Jubilej "Studentovog"glogovog lista
Bal vampira ili lov na vestice
Pre ravno deset godina desio se "slucaj STUDENT" koji je predstavljao uvod
u politiku fabrikovanja neprijatelja i obracuna sa neistomisljenicima, koja je
kulminirala na Osmoj sednici CKSKS u jesen iste godine
Zorica Banjac
Postojbina vampira je, ustanovio je krajem XIX veka B. Stoker - Balkan.
Gde bi, dakle, nego na Balkanu, na ovim nasim prostorima, pocelo vampirsko
gnusno orgijanje, koje su "politicki korektni" egzorcisti predupredili ne birajuci
sredstva.
Pre deset godina, sasvim u duhu folklorne vampirologije, poceo je lov na
antititoisticke vestice, ideoloske i politicke protivnike onog kursa Saveza
komunista koji ce zavrsiti domacom valpurgijskom noci, trijumfom nacional-
komunizma na Osmoj sednici CKSK Srbije. Ali, podjimo redom, od tzv. slucaja
STUDENT kojim je u maju '87. najavljena dramaticna decenija koja je potresla
Jugoslaviju i koja i danas ima zlosrecne posledice po sudbine i egzistencije stotine
hiljada ljudi.
Cistke umesto ordena
Sredinom aprila 1987, u dvorani SKC u Beogradu, odrzana je svecana
akademija (sa zabavom, koja je nakon toga usledila) povodom 50-godisnjice lista
"Student", organa Saveza socijalisticke omladine (SSO). Na proslavi su, pored
clanova redakcije i saradnika, bili i mnogi, kako se u ondasnjem zargonu govorilo,
"kulturni i javni radnici", medju njima i Slobodan Milosevic, predsednik CKSKS i
Dragisa Buca Pavlovic, predsednik GKSK Beograda. Par nedelja kasnije mnogi
prisutni su se prisetili da ova dva druga, visoka partijska funkcionera, nisu sedeli
zajedno i da u toku svecanosti uopste nisu komunicirali, sto je moglo da znaci
kako se nesto valja iza partijskog brega. Ali u casu jubileja redakciji "Studenta",
na cijem je celu bio v. d. glavnog i odgovornog urednika Miroslav Visic, cinilo se
da su politicke bure stisane, jer je list predlozen i za visoki drzavni odred povodom
jubileja.
Odmah nakon proslave izasao je dvobroj "Studenta" (11-12) na cijoj je
naslovnoj strani bio nagrizen glogov list i naslov "Noc Vampira", a u donjem
desnom uglu stajala je, kao dopuna ovog grafickog resenja akademskog slikara
Milenka Mihajlovica, samo jedna rec - desnica. Na drugoj strani istog broja u
rubrici "Pitamo se mi..." paralelno su objavljeni delovi dva izlaganja sa netom
odrzanog plenuma CKSKS o idejnim problemima: jedno Dragise Pavlovica,
predsednika, i drugo Dusana Mitevica, clana Predsednistva GKSK Beograda.
Otkud ovolika razlika u gledistima dvojice partijskih funkcionera, postavio je
pitanje "Student", umesto bilo kakvog komentara.
Jedan od dvojice citiranih drugova javio se vrlo brzo: na sednici
Predsednistva Gradskog komiteta SK Beograda Dusan Mitevic je u vizuelnom
izgledu naslovne strane "Studenta" video aluzije na Dan mladosti, uvredu druga
Tita i nazvao to "grubom provokacijom". Da njegova reakcija, ipak, nije bila
lisena svakog licnog resantimana videlo se u trenutku kad se Mitevic osvrnuo i na
deo svog govora o idejnim problemima koji je citiran u "Studentu": "Povodom
moje diskusije na plenumu CK 'Student' je ucinio insinuaciju o neslaganju mojih
stavova sa stavovima Dragise Pavlovica. Ta insinuacija je bez ikakvog osnova, ali
ne bih hteo dalje ulaziti u to".
Mitevicevu tezu da je "Student", tj. njegov glavni urednik Visic odgovoran
za povezivanje Dana mladosti sa balom vampira i za "skrnavljenje nase najvece
svetinje" podrzala su jos dva clana Predsednistva GK na istoj sednici: Snezana
Aleksic ("i naslovna strana i svi tekstovi u broju puni su insinuacija, i prema
pojedincima i prema institucijama") i dr Rados Smiljkovic ("Ne smemo zabijati
glavu u pesak pred ovakvom koncipiranom stranom 'Studenta'"). Slucaj je mogao
da pocne, mehanizam partijske odgovornosti se odmotao i nista ga vise nije moglo
zaustaviti.
