Uslovi formiranja Vojske Republike Srpske (VRS) mogu se posmatrati u kontekstu op?tih uslova koji su vladali krajem osamdesetih i po?etkom devedesetih godina dvadesetog veka na prostoru tada?nje Jugoslavije. Sna?ni secesionisti?ki elementi i neka vrsta ogromne ?elje za rastakanjem tada?nje dr?ave ali i sistema na kome je po?ivala podr?ana je od vi?e stranih faktora tako da su se stekli svi dru?tveni uslovi kako za raspad tako i za oru?ane sukobe koji su ga pratili.
Sna?na homogenizacija nacionalnih snaga, koja je dovela i do stvaranja oru?anih formacija koje su bile prakti?no iznedrene iz pojedinih politi?kih partija na prostoru prethodne Jugoslavije, nije mimoi?la ni Bosnu i Hercegovinu (BiH). Po?elo je od „Patriotske lige“ ?ija je prva brigada osnovana jo? 1991, preko „Hrvatskih odbrambenih snaga“, Teritorijalne odbrane BiH koja je prerasla u Armiju BiH, do Hrvatskog vije?a obrane koje je bilo „ispostava“ Hrvatske vojske u delovima BiH pod kontrolom Hrvata. Srpske politi?ke stranke i druge organizacije tokom 1991. veruju u dr?avu, sistem i Jugoslovensku narodnu armiju (JNA) i tek po?etkom 1992. politi?ko vođstvo bosanskih Srba formira Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu ? kad po?inje oru?ani sukob koji ?e trajati do kraja 1995. godine.
Tokom prva ?etiri meseca 1992. na prostoru BiH događaji se smenjuju vrlo brzo. Predstavnici muslimanskog i hrvatskog naroda u jednoj vrsti koalicije intenzivno rade na potpunom osamostaljivanju BiH, dok predstavnici srpskog naroda „spas“ vide u bilo kakvoj vrsti ustavno-pravnih veza sa Srbijom. Na referendum o budu?nosti BiH izlaze samo Hrvati i Muslimani, a na „srpski“ plebiscit samo Srbi.
Povla?enje JNA
Međunacionalni oru?ani sukobi se intenziviraju a međunarodni medijatori obezbeđuju potpisivanje Plana za BiH poznatijeg kao „Kutiljerov plan“. Predstavnik muslimanskog naroda ve? sutradan povla?i svoj potpis, a posle njegovog povratka iz Lisabona dolazi do masakra kolone JNA u Dobrovolja?koj ulici u Sarajevu, u prisustvu snaga UN. Umesto ranije odluke po kojoj snage JNA treba da ostanu u BiH narednih pet godina, novom po?inje potpuno povla?enje. U tim uslovima dolazi do formiranja Vojske Srpske Republike BiH.
OSNIVANJE
: Narodna Skup?tina Srpske Republike BiH na zasedanju u Banjoj Luci 12. maja 1992. donosi odluku o formiranju Vojske Srpske Republike BiH (VRS). Određena je i slava ? Vidovdan, a Ratko Mladi? imenovan je za komandanta Glavnog ?taba.
Tada?nji politi?ki vrh bosanskih Srba ocenio je da je stvorena vojska po ?elji naroda, zahtevano je raspu?tanje svih paravojnih formacija i funkcionisanje vojske na „sistemskim moralnim osnovama“. Ratni napori poku?avaju se, dosta neuspe?no, rasporediti na sve segmente dru?tva; poku?aji suprotstavljanja ratnom profiterstvu u za?etku nisu imali ve?ih uspeha.
Kadar VRS-a bio je u najve?em broju kadar oficira biv?e JNA poreklom sa prostora BiH, uz manji deo pripadnika rezervnog sastava uglavnom na ni?im takti?kim pozicijama, najvi?e do nivoa komandanta lake brigade kopnene vojske. Vrlo veliku ratnu armiju ? oko 185.000 ljudi u ratu ? vodilo je ne?to vi?e od 3000 predratnih aktivnih oficira i podoficira. Posle rata niko od njih nije se na?ao ni na jednoj zna?ajnijoj poziciji. Nekoliko ljudi koji su bili poslanici u Narodnoj skup?tini Republike Srpske (RS) vi?e predstavljaju izuzetak nego pravilo.
