Nikola ?op ( Jajce , 19. august 1904 ? Zagreb , 2. januar 1982) bio je hrvatski ^[1] i bosanskohercegova?ki pjesnik.

Njegovo djelo iluminira ponajprije samotni?ki interijer, posve?eni krug "svijetle samo?e", u kojem ?ivi svoj imaginirani poetski svijet, vise nego i sama religioznost , koja spontano zra?i iz njihovih pjesama kao prirodno stanje duha i svijesti. ?op je moderni kr??anin koji ljudsko??u prevladava dogme; naivnom dobrodu?no??u, poput fra Marka Krnete iz Andri?eve novele, ?op upu?uje svoje stihove Isusu bez bogobojaznosti, toplom ljudskom neposredno??u, kao prisne poruke prijatelju koji mu je jednak, koji s njim dijeli dobro i zlo. ?opov Krist je potpuni ?ovjek, koji se odri?e bo?anske mo?i da bi omek?ao, oplemenio ljudska srca vlastitom ponizno??u i dobrotom. ?opove pjesni?ke zbirke "Pjesme siroma?nog sina" ( 1926 ), "Isus i moja sjena" ( 1934 ), "Od ranih do kasnih pijetlova" ( 1939 ) i "Za kasnim stolom" ( 1943 ), a ni?ta manje i ?udesna, bajkovita pjesni?ka proza "Tajanstvena prela" (1943), unutarnjom profinjeno??u religioznog ?uvstva, uzdi?u se prema svemirskim visinama, koje ?e nadahnuti njegove zbirke "Ku?ice u svemiru" ( 1957 ) i "Astralije" ( 1961 ). U ?opovoj poeziji religioznost je dosegnula kozmi?ku dimenziju i otkrila svoju estetsku vrijednost. Pjesnik pun iznenađenja i proturje?ja, ?op daje svojim djelom takvu klavijaturu koja dopu?ta najrazli?itije varijacije. I plahi sugovornik i smioni sekundant kozmonautima i slavitelj malenih i strpljivi spektator ljudskih ta?tina, i zagovornik bukoli?ke vedrine i op?injeni stanovnik velegrada. Ozbiljnost i radoznalost moderna ?ovjeka, prevodilac Pannoniusa i autor knjige o Horaciju, odvjetnik nekog umanjenog intimnog "d?epnog kr??anstva" i zadivljeni registrator balisti?kih komunikacija sa svemirom. Magnetizira ga ritam modernih kretanja a moli prije rata da tvornice sporije rade, raduje se bezazleno svakom preobra?aju a tuguje ?to romantiku svije?a smjenjuje prozai?nost elektrike. Mirno podnosi starenje a ?ali za regionima djetinjstva, idealizira ?kolu i sumnja u sveznadarstvo u?itelja. Ne podnosi hijerarhiju, neskromnost, pompu i svijet je napu?io prolaznicima bez ambicija. Bog mu je vi?e djed i glava velike obitelji nego strogi sudija i sveprisutni nadzornik. Na krivudavu putu mogao se li?iti svega osim ?uđenja, ozlovoljiti je mogao u?enjake, sistemati?are, dogmati?are, skeptike i cinike, ali nikada ?itaoca privr?ena lirici, nikada iskrena ?tovatelja pjesme. Astralan i prizeman, bezazlen i bremenit iskustvima, misaon i osje?ajan, poganski vedar i filantropski sentimentalan, ?op je pro?ao vi?e faza, odabirao raznolike simbole variraju?i uvijek jednako autenti?an motiv moderna prognanika. Stoji nepomaknuto među najzanimljivijim hrvatskim pjesnicima u razdoblju između dva rata, a poslijeratnim ciklusima daje tribut sve uzbudljivijim susretima s fenomenom ? sveprostornog.