Uzalud je Miroslav Visic odbijao optuzbe koje je trojka iz Gradskog
komiteta pokrenula protiv njega tvrdeci da se "naslovna strana, kao i svako drugo
umetnicko delo, ne moze jednoznacno tumaciti" (...) "izuzev ako to nije potrebno
kao novi argument u kampanji koja se upravo vodi protiv nase redakcije", dodao je
on. Prva asocijacija koja sledi iz graficke opreme naslovne strane odnosi se samo
na ono o cemu pricaju i tekstovi u listu - na divljanje gradjanske desnice,
objasnjavao je Visic, doduse bez mnogo uspeha. Sumnja je bacena i bal vampira
pretvarao se polako u lov na vestice.
Miroslav Visic
Prvi otpor fasizmu u Srbiji
- Mi smo bili ekipa koja je prva pruzila organizovan otpor fasizmu u Srbiji,
mada vrlo nevjesto. Narod se opredijelio za "jogurt revoluciju" i narod je morao da
bude kaznjen - bio je kratak komentar glavnog urednika "Studenta" iz 87.
Miroslava Visica.
Uz ovu izjavu, Visic nam je dostavio tekst svoje ostavke na urednicku
duznost u "Studentu"
"U uslovima kad je u srpskom novinarstvu i oko njega suspendovano
samoupravljanje, demokratija i zakonitost, a narocito povodom poznatog
politickog nasilja nad redakcijom "Studenta", smatram da je svaki ozbiljan, posten
i profesionalan rad - nemoguc. Zbog uvodjenja svojevrsnog "ratnog stanja", zbog
pravljenja spiska nepocudnih novinara "koje treba likvidirati", bespredmetan je
svaki daljnji angazman u novinama i novinarstvu koji su pod stalnom presijom
"radnih grupa" i mocnih pojedinaca. Zbog toga podnosim ostavku na funkciju
urednika u listu "Student".
Istovremeno, ovim cinom zelim da se distanciram od jedne iracionalne
politike koja vodi u bratoubilacki rat i da se na moralnoj, politickoj i intelektualnoj
osnovi ogradim od svojih 'predstavnika' koji takvu politiku vode."
Beograd, 30. 9. 1987.
Miroslav Visic
Uz ovaj tekst ostavke, Visic je poslao uredniku NB i poruku licne prirode.
Siroj javnosti ce ova poruka verovatno biti zanimljiva.
Sad, znas gdje zivim, cime se bavim i za koga radim. Bas me briga za
njihove idole i njihovu istoriju. Da nije bilo Noci Vampira, bio bih gdje jesam.
Malo morgen. Ciao.
|
Slucaj STUDENT je definitivno izgubio karakter rasprave o studentskim
propustima i prenet na teren dnevne politike kada je u nedeljniku NIN (24. maja)
Branislav Milosevic, predsednik Republickog komiteta za kulturu objavio teks
"Tacka na joti", u kojem opisuje mehanizam proizvodnje ideoloskih neprijatelja. -
Mitevic i njegovi nalogodavci znaju da naslovna strana "Studenta" ne vredja ni
Dan mladosti ni druga Tita, ali im je ova perfidna optuzba potrebna kao tacka joti i
osujecivanju izbora glavnog urednika "Studenta", koga mnogi smatraju veoma
kompetentnim i podobnim za taj posao", pisao je Milosevic. Njegov tekst je vec
sutradan u "Politici" osudio novinar tog lista Branislav Jovanovic, pod naslovom
"Zasto ministar kulture brani antititovsku liniju". Cela prica je dalje preneta na
teren odbrane lika i dela Tita i "raskrinkavanja" antititoista, sto ce trajati svih
narednih meseci, sve do 24. septembra, do Osme sednice, koja je odrzana u
nastavku akademije u cast 100-godisnjice Titovog rodjenja, i na kojoj su pobedili
tzv. branioci Tita. U ovu politicku dramu koja je pocela naslovnom stranom
studentskog lista, umesali su se kasnije mnogi novi glumci: partijska
predsednistva, centralni komiteti i njihovi plenumi, partijske kadrovske komisije,
sudovi i mediji, ali to je scenario za jedan sasvim drugaciji film.