SLIKE IZ PRO?LOSTI: Selo Rudnik
ISTORIJSKE
LEKCIJE
: Prve lekcije koje đaci u osnovnim ?kolama RS imaju o pro?lom ratu nalaze se u ud?beniku poznavanja dru?tva za peti, a ne?to ?iri u ud?beniku istorije za deveti razred osnovne ?kole. U petom temu obrađuje lekcija „Raspad SFRJ“, raspad koji je posledica toga ?to su „narodi u pojedinim republikama pokazali ?elju za odvajanjem od SFRJ“. O ratu u BiH ka?e se da je po?eo 1992. a zavr?io novembra 1995. Poginulo je oko 100.000 ljudi a znatno ve?i broj je morao izbje?i. Po Dejtonskom sporazumu u BiH su stvorena dva entiteta, Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine.
U ud?beniku istorije za deveti razred osnovne ?kole teme koje obrađuju rat devedesetih i raspad SFRJ nalaze se kao lekcije „Slom socijalizma u SSSR i Evropi“ i „Raspad socijalisti?ke Jugoslavije“.
Istori?ari koji se bave i ud?benicima uglavnom se sla?u u stavu da se period posle 1990. uop?te ne obrađuje, ve? da se za to sa?eka neko novo vreme.
HAG
I
DRUGI
SUDOVI
: Od ukupno 163 osobe optu?ene pred Tribunalom za biv?u Jugoslaviju (ICTY) u Hagu, 53 lica su iz sastava VRS. Osim trojice optu?enika, svi drugi su zatvoreni, neki osuđeni a neki ?ekaju na suđenje. Među optu?enima su ratni predsednik RS, komandant Glavnog ?taba VRS i njegova tri pomo?nika, na?elnik operativno nastavnog organa i tri komandanta korpusa. Osim toga, sudovi u BiH navodno imaju u fiokama spremnih 16.000 optu?nica.
Oficiri i podoficiri VRS koji nisu osumnji?eni ni optu?eni uglavnom tavore na marginama. Svi sistemi na njima „treniraju strogo?u“ oko pitanja penzija i stanova, sve do ograni?avanja mogu?nosti bilo kakvog zaposlenja. Narodna Skup?tina RS setila se tek u decembru 2007. da donese zakon o pravima na penziju biv?i oficira i podoficira VRS. Po?etak primene tog zakona za sada nije ni na vidiku.
Vojska RS je pro?la put od oko 185.000 u ratnim uslovima do 3981 oficira i vojnika 2004, pred njeno rasformiranje i utapanje u Oru?ane snage BiH. Podela na vidove i rodove nasleđena je od biv?e JNA (bez mornarice). VRS je bila organizovana u ?est korpusa kopnene vojske, i vazduhoplovstvo i PVO. Korpusi su bili teritorijalno određeni: Prvi i Drugi kraji?ki, Isto?nobosanski, Drinski, Sarajevsko-romanijski i Hercegova?ki korpus. VRS je u sastavu imala 44 jedinice ranga bataljon/divizion i 106 jedinica ranga puk/brigada, a do kraja 1994. i jednu samostalnu diviziju. Za potrebe određenih borbenih aktivnosti formirani su privremeni sastavi kao takti?ke i operativne grupe.
Glavni ?tab VRS delovao je preko sektora za operativno ?tabne, obave?tajno bezbednosne, organizacijsko mobilizacijske poslove, uz sektore za pozadinu, moral, verske i pravne poslove te uprave za Vazduhoplovstvo i PVO odnosno finansije i razvoj. Princip rada svih komandi od Glavnog ?taba do komandi brigada i samostalnih bataljona bio je zasnovan na principima rada komandi i ?tabova u ratu. Neprikosnovene su bile odluke komandanata na svim nivoima i to je obezbedilo funkcionisanje svih borbenih i neborbenih aktivnosti VRS. U vreme NATO udara iz vazdu?nog prostora krajem avgusta i po?etkom septembra 1995, kada je bio paralisan sistem komunikacija, rukovođenje i komandovanje nije zbog toga trpelo.
SLAVNO VOJEVANJE: Kotor varo?, oktobar 1992.
