5): 1542?1543. doi : 10.1103/PhysRev.100.1542 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  26. ^ Martin, R. C.; Knauer, J. B.; Balo, P. A. (1999). "Production, Distribution, and Applications of Californium-252 Neutron Sources" . Applied Radiation and Isotopes . 53 (4?5): 785?92. doi : 10.1016/S0969-8043(00)00214-1 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  27. ^ Emsley, John (2011). Nature's Building Blocks: An A-Z Guide to the Elements (novo izdanje) . New York, NY: Oxford University Press. ISBN   978-0-19-960563-7 .
  28. ^ Emsley, John (2001). "Californium". Nature's Building Blocks: An A-Z Guide to the Elements . Oxford University Press. ISBN   978-0-19-850340-8 .
  29. ^ a b c ANL urednici (august 2005). "Human Health Fact Sheet: Californium" (PDF) . Argonne National Laboratory. Arhivirano s originala (PDF) , 21. 7. 2011 . Pristupljeno 14. 10. 2014 .
  30. ^ Fields P. R.; Studier, M.; Diamond, H.; Mech, J.; Inghram, M.; Pyle, G.; et al. (1956). "Transplutonium Elements in Thermonuclear Test Debris". Physical Review . 102 (1): 180?182. doi : 10.1103/PhysRev.102.180 . Eksplicitna upotreba et al. u: |author= ( pomo? ) CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  31. ^ Baade W.; Burbidge, G. R.; Hoyle, F.; Burbidge, E. M.; Christy, R. F.; Fowler, W. A. (1. 8. 1956). "Supernovae and Californium 254" (PDF) . Publications of the Astronomical Society of the Pacific . 68 (403): 296?300. doi : 10.1086/126941 . Pristupljeno 26. 9. 2012 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  32. ^ Conway J. G.; Hulet, E.K.; Morrow, R.J. (1. 2. 1962). "Emission Spectrum of Californium" . Journal of the Optical Society of America . 52 . Pristupljeno 26. 9. 2012 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  33. ^ Ruiz-Lapuente, P.; Canal, R.; Isern, J. (1996). Thermonuclear Supernovae . Springer Science+Business Media. ISBN   978-0-7923-4359-2 . CS1 odr?avanje: vi?e imena: authors list ( link )
  34. ^ a b Krebs, Robert (2006). The History and Use of our Earth's Chemical Elements: A Reference Guide . Greenwood Publishing Group. ISBN   978-0-313-33438-2 .
  35. ^ a b National Research Council (U.S.). Committee on Radiation Source Use and Replacement (2008). Radiation Source Use and Replacement: Abbreviated Version . National Academies Press. ISBN   978-0-309-11014-3 .

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

Preuzeto iz " https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Kalifornij&oldid=3477705 "