Nade?da Petrovi? je dijete jedne srbijanske građanske porodice u kojoj je bilo daleko vi?e razumijevanja za kulturu nego ?to je to bio redovno slu?aj u Srbiji onoga vremena, upravo iz porodice koja je u tom pogledu predstavljala jedan od rijetki izuzetaka. Rodila se u ?a?ku 12 oktobra (29 septembra ) 1873 godine kao drugo po redu dijete Dimitrija Petrovi?a, tada nastavnika crtanja ?a?anske realke, i mlade u?iteljice Mileve rođene Zori?, iz titelske porodice Zori?a, sestri?ne i vaspitanice Svetozara Mileti?a, u ?ijoj je ku?i odrasla. Porodica se kasnije nastanila u Beogradu, u tada?njoj Ratarskoj ulici, u ku?i Nade?dinog djeda, poznatog trgovca haxije Maksima Petrovi?a. Vremenom izrodila su se mnogobrojna dijeca, od njih trinaestoro bilo ih je ostalo sedam djevoj?ica i dva dje?aka, među kojima Nade?da nije jedini umjetnik. Njenom ocu nije se ispunila ?elja iz mladosti da ode na slikarske studije u Italiju. Kasnije bio je u poreskoj slu?bi, ali je cijelog vijeka ostao ozbiljan skuplja? istorijske građe i kolekcionar starina. Pisac je i jedne valjane knjige,
Finansije i
vijeka. Porodica je bila u prisnoj vezi sa Svetozarom Zori?em, Nade?dinim ujakom. Zori?, kasnije profesor Tehni?kog fakulteta, bio je ?ovjek rijetkog obrazovanja i kulture, dobar poznavalac slikarstva, slikarski sin, a i sam slikar - kada mu je to vrijeme dopu?talo. On je bio najbli?i Nade?din saradnik u vremenu njenih studija, pa i kasnije, kada je izabrala svoj put u svome slikarskom pozivu,i mada, izgleda, nije dijelio u svemu njena slikarska shvatanja, pomagao joj je, u dugim i o?troumnim diskusijama koje su se ?estoko vodile, da bar jasnije i ?vr??e formira svoja gledi?ta. Rastu?i u takvoj porodi?noj sredini, osim toga po?teđena siroma?tva, kome rijetko da je koji od na?ih umjetnika izbjegao. Nade?da je imala za na?e tada?nje prilike naro?ito povoljne uslove da od rane mladosti zavoli umjetnost i da razvije svoju vi?estruku prirodnu obdarenost. I kad se kod mlade u?enice beogradske Vi?e ?enske ?kole vidjelo određenije da ima smisla za slikanje i ?elje da se oda slikarstvu, njen otac kao da je jedva do?ekao da je preda u ruke svom prijatelju slikaru đorđu Krsti?u.
Godine 1874, samo nekoliko mjeseci po Nade?dinom rođenju, u Parizu, u jednoj fotografskom ateljeu na Kapucinskom bulevaru, priređena je ona ?uvena izlo?ba povodom koje je jedno novo revolucionarno strujanje u umjetnosti Zapada dobilo svoje ime.
Impresionizam
je, nai?av?i i dugo nailaze?i na ne?uven otpor ba? one klase ?ijim se svakodnevnim ?ivotom inspirisao u svojoj tematici li?enoj romantizma i idealizovanja, svojom borbenom upu?eno??u neprestano ?irio granice svog uticaja. Uglavnom iz njega, a unekoliko i kao reakcija na njegove principe, nastala su i druga nova shvatanja, koja su, takođe u zavadi sa tradicijom, krenula drugim putevima tra?e?i sve nove slobode za slikarstvo. Pred kraj pro?log vijeka, nova umjetnost, s Parizom na ?elu, na?la se u matici cjelokupnog toka evropskog slikarstva, daleko prema?uju?i po svojoj ?ivotnoj snazi druga shvatanja koja su paralelno sa njom postojala, neoslobođena prisje?anja na staru poetiku i formule velikih majstora pro?losti.
Prvi
u?itelj - đorđe Krsti?