NASLEđE
: Opremu je VRS nasledila iz biv?e JNA. Ukupno je tenkova bilo ne?to vi?e od 300, od toga 73 komada M-84, oklopnih borbenih vozila 257, raketne i cevne artiljerije 1650 komada, bestrzajne 660, lansera POVR 760, borbenih aviona 22, borbenih helikoptera 14 i 18 lakih aviona. Ve?ih nabavki vojne opreme i naoru?anja nije bilo, uglavnom je nabavljana municija za lako naoru?anje jedinica kopnene vojske.
VRS je zadr?ala klasi?nu profesionalno-regrutnu kombinacija ljudstva s malim brojem civila, koji su preimenovani u kategoriju „radnici u vojsci“. Slu?enje vojnog roka je smanjivano s jednogodi?njeg do tromese?nog. Regrutna obaveza je ukinuta posle incidenta u kojoj je stav o odbrani BiH novi kontingent promenio u odbranu RS; ubrzo potom ukinuta je i VRS.
U banjalu?kom Centru vojnih ?kola obu?avani su pripadnici kopnene vojske za ni?e oficirske i podoficirske du?nosti; vi?e obrazovanje i obuku sticali su u vojnim ?kolama i akademijama SR Jugoslavije.
Tokom ratnih dejstava i poratnog postojanja VRS bio je obezbeđen pristojan nivo ishrane, li?ne higijene i osnovnih delova ode?e i obu?e. Indirektno, o tome svedo?i podatak da tokom postojanja VRS u njoj nije izbila nijedna epidemija. Standard profesionalnih pripadnika VRS je sasvim drugo pitanje, a neredovne plate i odsustvo bilo kakve stambene politike dobro pokazuju odnos politi?kih elita prema vojsci.
U?e??e ?ena u VRS je zanemarljivo, s izuzetkom pozadinskih slu?bi i u administraciji komandi od nivoa brigade navi?e.
Sistem ?inova nasleđen je iz JNA, od vojni?kih ?inova (razvodnik, desetar i mlađi vodnik), preko podoficira (od vodnika do zastavnika prve klase) i oficira (od potporu?nika do pukovnika), do generala…
Vojni bud?et VRS ?esto je bio predmet manipulacija i kretao se do 80 miliona maraka, ali je politi?ka vlast preko besparice poku?avala da ostvari uticaj na vojsku.
PRE
I
POSLE
KRAJA
: Pred sam kraj postojanja VRS je u?estvovala u nekoliko mirovnih misija, od kojih je ona u Eritreji visoko ocenjena u UN kao uspe?na. VRS nije imala prilika da se u?lanjuje u međunarodne asocijacije, ali je na visokom nivou u?estvovala u primeni Be?kog ugovora o gradnji poverenja i stabilizacije u BIH i ugovora iz Firence o subregionalnoj kontroli naoru?anja.
Osnovana 12. maja 1992, u ratu do 21. novembra 1995. Dejtonskog sporazuma, VRS je ukinuta 1. decembra 2004, kada je dovr?en proces preno?enja svih ingerencija na Oru?ane snage BiH.
Neku vrstu zaklju?ka mo?e predstavljati ocena da je VRS nastala u određenom trenutku na prostoru BiH u kom su dru?tveni i međunacionalni sukobi dostigli veoma visok intenzitet, ?iji je rezultat bilo i stvaranje vojski koje su međusobno ratovale po principu „svi protiv svih“.
Od onoga ?to je ostalo od VRS u sastavu Oru?anih snaga BiH je Tre?i pe?adijski puk (Republika Srpska). Aktivnost ove jedinice svedena je na upravljanje muzejom puka; kontrolu finansijskog fonda; pripremu, istra?ivanje i negovanje istorije puka; objavljuje biltene; ?uva kulturno-istorijsko nasleđe puka; daje uputstva o odr?avanju posebnih sve?anosti, obi?ajima, ode?i i pona?anju puka, te vodi oficirske, podoficirske i vojni?ke klubove. Po Zakonu o odbrani BiH, komandant puka ima isklju?ivo po?asni polo?aj i nema operativna niti administrativna ovla?tenja.