Bosko Savkovic
Odgovorna javna rec
Tokom rata u bivsoj Jugoslaviji od metka je poginulo taman toliko ljudi
koliko ih je poginulo od neodgovorno izrecene javne reci. Da je bilo onako kako
smo mislili mi koji smo 1987. godine pravili "Student", svi oni bi bili zivi, a danas
bi imali novinarstvo dostojno 21. veka.
|
Zasto su smenjivani
U tekstu "Tacka na joti" B. Milosevic je napravio aluziju kako treba po svaku
cenu spreciti Miroslava Visica da bude izabran za glavnog urednika "Studenta". O
cemu je tu bila rec?
Pocetkom marta '87. dotadasnji urednik Studenta, Stevo Batic, izabran je za
clana komisije za informisanje CKSK Srbije. Neposredno pred njegov odlazak na
novi posao, redakcija je tajnim glasanjem odlucila da bi na njegovo mesto trebalo
da dodje Miroslav Visic, dotadasnji urednik rubrike "Drustvo", koji je diplomirao
na Ekonomskom fakultetu sa prosecnom ocenom vecom od devet. Izdavacki savet
lista je 2. marta podrzao odluku redakcije i Visic je postavljen za v. d. glavnog i
odgovornog urednika; sredinom marta objavljen je konkurs za mesto glavnog
urednika "Studenta", na koji se javio samo Visic. Ostalo je jedino da njegov izbor
potvrdi osnivac i izdavac lista, Predsednistvo univerzitetskog komiteta SSO.
Ali Predsednistvu ovaj kandidat nije bio po volji i sastanci na kojima bi
Visicev izbor na mesto glavnog urednika bio verifikovan, odlagani su zbog
nedostatka kvoruma, sve do slucaja sa naslovnom stranom o balu Vampira, koja je
nekima pala kao porucena.
Mnogi clanovi Univerzitetskog komiteta nisu mogli da zaborave ni da
oproste Miroslavu Visicu sto je godinu dana ranije, u maju '86, potpisao otvoreno
pismo solidarnosti sa otpusenim novinarom "Komunista" Dusanom Bogavcem.
Jos pre nego sto je izasao dvobroj "Studenta" za koji je receno da predstavlja
napad na Tita, Goran Trivan, predsednik Predsednistva UK SSO BU, otkrio je na
jednom sastanku zasto Visic ne bi trebalo da bude izabran za urednika: upravo
dolazim sa sednice Univerzitetskog komiteta, rekao je on 28. aprila na sastanku
izdavackog saveta "Studenta", a tamo se protive Visicevom izboru zbog toga sto
je potpisao pismo solidarnosti. Borba sa vampirima u sopstvenim partijskim
redovima nastavila se, posle objavljivanja dvobroja 11-12, po uhodanom
automatizmu partijskih cistki: kao jedini clan Saveza komunista u redakciji, Visic
je najpre dosao pred sud partije a zatim i pred sud "javnosti".
Pokazalo se, medjutim, vrlo brzo da nije samo Visic bio meta napada
Univerzitetskog komiteta, vec i cela redakcija "Studenta", zbog nacina na koji je
pisala o nekim temama, narocito o tzv. slucaju nastave marksizma, koji je prvi put
javno pokazao duboke ideoloske i takticke razlike unutar partije. Tokom 1986. u
naucno-prosvetnim krugovima, ali i u partijskim forumima, vodila se rasprava o
tome da li marksizam treba predavati kao jedinstven predmet, za sta se zalagala
grupa profesora okupljenih oko Mirjane Markovic, Vlajka Petkovica i Danila Z.
Markovica (koji su bili i pisci obaveznih udzbenika) ili marksizam treba pominjati
samo kao jedan pogled na svet u okviru nastave humanistickih nauka.
