S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Hronologija klasi?ne mehanike
obuhvata sva zna?ajnija događanja i pronalaske koji se desili od samih po?etaka
klasi?ne mehanike
do savremenog doba. S obzirom na vremenske periode razvoja, hronologija klasi?ne mehanike se mo?e podijeliti na dva dijela: ranu ili anti?ku mehaniku i klasi?nu mehaniku koja se ?esto naziva i Newtonova mehanika, nazvana u ?ast velikog nau?nika
Isaaca Newtona
, jednog od najzaslu?nijih za razvoj ove nau?ne discipline.
- 4. vijek p.n.e. -
Aristotel
pronalazi sistem Aristotelove fizike koja je poslije u velikoj mjeri odbijena;
- 4. vijek p.n.e. -
Babilonski astronomi
određuju
Jupiterov
polo?aj koriste?i teoremu srednje brzine;
[1]
- 260. godine p.n.e. -
Arhimed
prou?ava principe
poluge
i defini?e zakon kasnije nazvan po njemu
Arhimedov zakon
;
- 60. godine -
Heron
, matemati?ar i in?enjer iz Aleksandrije pi?e djela
Metrika
i
Mehanika
(o tome kako podi?i te?e predmete) i Pneumatika (o ma?inama koje radi na principu pritiska fluida);
- 350. godine -
Temistije
zaklju?uje da je
stati?ko trenje
ve?e vrijednosti u odnosu na kineti?ko trenje;
[2]
- 6. vijek -
Johan Filopon
navodi da ?e dvije lopte vrlo razli?itih te?ina pasti skoro istom brzinom. On stoga testira princip ekvivalentnosti;
- 1021. -
El-Biruni
koristi ortogonalne koordinate za opisivanje polo?aja ta?ke u prostoru.
[3]
Na taj na?in je odredio i polo?aje mnogih grdova ?irom muslimanskog svijeta;
- 1000. - 1030. godine -
Alhazen
i
Ibn-Sina
razvijaju koncepte
inercije
i
koli?ine kretanja
, zna?ajne koncepte mehanike;
- 1100. - 1138.
Ibn Bad?d?e
otkriva koncept
reakcije sile
;
[4]
- 1100. - 1165. -
Ebu Barakat el Bagdadi
otkriva da je sila proporcionalna ubrzanju a ne brzini ?to predstavlja fundamentalni zakon klasi?ne mehanike;
[5]
- 1121. -
Ebu Feth el Hazini
objavljuje djelo
Knjiga balansa mudrosti
, u kojoj razvija principe gravitacije pri ?emu predla?e koncept koji se zasniva na tome da vrijednost gravitacije zavisi od rastojanja u odnosu na centar univerzuma. aof
gravity
at-a-distance
. He suggests that the gravity varies depending on its distance from the center of the universe, u ovom slu?aju Zemlje;
[6]
- 1340. - 1358. -
Jean Buridan
razvija teoriju impetusa;
- 14. vijek - Oksfordski mislioci i francuski saradnici dokazuju teoriju srednje brzine;
- 14. vijek -
Nicole Oresme
izvodi zakon koji je zasnovan na vremenskim razmacima za jednako ubrzane promjene.
[7]
Međutim, Oresme smatra ovo otkri?e kao ?isto intelektualnu vje?bu koja nema relevantnost za opis bilo kakvog prirodnog fenomena, pa samim tim nije uspio da prepozna bilo kakvu vezu sa kretranjem ubrzavaju?eg tijela;
[8]
- 1500. - 1528. -
Al-Birjandi
razvija teoriju
kru?ne
inercije kako bi objasnio
Zemljinu rotaciju
;
[9]
- 16. vijek -
Domingo de Soto
predla?e teoriju kojom se sugeri?e da tijela koja padaju kroz homogeni medij jednako ubrzavaju.
[10]
[11]
Soto, međutim, nije predvidio mnoge kvalifikacije i pobolj?anja sadr?ane u Galileovoj teoriji tijela koja padaju. Osim toga, na primjer, nije prepoznao, kao Galileo, da bi tijelo padalo pri strogo jednakim ubrzanjem samo u
vakuumu
, i da bi u drugom slu?aju eventualno postiglo jedinstvenu
terminalnu brzinu
;
- 1581. -
Galileo Galilei
navodi vremensko svojstvo klatna;
- 1589. - Galileo Galilei koristi kotrljanje kugli niz nagnutu ravan kako bi objasnio da razli?ite te?ine padaju sa istim ubrzanjem;
- 1638. - Galileo Galilei objavljuje djelo
Razgovori i matemati?ki prikazi dva nova znanja u mehanici
(pri ?emu misli na
nauku o materijalima
i
kinematiku
), gdje između ostalog razvija i
Galijejevu transformaciju
;
- 1645. -
Ismael Bullialdus
tvrdi da
gravitacija
slabi kao inverzni kvadrat udaljenosti;
[12]
- 1651. -
Giovanni Battista Riccioli
i
Francesco Maria Grimaldi
otkrivaju
Coriolisov efekat
, tj. Coriolisovu silu;
- 1658. -
Christiaan Huygens
eksperimentalno dolazi do zaklju?ka da loptice postavljene bilo gdje unutar obrnute
cikloide
dođu do najni?e ta?ke cikloide istovremeno i time eksperimentalno dokazao da je cikloida izohrona;
- 1668. -
John Wallis
predla?e zakon o
koli?ini kretanja
;
- 1676. - 1689. -
Gottfried Leibniz
razvija koncept
vis viva
(?ive sile), ograni?enu teoriju
Zakona o?uvanja energije
;
Formiranje klasi?ne mehanike (ponekad se naziva i Newtonova mehanika)
[
uredi
|
uredi izvor
]
- ^
Ossendrijver, Mathieu (29 Jan 2016).