O projektu „Nove vojske biv?e Jugoslavije“
Za
deveti
razred
Destabilizacija socijalizma u SFRJ po?inje od VIII kongresa Saveza komunista Jugoslavije 1964, nastavlja s događajima na Kosovu sedamdesetih i osamdesetih, odnosno u Hrvatskoj 1967?1971. „Maspok“ u Hrvatskoj nije bio uni?ten, a njegovi pripadnici aktivno su u?estvovali u razbijanju SFRJ. Vrhunac krize po?inje dono?enjem Ustava SFRJ 1974. godine.
Politi?ka i ekonomska kriza u SFRJ dostigla je vrhunac na 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), 20. januara 1990, kada su suprotstavljena dva koncepta razvoja Partije i dr?ave: konfederalni, koji su zagovarale Slovenija i Hrvatska, i federalni, za koji su se zalagale Srbija i Crna Gora. Delegacije Slovenije je napustila Kongres, ?to je zna?ilo i kraj SKJ. Njema?ka je prva a zatim Austrija, Mađarska i Vatikan i druge ?lanice Evropske zajednice, podr?ala Sloveniju i Hrvatsku. Ovome pogoduju i spoljno-politi?ke okolnosti na jugoistoku Evrope. Raspad Var?avskog pakta pogodovao je raspadu SFRJ. Protiv Jugoslavije je poveden pravi medijski rat. Prvi vi?estrana?ki izbori u SFRJ odr?ani su novembra 1990. godine. (…) Po novom Ustavu (Hrvatske) Srbi su u Hrvatskoj ostali nacionalna manjina bez politi?kih prava. U delu Dalmacije progla?ena je Srpska autonomna oblast. (…) U BiH su na izborima 1991. pobedu odnele nacionalne stranke: Stranka demokratske akcije, Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica. U Srbiji je na izborima pobedila reformisana Socijalisti?ka partija sa Slobodanom Milo?evi?em, a u Crnoj Gori Socijalisti sa Momirom Bulatovi?em na ?elu. Posle odr?anih izbora skup?tine Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije donele su odluku o izdvajanju iz SFRJ i proglasile samostalne dr?ave ?ime je razbijena SFRJ i sru?en socijalizam i u Jugoslaviji.
Biv?i
?to se ti?e sudbine biv?ih pripadnika JNA, ve?ina je nastavila da radi u VRS u uslovima izra?ene materijalne i finansijske oskudice. VRS je imala oficira i podoficira koji nisu bili Srbi, na pozicijama do na?elnika odeljenja na nivou korpusa. Bez obzira na nacionalnost, sledovao im je epitet „komunjare“ ?to su novope?eni vlastodr?ci nesebi?no koristili bez obzira na nivo u hijerarhiji na kome se pojedinac nalazio.
U?e??e u ratu obra?unato je u dvostrukom trajanju za sve pripadnike VRS, ali tu se zavr?avaju sva prava. Od ove godine se o?ekuje isplata nov?ane naknade u simboli?nom iznosu ? ne?to vi?e od 100 konvertibilnih maraka ? ali samo za borce prve kategorije, one koji su ratovali od prvog do posljednjeg dana. Mali broj odlikovanih boraca je u prethodnih nekoliko godina primao naknadu reda par stotina konvertibilnih maraka, zavisno od vrste odlikovanja. Profesionalni vojnici imali su mogu?nost sticanja dr?avljanstva Jugoslavije i Srbije, i uglavnom su je iskoristili ? ali ta mogu?nost nije postojala za ogromnu ve?inu boraca, pripadnika rezervnog sastava.
Stanarska prava su re?avana, u simboli?kom broju, za invalide rata, dok se bora?kom sastavu po ovom pitanju nije posve?ivala nikakva pa?nja. Gotovo svi profesionalni vojnici koji su na teritoriji Federacije BiH ili Hrvatske posedovali stan imaju ogromne probleme u vra?anju svoje imovine, a neki to nisu u?inili ni do danas.
Od ratne armije koja je brojala oko 180.000 vojnika kroz etapnu i veoma kratku demobilizaciju ? obavljenu do kraja 1995. i polovine 1996. godine ? VRS je svela brojno stanje u prvim posleratnim godinama na oko 20.000 pripadnika. Istovremeno je tekla i promena organizacijsko formacijske strukture, tako da se sa VRS sa pet svela na tri korpusa. Glavni ?tab je preimenovan u General?tab sa sedi?tem u Bijeljini. Zbog velikog broja jedinica G? sme?tenih u relativno malom garnizonu zajedno sa komandom i zna?ajnim delom jedinica Tre?eg korpusa, Bijeljina i njen garnizon su bili prenatrpani pripadnicima VRS; vojnici su sme?tani i u ?atore. U narednim godinama broj vojnika je sveden na oko 10.000 a ukidanjem obaveze slu?enja vojnog roka na pribli?no 6000?7000.