Njeno ?kolovanje u Krsti?evom ateljeu trajalo je nekoliko godina. (Osim Krsti?a, Nade?da je u beogradu posje?ivala i Kutlikovu ?kolu.) Koliko je Krsti? doprinjeo savjetima njenom razvoju, vi?e se ne mo?e vidjeti. Iz tog đa?kog vremena ostala je od zna?ajnih studija kao da samo jedna mala mrtva priroda, ne bez ?ara, toplo, malo zvu?nije kolorisana u svom tamnom tonalitetu - mo?da jedina mrtva priroda zaostala od njene ruke i utoliko zanimljivija ?to je Nade?da docnije, po prirodi svoga temperamenta, morala stajati daleko od te vrste motiva. Na toj slici se ni ukoliko ne nazire nijedna od Nade?dinih crta, ?to ni malo ne iznenađuje, ali se ne osje?a ni onaj afinitet sa na?inom i tehnikom u?itelja koji se obi?no u đa?kim redovima glasno ispoljava. Ostaje ipak ?injenica da je Krsti? bio njen prvi u?itelj, i te?ko je predpostaviti da temperamentni i duboko osje?ejni majstor
Studenice,?a?ka, Kosova Polja
i dr., serije na?ih prvih pejsa?a slikanih u planeru, nije morao ostaviti u du?i sasvim mlade djevojke koja ?e postati strasni slikar srbijanskog predjela neki naro?iti, ma i neodređeni utisak, koji kraj svog prividnog, a i stvarnog jaza u slikarskim sredinama i izrazu, mo?da ipak upu?uje na neki ?udni duhovni kontinuitet.
Svakako je Krsti? bio taj koji je na nju uticao da za svoje dalje studije izabere Minhen. Zabilje?ena je 1899 godina kao godina njenog odlaska na minhenske studije. No sude?i po tome da je neosporno u Minhenu provela oko ?etiri godine, a svoju prvu izlo?bu na Velikoj ?koli, po povratku sa studija, priredila 1900 godine, mora se zaklju?iti da je tamo oti?la znatno ranije, U Minhenu je jo? 1891 godine Slovenac A?be, po nagovoru nekolicine mlađich slikara đaka, među kojima Vesel i Jakopi?, nezadovoljnih >> poukama na akademiji << i >> kojima su ?kolske mjere bile pretjesne za njihova slikarska stremljenja << ,otvorio bio svoju ?kolu. [kola se bila pro?ula zbog liberalizma svoje nastave i naglo narasla. U vrijeme Nade?dinog dolaska u nju, slavni trio A?beovog ateljea u Georgen?trase bili su slovena?ki slikari Jakopi?, Grohar i Jama,oko ?ijih su se radova s respektom gurali ostali mnogobrojni đaci oba pola i svih mogu?ih jezika. Vesel, ne?to stariji, bio je izi?ao iz A?beove ?kole. Sa ovim Slovencima Nade?da se sprijateljila
Svojom prvom izlo?bom u Beogradu, Nade?da je >> s burom i galamom << otpo?ela svoju slikarsku karijeru u Srbiji. >> Zar poslije rada na akademiji, zar poslije dugog kretanja među radovima i starih i novih majstora Gospođica ne nađe boljih i lep?ih uzora sebi i svojoj odu?evljenoj mladosti no >> impresionisti?ke << radove, to bolesno i trulo shvatanje bolesnih i trulih mozgova? << - glasio je do?ek u
Novoj Iskri
. Dalje bi bilo suvi?no citirati. Kriti?ar naziva njene radove jednostavno ono. Razumije se, nije izostao zaklju?ak da ?e >> ako samo bude malo du?e gledala velike radove klasi?nih slikarskih ?kola... << itd. O?igledno saradnik
Nove Iskre
nije ni slutio da je Nade?da Petrovi? u Njema?koj ne samo du?e gledala, nego i pa?ljivo kopirala stare majstore naro?ito Rubensa i Zurbarana. Kopije su do danas o?uvane. One svjedo?e o ?udnovatoj lako?i s kojom je Nade?da ulazila u tehniku ovih velikih umjetnika i zapanjuju nas time ?to nam otkrivaju s kakvom je disciplinovano??u umjela da savlada svoju plahu i svojeglavu prirodu i da ostane pot?injena i vijerna uzoru. No ona nije ostala na putu klasi?nih slikarskih ?kola.
Godine 1910 i 1911 Nade?da boravi u Parizu, gdje joj je Me?trovi? ostavio svoj atelje. Pariz za nju nije bio novost. Ona ga je posjetila vi?e puta prije nego ?to je osjetila potrebu da se u njemu za du?e vremena nastani i da u njemu radi . U njemu se moglo zauvjek ostati, iz njega se moglo pobje?i, ali je njegova vlast bila tolika da se nije moglo biti slikar a da se on mimoiđe .