"Ancient Babylonian astronomers calculated Jupiter's position from the area under a time-velocity graph"
.
Science
.
351
(6272): 482?484.
Bibcode
:
2016Sci...351..482O
.
doi
:
10.1126/science.aad8085
.
PMID
26823423
. Pristupljeno 29. 1. 2016
.
- ^
Sambursky, Samuel (2014).
The Physical World of Late Antiquity
. Princeton University Press. str. 65?66.
ISBN
9781400858989
.
- ^
O'Connor, John J.
;
Robertson, Edmund F.
,
"Al-Biruni"
,
MacTutor History of Mathematics archive
,
University of St Andrews
CS1 odr?avanje: nepreporu?eni parametar (
link
)
.:
One of the most important of al-Biruni's many texts is
Shadows
which he is thought to have written around 1021. [...]
Shadows
is an extremely important source for our knowledge of the history of mathematics, astronomy, and physics. It also contains important ideas such as the idea that acceleration is connected with non-uniform motion, using three rectangular coordinates to define a point in 3-space, and ideas that some see as anticipating the introduction of polar coordinates.
- ^
Shlomo Pines
(1964), "La dynamique d’Ibn Bajja", in
Melanges Alexandre Koyre
, I, 442-468 [462, 468], Paris.
(cf. Abel B. Franco (October 2003). "Avempace, Projectile Motion, and Impetus Theory",
Journal of the History of Ideas
64
(4), p. 521-546 [543]: "
Pines has also seen Avempace's idea of fatigue as a precursor to the Leibnizian idea of force which, according to him, underlies Newton's third law of motion and the concept of the "reaction" of forces.
")
- ^
Pines, Shlomo (1970). "Abu'l-Barak?t al-Baghd?d? , Hibat Allah".
Dictionary of Scientific Biography
.
1
. New York: Charles Scribner's Sons. str. 26?28.
ISBN
0-684-10114-9
.
:
(cf. Abel B. Franco (October 2003). "Avempace, Projectile Motion, and Impetus Theory",
Journal of the History of Ideas
64
(4), p. 521-546 [528]:
Hibat Allah Abu'l-Barakat al-Bagdadi (c.1080- after 1164/65) extrapolated the theory for the case of falling bodies in an original way in his Kitab al-Mu'tabar (The Book of that Which is Established through Personal Reflection). [...] This idea is, according to Pines, "the oldest negation of Aristotle's fundamental dynamic law [namely, that a constant force produces a uniform motion]," and is thus an "anticipation in a vague fashion of the fundamental law of classical mechanics [namely, that a force applied continuously produces acceleration]."
)
- ^
Mariam Rozhanskaya and I. S. Levinova (1996), "Statics", in Roshdi Rashed, ed.,
Encyclopedia of the History of Arabic Science
, Vol. 2, p. 614-642 [621],
Routledge
, London and New York
- ^
Clagett (1968, p. 561), Nicole Oresme and the Medieval Geometry of Qualities and Motions; a treatise on the uniformity and difformity of intensities known as Tractatus de configurationibus qualitatum et motuum. Madison, WI: University of Wisconsin Press.
ISBN
0-299-04880-2
.
- ^
Grant, 1996,
p.103
).
- ^
F. Jamil Ragep (2001), "Tusi and Copernicus: The Earth's Motion in Context",
Science in Context
14
(1-2), p. 145?163.
Cambridge University Press
.
- ^
Sharratt, Michael (1994). Galileo: Decisive Innovator. Cambridge: Cambridge University Press.
ISBN
0-521-56671-1
, p. 198
- ^
Wallace, William A. (2004). Domingo de Soto and the Early Galileo. Aldershot: Ashgate Publishing.
ISBN
0-86078-964-0
(pp.II 384, II 400, III 272)
- ^
Ismail Bullialdus,
Astronomia Philolaica
… (Paris, France: Piget, 1645),
page 23.