Vojni
otpad
VRS u poratnom periodu fakti?ki nije posedovala zna?ajnije jedinice specijalne namene. Korpusi su imali izviđa?ko diverzantske ?ete koje su prerasle u odrede. Ove ?ete zbog slabe popunjenosti i opremljenosti nisu mogle odgovoriti svojoj nameni. Bataljoni vojne policije, u miru ranga oja?ane ?ete, imali su relativno dobro opremljene i obu?ene vodove.
Oprema i naoru?anje VRS bili su na papiru brojni i relativno savremeni u odnosu na susede, ali zbog velike istro?enosti u ratu, nedovoljne brige, neobu?enosti i izostanka bilo kakvog odr?avanja i remonta ? gotovo neupotrebljiva. Artiljeriju za vatrenu podr?ku fakti?ki je bilo nemogu?e upotrebiti jer je samo polovina oruđa imala pripadaju?a vu?na vozila u ispravnom stanju, a popuna ubojnim sredstvima se kretala od polovine do jednog borbenog kompleta, 6 do 10 puta ispod neophodno potrebnih rezervi.
U procesu nabavke vojne opreme svih vrsta nadle?na je bila Republi?ka direkcija koja je bila u sastavu Ministarstva odbrane ? ali osim municije nije nabavljano ni?ta.
Datum
Dan Vojske Republike Srpske (VRS) je 12. maj, kada je (1992) Narodna skup?tina donela odluku o njenom formiranju, tada pod imenom Vojska Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a za komandanta Glavnog ?taba imenovan general Ratko Mladi?. Istog datuma doneta je i odluka o formiranju Predsedni?tva Srpske Republike BiH.
Politi?ki rukovodioci govorili su ono ?to je ogromna ve?ina srpskog naroda u BiH mislili i ose?ala ? da je bilo krajnje vreme, jer je pre toga SR Jugoslavija donela odluku o povla?enju JNA povu?e s teritorije BiH, formirane su Armija BiH i Hrvatsko vije?e odbrane (HVO), po?eo je niz napada na Srbe na celoj teritoriji BiH, uz u?e??e i hrvatske vojske. Tada?nji politi?ki vrh Srba u BiH ocenio je da je stvorena vojska po ?elji naroda.
Klju?evi
Na slu?bi u OSBiH nalaze se profesionalna vojna lica, ukupno oko 10.000 od kojih 7000 na teritoriji Federacije a 3000 na teritoriji RS.
U ukupnom broju pripadnika OSBiH oficiri ?ine 20, podoficiri 30 a vojnici 50 odsto u profesionalnom i u rezervnom sastavu.
Zakonom o slu?bi je predviđen i rezervni sastav koji ?ine rezervni vojnici, podoficiri, oficiri i generali. Brojno stanje rezervnog sastava trebalo bi biti 5000. Popuna rezervnog sastava jo? nije po?ela. Trenutno je osetan nedostatak profesionalnih vojnika.
U reformi OSBiH nacionalna zastupljenost trebalo bi da odgovara popisu iz 1991: Muslimani (Bo?njaci) 45,9; Srbi 33,6; Hrvati 19,8 i ostali 0,7 odsto. Zastupljenost bilo kog konstitutivnog naroda u jedinicama OSBiH ne sme biti manja od 10 odsto ukupnog brojnog stanja jedinice.
OSBiH ?ine tri pe?adijske, brigada takti?ke podr?ke i brigada vazduhoplovstva i protivvazdu?ne odbrane. Slu?beni jezici srpski, bosanski i hrvatski a pisma ?irilica i latinica.
Specijalci
Vojnoobave?tajni bataljon se nalazi u sastavu Brigade takti?ke podr?ke u kasarni u Butilama ? Sarajevo, kao i Vojnopolicijski bataljon, dok svaka od tri postoje?e brigade u sastavu ima po jednu izviđa?ku ?etu.
