S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alessandro Manzoni
(
Milano
,
7. marta
1785
. -
Milano
,
22. maja
1873
.), italijanski knji?evnik
[1]
Zapo?eo je kao
neoklasicist
i pjesnik jakobinskih ideala. Na njega i njegov knji?evni razvoj bitno je utjecao boravak u
Parizu
. Roman ?
Zaru?nici
“ je reprezentativan italijanski historijski roman u kojemu je sadr?ano historijsko iskustvo italijanskog naroda.
Manzoni je pisao i lirske pjesme, među kojima se osobito isti?u
Svete himne
(Inni sacri) kao i oda
Peti maj
(Cinque maggio), napisana povodom Napoleonove smrti, a prevedena je na mnoge evropske jezike, pa tako i na srpsko-hrvatski, prvi put od P. Preradovi?a, a drugi put od I. Ma?urani?a. Vrijedne su i dvije Manzonijeve tragedije
Grof Carmagnola
(Conte di Carmagnola) i
Adelchi
. Sva ta njegova djela i ideje sna?no su utjecale na nacionalni pokret Risorgimento ?etrdesetih godina 19. stolje?a.
Ipak glavno Manzonijevo djelo je
Zaru?nici
(I Promessi sposi).
[2]
To je zna?ajno djelo, na kome je Manzoni dugo i veoma savjesno radio. Dotjerivao ga je i jezi?no i sadr?ajno. U tom romanu bore se predstavnici zla s predstavnicima dobra i poslije dugih napora i stradanja, ovi posljednji ipak pobjeđuju. Zbog toga je Manzonijev roman vedro djelo u kojem nisu glavnim protagonistima odbrojeni dani, kao ?to ?e poslije biti glavnim junacima u najzna?ajnijim Verginim romanima.