Miroslav Visic smenjen je sa funkcije v. d. glavnog i odgovornog urednika
"Studenta" 12. maja, na vanrednoj, zatvorenoj sednici Predsednistva
Univerzitetske konferencije SSO. Sastanak je, prvi put u poluvekovnoj
slobodarskoj tradiciji Beogradskog univerziteta, odrzan iza zatvorenih vrata "iz
bezbednosnih razloga", jer se, kako je zaprepascenim novinarima objasnio Goran
Trivan, raspravljalo "o stvarima koje su znacajne za opstenarodnu odbranu i
drustvenu samozastitu na Univerzitetu, ali i u Beogradu". Po njegovim recima, to
je bio i stav Predsednistva Univerzitetske konferencije SSO jer je u poslednja dva
broja "Studenta" "doslo do grubog vredjanja tekovina revolucije, idejnih poruka
suprotnih opredeljenjima SKJ i SSO i vredjanja druga Tita, Dana mladosti i Dana
bezbednosti". Za novonastalu situaciju optuzen je Miroslav Visic ("moralno i
politicki nepodoban", po oceni Gorana Trivana), a na istoj sednici za v. d. glavnog
i odgovornog urednika "Studenta" postavljen je Sime Cickovic, postdiplomac na
Fakultetu politickih nauka.
Sutradan nakon ovog dogadjaja redakcija "Studenta" sazvala je konferenciju
za stampu na kojoj se odlucno ogradila od "metoda dogmatsko-politicke represije,
tajnih skupova, teskih kleveta bez dijaloga i cinjenicnih dokaza". Strane agencije
prenele su izjavu novinara Steve Milovanovica koji je izjavio da "redakcija ne
priznaje novog glavnog urednika koji je postavljen kao cenzor". I sledeci broj lista
ce izaci pod Visicevim inicijalima, tvrdio je Milovanovic.
"Nasa taktika je bila da sacuvamo jezgro redakcije, da ne dozvolimo da nas
sve smene, da pustimo da se zavrsi letnji raspust i da opet pokusamo da vratimo
Visica", seca se danas bivsi novinar "Studenta" Svetlana Vasovic. Ali ovu nameru
redakcije prozreli su i budni politicki kontrolori sa strane. Zato je 4. juna, pre
raspusta, na zajednickoj sednici Predsednistva UKSSO i GKSSO Beograda
optuznica sa Visica prosirena na celu redakciju, cije je smenjivanje odmah
zatrazeno. Predlozeno je da se na licu mesta izabere novi izdavacki savet, a da
Sime Cickovic, od "zdravog jezgra" formira novu redakciju ne cekajuci jesen. Na
toj sednici nije se ni razgovaralo o predlogu redakcije "Studenta" da na njeno celo
dodje njen kandidat, novinar Dragan Petrovic.
Steva Milovanovic
Duplo golo
Dok se ostatak bivse, takozvane, Jugoslavije okupljao da bi se podelio, u
Srbiji je bilo uobicajeno: igrale se kom-dembelije, nasred zemlje Srbije! Udario
kum na kuma, "Milos" na "Djordjija". Izgledalo je kao obicno, nasi i njihovi, ali
nasih nije bilo, samo njihovih.
Nama u redakciji "Studenta" je zapalo da budemo i prvi i poslednji. Prvi, koji
su uvredili cara i pre krunisanja i poslednji u decenijskom nizu "Studentovog"
leprsavog novinarstva.
Prvi smo rekli: - Onaj koji se okruzuje batinasima, ne moze braniti narod od
batina. Onaj koji je spreman da proda svu zemlju zajedno sa stokom, ne moze biti
ocenjen kao dobar nacionalista. Onaj koji se okruzuje dojucerasnjim dzelatima,
neka cuti o demokratiji. I zato smo pocisceni kao metlom.
Izbor koji smo nesvesno prihvatili je bio smesan: izmedju dva komunisticka
kadrovika. Duplo golo. Mucili su nas obojica u komitetu i SDB. Mi smo se
naivno, detinjasto opredelili za princip. Verovali smo da je sloboda moguca,
pogotovu sloboda stampe. Nismo shvatali da je stampanje novina isto kao i
stampanje politickih plakatica ili rezervnih glasackih listica. Da se nadje, ako
zatreba. Krenuli smo bandoglavo, goloruko na specijalce. Bas kao i danasnja deca
naoruzana pistaljkama i duhom.
U partiji domina, izmedju Milosa i Djordjija pobedio je onaj koji je pokupio
najgore osobine oba. Onaj koji je imao dominu viska i svi su bili tropa. Ko mu je
dao dodatnu dominu, ko je na sto stavio poslednje duplo golo, na znam. Sav uzas
koji je usledio je logicna posledica. Sadejstvo lokalnog igraca i prevaranta izvan
terena.
