Bogumilstvo je gnosti?ki religijskopoliti?ki pokret osnovan za vrijeme prvog bugarskog carstva od strane sve?tenika Bogumila za vrijeme vladavine cara Petra I u 10. vijeku . ^{[1] [2] [3]} Najvjerovatnije nastaje na dana?njem podru?ju Makedonije kao odgovor na socijalno raslojavanje koje se dogodilo kao posljedica uvođenja feudalizma i kao oblik politi?kog pokreta i protivljenja bugarskoj dr?avi i crkvi . ^{[4] [5]}

Bogumili su pozivali na povratak ranom hri??anstvu , odbacivanju crkvene hijerarhije, a njihovi glavni politi?ki ciljevi su otpor dr?avnim i crkvenim vlastima. To je pomoglo ovom pokretu da se brzo pro?iri na Balkanu , polahko se ?ire?i cijelom Vizantijom pa sve do kijevske Rusije , Bosne , Dalmacije , Ra?ke , Italije i Francuske .

Bogumili su bili dualisti i vjerovali su da je svijet stvoren ne od tzv. abrahamskog Boga , nego od zlog đavola. Oni nisu koristili krst niti su pravili crkve i uglavnom su obavljali obrede na otvorenom. ^[6]

Historija i karakteristike bogumilstva [ uredi | uredi izvor ]

Korijeni [ uredi | uredi izvor ]

Korijeni katarsko-patarenskog pokreta se?u daleko u pro?lost. U to vrijeme, izviru?i iz Male Azije , javlja se vi?e razli?itih u?enja. Ona su utemeljena na duhovnim spoznajama koja s jedne strane objedinjuju kulturu gr?kih , azijskih , rimskih i egipatskih mitologija , a s druge strane nalaze izvor u rije?ima Isusa , Evanđeljima i Pavlovim poslanicama. Ta razli?ita u?enja su u po?etku pojedina?no bila vrlo jaka, a s vremenom su se, kako im je prvobitni impuls slabio, međusobno pribli?ila i ujedinila u jedan ezoterijski pokret svoje epohe na podru?ju Mediterana , kasnije nazvan gnosticizam.

Zbog primjesa starih u?enja gnostici su bili bli?i obrazovanim ljudima tog vremena te su kao takvi bili veliki suparnici hri??anstvu. U 3. vijeku nove ere, Perzijanac Mani ( 216 .- 277 . godine) na dualisti?ku gnozu nadovezuje elemente Zoroastrove religije, budizma i hri??anstva. Osnova njegove religije je dualizam: vjerovanje u vje?itu borbu Svjetla i Tame, dobroga i zlog boga.

Gnosti?ko i manihejsko u?enje je cvjetalo sve dok hri??ani nisu do?li na vlast. Poslije toga su bili primorani skrivati se, ali su neprestano vr?ili podzemni uticaj.

Iako su se razli?ite gnosti?ke ?kole vremenom razvodnile, njihova u?enja su i dalje ?ivjela, podr?avana od grupa koje su isto tako bile pod utjecajem manihejstva. Jedna takva jaka struja pojavila se u 7. vijeku u Armeniji pod imenom pauliciani, odnosno pavli?ani. Pod njihovim uticajem nastaje u 10. vijeku negdje u Makedoniji i Bugarskoj bogumilstvo, nazvano po popu Bogumilu. Pod razli?itim imenima pavli?anski impuls iz bugarske i Dugmathije ?iri dalje na zapad i istok pod razli?itim imenima: katari u dijelu Francuske i uz Rajnu , albigenzi uz gradove Albi, Argena i Toulouse , patareni u Italiji i hrvatskom primorju te krstjani u Bosni i Humu.

Te grupe su ubrzo stvorile jake struje mi?ljenja jer su po?ele razvijati jednu intenzivnu aktivnost ?irenja svojih u?enja na cijelom hri??anskom Zapadu, pa i na Istoku. Tokom mnogih godina djelovale su samo kroz tajna bratstva, ali po?ev?i od 12. vijeka dale su otvoreno na znanje svoja u?enja, ?ime su izazvale brojne sukobe, kako religiozne tako i socijalne. Javni poredak i hri??anska Crkva na?li su se tako ugro?eni pred tim duhovnim pokretima. ^[7]

U?enje i razvoj bogumilstva kroz historiju [ uredi | uredi izvor ]

Bogumili su propovijedali hri??anstvo pojedinca bez nadgledanja organizovane crkve i mo?nih sve?tenika. To je bila poruka koja je imala odraz u siroma?nim predgrađima pa ?ak i Konstantinopolju .

Da je bizantskoj crkvi prijetila opasnost od bogumila vidi se iz vi?e sinoda u Bugarskoj i Srbiji , za vrijeme 11. i 12. vijeka, ?to je dovelo do progonjenja "heretika", njihovim zatvaranjem ili spaljivanjem na loma?i. Unato? tome bogumili su mjestimi?no pre?ivjeli sve do turskog osvajanja Balkana. Za vijeme svog uspona bogumilski misionari su ?irili svoja vjerovanja i na prosotru Bosne i Hercegovine, odakle su se ona dalje ?irila do sjeverne Italije i ju?ne Francuske, gdje su nadahnuli valdeneze i katare da se izdvoje iz katoli?ke crkve.

Protiv njih biskup Fournier je pokrenuo inkviziciju u selu Montaillou, u periodu izmedju 1319 . do 1324 . godine. Mogu?e je da je uspjeh zavisio od divljih krajeva koji nisu bili ni?iji, između u to vrijeme zara?enog pravoslavlja i katoli?ke crkve, granice izmedju dva carstva, Rima i Konstantinopolja.