Sumnje
i
?inovi
Klju?ne li?nosti u Ministarstvu odbrane i OSBiH su ve?inom kadar iz JNA, po?ev od ministra odbrane Selma Cikoti?a i na?elnika Zajedni?kog ?taba Sifeta Pod?i?a. U pot?injenim komandama takođe ima dosta oficira biv?e JNA, kao i ve?ina pripadnika biv?e VRS.
U OSBiH se jo? uvek na visokim funkcijama nalaze oficiri koji su u toku rata komandovali jedinicama koje su po?inile ratne zlo?ine i koji su zbog toga bili osumnji?eni, ali iz razli?itih razloga ? lobiranja i politi?kih igara u kojima je u?e??e uzela i međunarodna zajednica ? i danas obavljaju najvi?e vojne i civilne funkcije. To je slu?aj i sa ministrom odbrane BiH Selmom Cikoti?em koji jo? 2004. godine prilikom provere za unapređenje u ?in generala nije bio izabran jer se protiv njega vodio postupak za ratne zlo?ine nad Hrvatima u Bugojnu. SFOR je ?ak predlo?io da se odmah otpusti iz aktivne vojne slu?be. I pored zakona koji nala?e da na mesto ministra odbrane ili zamenika ne mo?e biti imenovano vojno lice u periodu od tri godine nakon prestanka profesionalne slu?be u Oru?anim snagama, pozicija je za Cikoti?a ?uvana i sa?uvana. Uz to, i ministar odbrane i na?elnik Zajedni?kog ?taba su Muslimani (Bo?njaci), ?to nije u skladu s dogovorenim „nacionalnim klju?em“.
Ni general Sifet Pod?i?, sada komandant Zajedni?kog ?taba OSBiH, na istoj proveri i iz istih razloga nije pro?ao proveru SFOR-a 2004. U vreme sukoba komandovao je jedinicom koja je obezbeđivala zgradu Predsjedni?tva u Sarajevu u kojoj su na drugom spratu viđeniji Srbi Sarajeva i jedan broj zarobljenika iz Dobrovolja?ke ulice mu?eni i maltretirani.
Na ni?im funkcijama u OSBiH takođe ima ljudi osumnji?enih da su u toku rata u BiH bili upleteni u ratne zlo?ine: primer je brigadir Zdenko Andabak, komandant Centra za borbene simulacije u Zalu?anima, osumnji?en za zlo?ine nad Srbima u Livnu.
S druge strane, oficiri Srbi na funkcijama u OSBiH nisu osumnji?eni za takva dela. O tome svedo?i i podatak da unapređenje u ?in generala u prole?e 2004. od 19 kandidata iz OSBiH nije dozvoljeno za 11. Od „srpskog kontingenta“ s ukupno ?est kandidata proveru nije pro?ao Cvjetko Savi? zbog ocene SFOR-a da opstrui?e istragu o zlo?inima u Srebrenici. Među „oborenima“ je bilo 6 od 9 predlo?enih Muslimana i sva ?etiri Hrvata ? bo?nja?ki kandidati sumnji?eni su za ratne zlo?ine, a hrvatski su unapređenje izgubili zbog podr?ke autonomiji Hrvata u BiH 2001. godine.
?areno
?kolovanje
i
beneficije
Oficiri Hrvati ?kolovani su uglavnom u hrvatskim vojnim ?kolama, Srbi u Srbiji a Bo?njaci u Pakistanu, Turskoj, Saudijskoj Arabiji, uz ubrzano do?kolovavanje na Fakultetu politi?kih nauka i Fakultetu za bezbednost u Sarajevu.
Prema Zakonu o slu?bi u OSBiH vojni osiguranici imaju uve?anje sta?a tako da se 12 meseci u slu?bi ra?una kao 16 meseci sta?a osiguranja. Za generale 12 meseci efektivnog sta?a ra?una se kao 18 meseci sta?a osiguranja. Vojni osiguranik ima pravo na starosnu penziju s navr?enih 55 godina ?ivota i najmanje 30 godina penzijskog sta?a odnosno 40 godina navr?enog radnog sta?a bez obzira na godine ?ivota. Profesionalno vojno lice sti?e uslov za prevremenu starosnu penziju kad navr?i 45 godina ?ivota s najmanje 20 godina radnog sta?a.