Ali danasnja deca imaju sansu. Zajedno su sa stotinama hiljada domacina.
Gradjanski duh koji je izasao iz boce moze da spasi Srbiju. Ni On ga ne moze
vratiti ispod cepa kada pukne.
|
Pored vec pomenute odbrane "Studenta" u tekstu B. Milosevica, podrske su
stizale sa raznih strana, sto se u ono vreme, s obaveznom etiketom antititoizma,
moglo smatrati cinom izuzetne gradjanske hrabrosti. Peticiju u kojoj je trazena
ostavka Gorana Trivana zbog napada na "Student", i u kojoj se davala podrska
redakciji, potpisalo je krajem maja 113 studenata Filozofskog fakulteta. I sa
Elektrotehnickog fakulteta dosla je osuda diskvalifikacije Visica kao "oruzja koje
nije dostojno omladinske organizacije". Podrsku "Studentu" dalo je i
Predsednistvo Udruzenja novinara Srbije, na cijem je celu bio Jug Grizelj, a aktiv
omladinskih novinara ostro je osudio mehanizam pretvaranja redakcije u
neprijatelje socijalizma, partije i druga Tita. Slovenacki omladinski list "Katedra"
ustupio je dve svoje strane redakciji "Studenta": tzv. beogradski prilog ili
"underground Student", gde je suspendovana redakcija nastavljala svoju
mladalacku borbu protiv neostaljinistickih lovaca na vampire, dva puta je
zabranjivan u Beogradu. A zatim se sve prosto rasturilo, redakcija se rasula,
"zdrave snage" su se zbile oko svog jezgra, jednom recju - pobedio je
"trivanizam" koji ce nekoliko sledecih godina (sve do okupljanja oko Terazijske
cesme '91) napraviti od Beogradskog univerziteta mrtvo more, ili, u pojedinim
slucajevima, gvozdenu pesnicu rezima, masu za podrsku na mitinzima.
Milenko Mihajlovic
Provociranje ideopoklonika
Naslovna strana "Studenta", dvobroj 11-12, '87, oko koje se digla najveca
politicka i ideoloska prasina, nije bila jedina "Studentova" provokacija te vrste.
Pomenucu na primer jednu raniju naslovnu stranu, na kojoj je kip "Pobednika" na
Kalemegdanu fotografisan tako da je izgledao da mu mac stoji na mestu polnog
organa, sto je, uoci Dana bezbednosti, protumaceno kao uvreda sluzbe i njenih
organa. Ili onu na kojoj sam objavio faksimil poziva koji sam dobio za saslusanje
u DB, iako mi je na saslusanju strogo "posavetovano" da nikome ne govorim o
tom pozivu.
Naslovna strana sa "Balom vampira" bila je moja replika na zvanicni plakat
za Dan mladosti, koji je upravo predstavljen javnosti te '87. godine. Na plakatu je
bio list, nagrizen u obliku zvezde petokrake. Ja sam replicirao na ovom resenju
stavljajuci na naslovnu stranu glogov list nagrizen toboze vampirskim zubima.
Hteli smo malo da se igramo, da provociramo, da parafraziramo i ironiziramo sve
zvanicne klisee. Moja generacija i mojih kolega iz "Studenta" nije vise imala onaj
ideopoklonicki odnos prema J. B. Titu kao generacija tadasnjih politicara, koji su
u ovoj naslovnoj strani odmah "prepoznali" svog idola i uzasnuti krenuli da ga
"brane".
Nisu odbranili J. B. Tita, ali su uspeli u jednome, a to je da prilicno rasture i
upropaste omladinsku stampu, sve do nasih dana.
|
Cicikovljevi brkovi
Gde su danas clanovi redakcije "Studenta" koji su tokom 87. proglasavani za
najvece neprijatelje rezima, i koji su prvi iskusili sve oblike partijskog i drzavnog
nasilja koje ce uskoro kulminirati u politici antibirokratske revolucije, i
dogadjanjima naroda. Dogadjaj sa "Studentom" sasvim je promenio zivotne puteve i
egzistencije svima nama, govore danas ucesnici tih dogadjanja, i dodaju, s
ogorcenjem koje ni desetogodisnja vremenska distanca ne moze da ublazi: s nama
se postupalo veoma surovo, ipak smo mi bili samo deca koja zele nesto da
promene u okostalom sistemu i nismo znali kako da se borimo sa razradjenim
mehanizmima poststaljinizma.
