oblaci, vidljive nakupine vodenih kapljica, ledenih kristala ili smjese kapljica i kristala, koje lebde u atmosferi. Nastaju kad se zrak zasiti vodenom parom, što se mo?e dogoditi zbog pove?anja koli?ine vodene pare u zraku ili zbog smanjenja temperature zraka ispod temperature rosišta (→  para , para u atmosferi ). U oblacima se mogu nalaziti i ve?e ?estice leda, pa i ?estice koje potje?u od one?iš?enja što ga stvaraju industrija i promet (→  aerosoli ). Promjer je vodenih kapljica nekoliko mikrometara, a ledenih kristala od nekoliko desetaka mikrometara do nekoliko milimetara. Oblaci se razlikuju od magle po tome što se nalaze visoko iznad tla. Va?na je njihova uloga u energetskom stanju atmosfere: raspršuju, apsorbiraju i reemitiraju zra?enje sa Zemlje i Sunca i tako onemogu?avaju naglo zagrijavanje ili hlađenje tla i zraka, kondenzacijom vodene pare oslobađaju latentnu toplinu , a oborinskim procesima vra?aju vodu na tlo.

Vrste oblaka prema visini i obliku. S obzirom na visinu nad tlom na kojoj se pojavljuju, razlikuju se niski, srednji i visoki oblaci te oblaci vertikalnoga razvoja . U umjerenim zemljopisnim širinama niski oblaci nalaze se na visinama između tla i 2 km, srednji na visinama između 2 i 7 km, a visoki između 7 i 13 km. Oblaci vertikalnoga razvoja pojavljaju se u pravilu na visinama između 800 m i 13 km (iznimno i do 16 km). Gornje su granice slojeva oblaka u tropima podignute za koji kilometar, a u polarnim su predjelima za nekoliko kilometara spuštene.

Prvu morfološku razredbu oblaka izradio je 1803. engleski amaterski meteorolog Luke Howard (1772–1864) i ona se u proširenom obliku zadr?ala do danas. Osnovna je pretpostavka te podjele da je unato? velikoj raznovrsnosti oblika oblaka mogu?e izdvojiti deset vrsta karakteristi?nih oblika koji se nalaze u svim krajevima svijeta:

1) visoki oblaci: cirus (Ci), cirostratus (Cs) i cirokumulus (Cc),

2) srednje visoki oblaci: altostratus (As) i altokumulus (Ac),

3) niski oblaci: stratokumulus (Sc), stratus (St) i nimbostratus (Ns),

4) oblaci vertikalnoga razvoja: kumulus (Cu) i kumulonimbus (Cb).

Vrste se dalje dijele na podvrste: castellanus, fibratus, floccus, fractus, lentikularis, nebulosus, stratiformis, uncinus itd. Neki oblici dodatno karakteriziraju pojedine oblake, npr. vrh u obliku nakovnja (inkus) ili vre?aste izbo?ine na podnici (mamatus) .

Oblaci iznad troposfere. Sedefasti oblaci (polarni stratosferski oblaci, međunarodna kratica PSC ) pojavljuju se vrlo rijetko tijekom zime u donjoj stratosferi na visini 15 do 25 km u višim zemljopisnim širinama. Nalik su cirusima ili cirokumulusima, a karakteristi?ne su sedefaste boje (→  irizacija ).

Svjetle?i no?ni oblaci (noktilucentni oblaci, međunarodna kratica NLC ), najviši su oblaci na Zemlji, pojavljuju se u ljetnim mjesecima u visokim zemljopisnim širinama na visini 76 do 85 km, i to u dubokom sumraku kada se Sunce nalazi ispod horizonta, a oblaci su još obasjani Suncem. Zlatne su ili crvenosmeđe boje blizu horizonta, a više na nebu plavobijele, povremeno i grimizne boje. Pretpostavlja se da se sastoje od ledenih kristala, vulkanskoga pepela ili meteorske prašine.

Vrste oblaka prema na?inu postanka. Prema na?inu postanka (genetska razredba), razlikuju se tri osnovne vrste i više vrsta oblaka koje se ne pojavljuju tako ?esto.

Konvektivni oblaci (kumulus, kumulonimbus i altokumulus castellanus) nastaju kada se vertikalnim strujanjem podi?e topli vla?ni zrak u više i hladnije dijelove atmosfere gdje se vodena para kondenzira. Pri slabijoj konvekciji mogu nastati kumulusi, pri ja?oj kumulonimbusi, a pri konvekciji u višim slojevima atmosfere altokumulusi castellanusi.

Slojeviti oblaci nastaju zbog pravilna, postupna dizanja slojeva vla?noga zraka na velikom podru?ju (altostratus, cirostratus, cirus, nimbostratus, stratus), turbulencijom zraka na planinskim preprekama ili kao posljedica dinami?ke turbulencije zraka u razmjerno tankom sloju (cirokumulus, stratokumulus).

Valoviti oblaci (cirokumulus i altostratus) pojavljuju se kao posljedica valovitih gibanja u atmosferi u obliku usporednih, jednako širokih pojasova, koji pokrivaju ve?i ili manji dio neba. Ti oblaci mogu biti duga?ki desetke i stotine kilometara, a debljina im je nekoliko desetaka do stotinjak metara.

Orogenetski oblaci nastaju na mjestu gdje zra?na struja prelazi planinu, oblaci pepela nastaju nakon vulkanske erupcije ili šumskoga po?ara, radioaktivni oblaci nastaju nakon nuklearne eksplozije i dr.