Naoru?anje
i
oprema
OSBiH
U skladu sa ugovorom o subregionalnoj kontroli naoru?anja dozvoljene koli?ine oru?ja u BiH su: 410 tenkova, 340 borbenih vozila pe?adije, 1500 artiljerijskih cijevi (kalibra 75 mm i ve?ih), 62 borbena aviona i 21 borbeni helikopter. Prema odluci Ministarstva odbrane BiH iz 2006, osnovni tip pu?ke OSBiH bi?e ameri?ka M16A1 kalibra 5,56×45 mm, pu?komitraljezi M-60 i M-84 kalibra 7,62 mm i hrvatski automat „Ero“ 9 mm. Osnovni tip tenka bi?e M60A3 ameri?ke proizvodnje s topom kalibra 105 mm i „jugoslovenski“ M-84 s topom kalibra 125 mm; oklopni transporter je M113 ameri?ke proizvodnje. Odlu?eno je da se zadr?i haubica D-30J 122 mm kao i samohodni vi?ecevni lanser raketa APRA-40 kalibra 122 mm. Za sada nije poznat ta?an broj naoru?anja po tipovima za raspoređivanje u jedinice OSBiH: materijalna formacija je u izradi i verovatno ?e na snagu stupiti do kraja ove godine.
BiH prodaje i uni?tava pu?ke M70 7,62 mm i uvodi M16A1 koja je kao donacija 40.000 komada stigla u BiH posredstvom ameri?ke kompanije MPRI. Tu je problem i municija koje za pu?ku M70 ima vi?e nego ?to je potrebno, dok municija za M16 mora da se kupuje ili ovlada njenom proizvodnjom.
Pred
sudom
Sefer
Halilovi?
napu?ta JNA s ?inom majora 1991. i pridru?uje se „Patriotskoj ligi“, bo?nja?koj formaciji koja je imala svoje politi?ko i vojno krilo i koja je, prema re?ima Halilovi?a, tada brojala nekoliko stotina hiljada vojnika (podatak dobijen od Jovana Divjaka, mada on sam sumnja u ove Halilovi?eve navode). Smenjen je sa funkcije na?elnika General?taba 1993, nakon sukoba sa Alijom Izetbegovi?em i preme?ten na hercegova?ko rati?te kao komandant operacije „Neretva 93“. U tom periodu de?ava se „Grabovica“, slu?aj zbog kog ?e Halilovi? odgovarati pred sudom u Hagu 2001. Optu?en je po komandnoj odgovornosti, jer nije spre?io ubistvo 33 civila hrvatske nacionalnosti u Grabovici i 29 civila u Uzdolu. Suđenje je trajalo od 31. januara do 31. avgusta 2005. Prema presudi Pretresnog ve?a oslobođen je krivice.
Rasim
Deli?
, komandant ABiH od 1993. Dobrovoljno se predaje Ha?kom tribunalu 2005. Optu?en je po komandnoj odgovornosti za ubistvo, okrutno postupanje i silovanje civila hrvatske i srpske nacionalnosti u srednjoj Bosni 1993-1994. Izjasnio se da nije kriv, te je privremeno pu?ten na slobodu. Suđenje je po?elo 2007; Deli? je u decembru ponovo privremeno pu?ten na slobodu, ali je nakon njegovog susreta sa Harisom Silajd?i?em Tu?ila?tvo zahtevalo da mu se ovo pravo ukine i da se Deli? vrati u Sheveningen. Vlada Federacije BiH dala je dodatne garancije za njegovo privremeno pu?tanje na slobodu.
Enver
Had?ihasanovi?
, pripadnik JNA, od 1992. nalazi se u ABiH, gde je bio na funkciji komandanta III Korpusa, kasnije unapređen u ?in brigadnog generala. Penzionisan je 2000. godine s ?inom general-majora. Od 2001. je u Hagu, optu?en po komandnoj odgovornosti za nespre?avanje ubistva i okrutnog postupanja u centralnoj Bosni 1993-1994. Osuđen je na pet godina zatvora 2006.