Miroslav Visic otisao je vrlo brzo nakon smenjivanja u Ameriku i danas je
savetnik u njujorskoj banci Morgan Stanledz. Steva Milovanovic, urednik rubrike
"Drustvo", danas je u Budimpesti gde vodi privatni posao. Dragan Petrovic
urednik rubrike kulture je u Pragu, gde vodi privatnu distributersku kucu. Svetlana
Vasovic-Mekina zivi u Ljubljani, novinar je u "Mladini" i dopisnik beogradskog
"Vremena". Stevan Sicarov je dopisnik "Nase Borbe" iz Ljubljane. Vesna Ras
koja je vodila rubriku "Univerzitet" u "Studentu", zivi u Italiji u Rimu i nema
nikakve veze sa novinarstvom, isto kao i Indira Verem koja je posle rasturanja
redakcije "Studenta" otisla u Madjarsku, a sada radi u Kikindi u jednoj agenciji za
marketing. Vladimir Milic koji je radio u kulturi je asistent na Arhitektonskom
fakultetu. Autor inkriminisane naslovne strane akademski slikar Milenko
Mihajlovic danas radi kao urednik karikature u "Nasoj Krmaci"
Goran Trivan, cijom su se zaslugom bivsi novinari "Studenta" "rasuli" sirom
sveta, napredovao je u politickoj karijeri i danas je potpredsednik Gradskog
odbora SPS u Beogradu.
A sta je bilo sa Simom Cickovicem koji je dosao na mesto Visica, da izleci
redakciju od necastivog koji se u nju uvukao? I pored svih pokusaja nismo uspeli
da saznamo gde je on danas. U njegovom slucaju moze se primeniti cuvena
recenica kojom Gogolj zavrsava svoje "Mrtve duse" i govori o neslavnoj sudbini
glavnog junaka Cicikova: "Ljudi su ubrzo zaboravili kako je Cicikov izgledao -
kaze Gogolj - i nisu se mogli cak setiti ni da li je imao brkove."
Stevan Sicarov
Trosenje ideoloske municije
Teoreticar "Wired"-a Dzon Kac je u aprilskom broju ovog nezaobilaznog
cdzber mesecnika ustanovio kako mladi ljudi digitalnog sveta stvaraju novu
politicku ideologiju s karakteristikama revolucije, proglasio "radjanje digitalne
nacije" citizena, gradjanina, kao vekovnu okosnicu gradjanske demokratije zamenio
"netizenom", iliti "mrezaninom" prikljucenim na Net.
Digitalni netizen odagnao je strave arhivske prasine sa primeraka "Studenta"
od pre deset i vise godina, koju je trebalo oduvati u suocavanju sa neizbeznom
poraznom pretpostavkom kako je ono sto smo u "Studentu" materijalizovali zaista
"pomeo vetar". I da "Noc vampira" doista nije nista vise do pocetne epizode u
Velikoj i Istorijskoj SK prici u kojoj su "good" i "bad" gadzs trosili ideolosku
municiju sve dok ovi drugi nesto kasnije nisu presli na pravu.
Sa prasnjave naslovne strane iz jeseni 1985, vidim naslov Zasto "hocemo
gradjansku demokratiju" i prisecam se otkud navodnici na Sintagmi, dok u broju iz
marta 1987, kojim smo 50-godisnjicu proslavili radno visenedeljnim iscitavanjem
svih sacuvanih brojeva od 1937. nadalje i reprintovanjem up-to.dato izbora,
nailazim na sopstvenu detekciju prepoznatljivosti lista koji je decenijama vazio za
najkvalitetniju skolu beogradskog novinarstva. Operativno-komitetski rad na
"Noci vampira" demonstrirao je kako u kadrovskoj politickoj praksi izgleda
teorijska finesa da vladajuca ideologija nije bila i ideologija vladajucih.
Pogled unazad, ipak, uverava da komercijalizacija ideologije vladajucih, pre
deset godina krstene "diferencijacijom", nije postigla ucinak obustavljanja
proizvodnje razlika. Stavise, ona se iz ondasnjih vremena raznoraznih "strategija"
premetnula u svakodnevne simulacije u kom je ne treba proizvoditi jer vec deluje
kao "stvar sama", kao do rascuputanosti "izdiferencirana" omrezenost
prikljuccima.
|
|