Tada?nji slikarski Pariz, u kom je posmrtna slava Sezanova bila na vrhuncu, bio je u groznici nesnishodljivih; ezoteri?nih tra?enja i otkri?a, nazivanih poznatim imenima. Njima se nije ostvarivao Sezanov san da ve?e impresionizam za pusenovsku tradiciju i njih se nije ticala publika u ?kripcu koja tu umjetnost >> ne razumije << , a od koje se ipak o?ekivalo da shvati i zavoli sve jezike nastaju?e nove umjetnosti i sva suprotna tvrđenja na njima re?ena. Nade?da, koja je imala smisla za novo i smjelo i koja je nagonski bila okrenuta prema budu?nosti, nije mogla ostati ravnodu?na prema tom Parizu . Navodi se da je ona >> sudjelovala s Pikasom, Matisom i Marijom Loransen, na jednoj uskoj, jednoj od prvih izlo?aba fovista << , - ?to bi odgovaralo njenom konspirativnom karakteru. Ona je poku?ala nekako sumorno i da prestavi na?oj publici >> taj pokret u dana?njoj slikovnoj umjetnosti - >> recherche - na sve strane u svim pravcima << - te >> pravce koje nazva?e : primitiviste, foviste, kubiste, futuriste itd. << Pisala je da >> svi ovi noviji pravci nose u sebi mladost izdravlje << . Umjetniku koji se >> svakog trenutka << pita gdje le?i istina >> nauka je pritekla u pomo? i pomogla, da na osnovu fizi?kih i matemati?kih zakona rje?ava i umjetni?ke probleme - kubizam i kubisti?ki principi nove umjetnosti proizvod je ove udvojene tra?nje
Kad su 1912 po?eli ratovi, mnogobrojne ?ene Srbije prihvatile su se njege ranjenika po bolnicama. Samo dvije su bile određene od strane Saniteta za ratnu zonu pri Vrhovnoj komandi za vojni?ku slu?bu. Jedna je bila Nade?da Petrovi?. Njen predani rad u poljskim bolnicama na rati?tima, njena hrabrost i njena najve?a ?rtva koju je dala na toj du?nosti dobrovoljca ostali su kao naro?ita, svijetla uspomena .
Vrijeme Balkanskih ratova bilo je ujedno i njena posljednja zna?ajna slikarska ?etva. Događaji su nametali teme . Motivi su bili Prizren, Vezirov most, Skoplje, Kosovo Polje . Ratne skice i crte?e propali su najve?im djelom u ?a?ku i Kraljevu, gdje ih je bila ostavila na ?uvanje .
Objava rata 1914 nju je zatekla u Italiji . Bila se oporavila od tifusa prele?anog u Skoplju za vrijeme epidemije 1913 i vratila odmah u zemlju, opet na du?nost vojne bolni?arke, na kojoj je ostala do kraja .
Nade?da Petrovi? nije do?ivjela svoju lokalnu slikarsku slavu. Ona je bila i voljena kao drug i cijenjena kao ?ovjek i po?tovana kao borac na svim poljima svoje aktivnosti, osim slikarske. Njena smrt je bila duboko o?aljena u vremenu kad se ginulo ne?tedice. O njenom slikarstvu međutim, dok je ?ivjela, nije bila napisana koja topla rije?. Kritike su se kretale između grubosti kojima se brutalno negodovalo protiv >> te secesion?tine << za koju bi >> lekarski valjalo analisati ukus kojemu se ona dopada << ( 1906 ) i onih u?tivih neodređenosti kojima se izbjegava sud kao :
>> Nade?da Petrovi? nalazi se nesumljivo na putu napredovanja << ( 1907 ) ili
>> Nade?da Petrovi? ... koja se sa snagom mladosti za koju nema mogu?nosti pa?ti da
pobedi sunce
<< ( 1912 ). Njena
Fasada Bogorodi?ne crkve
, kad je 1912 bila izlo?ena u Beogradu, ocjenjena je kao >> nemogu?a << , kao >> jedna od onih mistifikacija rapena, koji ih uve?e iznose uz pariske kejove, po?to se preko dana njima zanimao pariski badaud << . Nade?da nije dokazivala. Godine 1909 ona je mirno i jednostavno napisala: >> Za sve se tra?i vremena, a za vaspitanje publike malo du?e vremena << - a 1912 godine : >> Savremenicima su svagda novatori smje?ni i ludi, logi?no je i pojmljivo, jer se oni svojim intelektom, individualno??u sa kojom posmatraju ljude, prirodu i sve njene pojave, izdvajaju iz svoje sredine; oni i jesu tu da unose ispravke sa novim akordima, da iskorenjuju sve ono ?to nije proizvod duha, kakvog stvaraoca i vaspita?a velikih masa << .
|