Amir Kubura
napu?ta JNA 1992. s ?inom kapetana. Kao jedan od zapovednika u okviru 7. brdske Muslimanske brigade III Korpusa, u?estvuje u borbama protiv HVO-a u centralnoj Bosni 1993?1994. U Hag je preba?en 2001, a 2006. je osuđen po komandnoj odgovornosti za plja?kanje javne i privatne imovine, na dve i po godine zatvora.
Mehmed
Alagi?
, takođe pripadnik biv?e JNA, direktor ?kole za rezervne oficire u Banjaluci. Napu?ta JNA 1991. s ?inom potporu?nika. Kraj rata je do?ekao s ?inom brigadnog generala kao komandant 7. korpusa ABiH. ?lan partije SDA, obavlja du?nost na?elnika op?tine Sanski Most. U aprilu 2001. godine Kantonalni sud u Biha?u osudio ga je na ?etiri godine zatvora zbog zloupotrebe polo?aja. Pred sudom u Hagu optu?en je za niz krivi?nih dela po komandnoj odgovornosti. Umro je 7. marta 2003.
S
.
D
.
Optu?eni
,
osuđeni
,
nedostupni
Pred Ha?kim tribunalom optu?ena su 53 lica iz RS. ?etvorica ?ekaju suđenje, devet je prosleđeno sudu BiH, pet ?eka na prebacivanje na izdr?avanje kazne, pet je preminulo, ?etiri su izdr?ali kazne, trojica su u bekstvu, 13 izdr?ava kaznu, devetorici se trenutno sudi.
Vojska
Armija BiH formirana je na po?etku rata i njenu osnovu predstavljala je tada?nja teritorijalna odbrana (TO). Na samom po?etku, 8. aprila 1992, predsedni?tvo BiH na ?elu sa Alijom Izetbegovi?em donosi odluku da se ukine Republi?ki ?tab teritorijalne odbrane koji je do tada funkcionisao u sklopu JNA, sa namerom da se ti ?tabovi reorganizuju. Tada?nji na?elnik TO-a Hasan Efendi? i Jovan Divjak, na?elnik TO Sarajeva koji je kasnije unapređen u zamenika komandanta ABiH, upu?uju pismo svim ?tabovima TO u BiH sa zahtevom da se opredele da li ?e prihvatiti ovu reorganizaciju i prikloniti se novoj komandi.
Od svih ?tabova, njih 73 je prihvatilo tu novu strukturu ? mahom u onim delovima BiH u kojima je ve?insko stanovni?tvo bilo bo?nja?ko i hrvatsko. Jovan Divjak se prise?a da su se pu?ke i pi?tolji nudili „na kredit“. Jo? jedan predznak da se ne?to sprema bila je i afera „banana raketa“ iz 1991, kada su u vojnim kamionima prevo?ene rakete iz Sarajeva, u papirima predstavljene kao ? banane.
„Ve? 1992?1993. po?elo je da se ?u?ka po gradu da Caco odvodi civile na kopanje rovova, koji se sa tih akcija jednostavno ne vra?aju“, ka?e Vildana Selimbegovi?, urednica magazina „Dani“. Odvođenja i ubistva civila nebo?nja?ke nacionalnosti dobila su svoj epilog kroz slu?aj „Kazani“ ? ime je dobio po trebevi?kom podru?ju gde su civili odvođeni i ubijani ? pred sudom u Sarajevu, koji je 1996. izrekao presude za 14 boraca 10. brdske brigade. Slu?aj istra?uje i Ha?ki tribunal. Na ?elu akcije „Trebevi? 2“ nalazili su se komandant Armije Rasim Deli? i tada?nji ministar unutra?njih poslova Bakir Alispahi?. Cela akcija se prakti?no svela na obra?un sa Cacom i ?elom, a zavr?ila se sa oko 250 uhap?enih pripadnika obe brigade i vi?e od deset mrtvih pripadnika MUP-a, vojne policije i 10. brdske brigade.
Od 1992. godine u srednjoj Bosni u okviru III Korpusa ABiH formira se Sedma muslimanska brigada, sastavljena mahom od dobrovoljaca iz stranih (islamskih) zemalja. Najve?i broj optu?nica protiv oficira ABiH u Hagu odnosi se na komandnu odgovornost i nespre?avanje zlo?ina po?injenih od strane pripadnika jedinica u okviru III Korpusa.
S. D.