Bogumilska "hereza" je bio vjerskodru?tveni pokret nastao negdje u ju?noj Bugarskoj i Makedoniji tokom ranog srednjeg vijeka (9.-10. vijek). Nije posve sigurno je li navodni osniva? pokreta, sve?tenik po imenu Bogumil , uop?te postojao ili je to samo rodni pojam za sljedbenike u?enja koji su smatrali da su "Bogu mili" zbog svoga vjerovanja i na?ina ?ivota. Doktrinarno, kod bogumila nalazimo zametke uobi?ajenog vjerovanja i postupaka dualisti?kog gnosticizma koji je postao masovnim pokretom u razvijenom srednjem vijeku na zapadu. Maniheizam , kao i pavli?anstvo (jo? jedna dualisti?ka mje?avina, ovaj put iz 6. vijeka ) su svojim u?enjima, od kojih je glavna o suprotnosti Dobra i Zla te poistvje?ivanje materijalnog svijeta sa Zlim - presudno su oblikovali bogumilski i kasnije katarski svjetonazor. Teolo?ki i organizaciono, katari (od gr?koga katharos - ?ist), "hereti?ki" pokret nastao na jugu Francuske , u Provansi , u 12. i 13. vijeku , dali su zaokru?eniji dualisti?ki gnosti?ki svjetonazor, koji se mo?e sa?eti u nekoliko ta?aka:

• postoje dva boga, dobri i zli (zli bog je pomalo nejasno određen: katkad je nezavisni princip Zla koji istovremeno postoji s dobrim bogom - ?to je pesimisti?ka varijanta zreloga Zoroastrizma . U drugim je verzijama zli bog pali anđeo kojeg je stvorio dobri bog - dakle, prepri?ani biblijski mit iz knjige proroka Izaije. Ova verzija je pojednostavljeno tuma?enje najve?eg hri??anskog teologa, Sv. Augustina , koji je u svom kapitalnom djelu " De civitate Dei " (O dr?avi Bo?ijoj), razradio metafiziku i "psihologiju" hri??anskog Sotone. Dok je hri??anski doktor Crkve poistovjetio paloga Svjetlono?u s negativnim na?elom, dodijeliv?i mu ulogu Hristovog zlog "brata" ?iji postanak se?e u sam po?etak biblijske mitologije kad je, prema Genezi , Bog razdijelio svjetlo od tame, a Sotona je zbog oholosti i zavisti izabrao tamu - katari su ispovijedali jednostavnije u?enje: za Augustina i hri??ansku ortodoksiju Sotona je svugdje i nigdje, i nadilazi (iako obuhvata) sam materijalni univerzum, dok je za katare Zlo locirano skoro potpuno u materiji.
• dobri bog je tvorac besmrtnih du?a, zli je bog tvorac materijalnog svijeta.
• budu?i da je fizi?ki svijet zao, glavni je ?ivotni zadatak oslobođenje besmrtne du?e iz tamnice tijela.
• du?e se reinkarniraju/ponovno utjelovljuju sve dok ne dostignu savr?enstvo.
• glavne doktrine katoli?ke crkve su pogre?ne: Hrist nije Logos koji je reinkarnirao, ne postoji Trojstvo , crkveni sakramenti su ne samo bezvrijedni nego i zli (stoga odbacivanje kr?tenja, pri?esti, znaka krsta, konfirmacije, pomasti), sama institucija organizovane hri??anske crkve je zlo, Stari Zavjet je sotonska objava, apokalipsa i Stra?ni sud se ne?e dogoditi jer materijalni svijet ne mo?e biti obogotvoren (kao u katoli?kom hri??anskom u?enju Ivanovog "Otkrivenja"), nego jedino nestati kada posljednja du?a bude oslobođena iz okova nepopravljivo zle materije.
• prakti?ni savjeti za svakodnevni ?ivot su nagla?avali seksualnu apstinenciju i vegetarijanstvo , dok je ustrojstvo katarske "crkve" zna?ilo radikalni prekid s organizovanim katolicizmom: katarsko "sve?tenstvo" se sastojalo od mu?kih i ?enskih "savr?enih" (ili bolje, usavr?enih) ljudi/"perfectes" koji se nisu ?enili, dok je katarskim laicima/"credentes" ("vjeruju?i") bio dopu?ten bra?ni ?ivot, ali uz naglasak na po?eljnost asketizma koji se iskazivao u ?estim postovima i trpljenjima.

Prakti?ki sve dualisti?ke gnoze (manihejci, katari, bogumili, hri??anski gnostici) ostavile su za sobom gomilu spisa u kojima je ocrtana doktrina dualisti?ko-gnosti?kog u?enja. U tekstovima bosanskih krstjana ("Hvalov zbornik", "Testament gosta Radina", "Mleta?ka apokalipsa", "Radoslavljevo evanđelje", "Kopitarovo bosansko evanđelje") ne nalazimo ni spomena o bilo kojoj od "velikih tema" dualizma: Dobri i Zli bog, materija kao zamka Zla, Satanin pad, reinkarnacija.

Također pogledajte [ uredi | uredi izvor ]

• Lazar Drlja?a

Reference [ uredi | uredi izvor ]

Vanjski linkovi [ uredi | uredi izvor ]

• Bogumili u Hrvatskoj

Commons ima datoteke na temu: Bogumili