S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Georgije Pisida
(kraj 6. -
7. vijek
), jedan od najzna?ajnijih
bizantskih
pjesnika.
[1]
Georgije je svoj nadimak dobio prema rodnoj pokrajini Pisidi. ?ivi u
Carigradu
u doba cara
Heraklija
(
610
-
641
) i
patrijarha
Sergija (610-
639
). Prolazi zvanja i titule skevofilaks (?uvar crkvenog posuđa) i hratofilaksa (arhivara) u
Aja Sofiji
. Pisao je teolo?ko-filozofske, dogmatsko-polemi?ne i historijske pjesme te epigrame. Svojim pjesmama Pisida je zna?ajno utjecao na bizantinsko pjesni?tvo. Njegove pjesme odaju umjetnika bujne ma?te, ?irokog znanja, ?ista jezika, bogatog i biranog rje?nika. On uzdi?e svoga cara i patrijarha kao stubove pravde i sre?e, dok njihove neprijatelje fanati?no mrzi.
U historijske pjesme spada i pjesma o Heraklijevom pohodu protiv Perzije
622
(Expeditio persica). Ona ima 1088 stihova a pjesnik je i sam u?estvovao u pohodu, vjerovatno kao dvorski pjesnik.
Pisida je napisao i poemu o
avarsko
-
slavenskoj
opsadi Carigrada
626
. godine (Bellum avaricum). Ona ima 541 stih, posve?en je patrijarhu Sergiju, a njeno glavno obilje?je je lik Bogorodice koji poma?e Bizantincima da se odbrane. U pjesmi je predstavljeno da je Bogorodica li?no potopila slavenske
monoksile
koji su u?estvovali u opsadi Carigrada. Za opsadu Carigrada navodi: 'Sloven udru?en sa Hunom, Skit sa Bugarinom, a sa druge strane Međanin (Perzijanac) sa Skitom, svi ti narodi, razli?iti po jeziku i udaljeni jedni od drugih, zajedni?ki zarati?e protiv nas.'
Tre?i ?uveni spjev je Heraklijada (Heraclias) sa 471 stihom. Povod za nastanak pjesme je vijest o smrti perzijskog kralja Hozroa
628
., ?to se proslavlja kroz ime cara Heraklija. U Heraklijadi Georgije Pisida pominje slavenske gusare u
Egejskom moru
.
Među o?uvanim msnjim poemama isti?e se ona koja govori o Heraklijevom vra?anju svetog kri?a iz
Perzije
u
Jerusalim
628. (Restitutio crucis).
Veliki Pisidin spjev o stvaranju svijeta (Hexaemeron) zna?ajan je zbog toga ?to je preveden na slavenske jezike
1385
.
