JELA?I?, Josip (Jella?i?, Jellachich; Joseph), ban (Petrovaradin, 16. X. 1801 — Zagreb, 20. V. 1859). Školovao se na be?kom Theresianumu, gdje su gojenci odgajani u duhu odanosti dinastiji i cjelovitosti Habsburške Monarhije. Nakon što je školovanje završio s izvrsnim uspjehom, odlu?io se za ?asni?ko zvanje. Slu?io od 1819. kao potporu?nik u 3. konjani?koj pukovniji u Galiciji. Od 1822. zbog bolesti boravio u roditeljskoj ku?i u Zagrebu i na obiteljskom posjedu u Kurilovcu, a 1825. vratio se svojoj pukovniji u Be?, gdje je imenovan natporu?nikom i pobo?nikom zapovjednika brigade. Od 1828. opet je na slu?bi u Galiciji. Promaknut je u potkapetana i postao zapovjednikom 7. dre?ni?ke satnije u Ogulinskoj grani?arskoj pukovniji 1830. Od idu?e godine s njom je u sjevernoj Italiji, gdje je 1832. promaknut u satnika. Od 1835. ponovo je kao zapovjednik satnije u Ogulinu. God. 1837. imenovan je bojnikom i postao pomo?nikom za vojne poslove civilnoga i vojnoga guvernera za Dalmaciju u Zadru. Od 1841. slu?i u 1. banskoj pukovniji u Glini, najprije kao potpukovnik, od 1842. pukovnik i zapovjednik pukovnije. Vojno iskustvo stjecao je na manevrima u sjevernoj Italiji i u okršajima u Vojnoj krajini izazvanim incidentima susjednoga krajiškoga bosanskoga stanovništva, najprije 1835. kraj Velike Kladuše pod zapovjedništvom J. Rukavine, a zatim samostalno 1845. kraj Podzvizda i 1846. kraj Velike i Male Kladuše. Kao ?asnik u Vojnoj krajini stekao je iskustvo u upravnim, financijskim i gospodarskim poslovima. U sastavcima koje je kao pukovnik upu?ivao višim vojnim oblastima, predlagao je reformu krajiškoga sustava ukidanjem feudalnih elemenata (nepla?ena tlaka), pribli?avanjem vojne slu?be na krajini slu?bi u linijskim postrojbama te razdvajanjem vojnih od upravnih poslova. Zbog iskazanih vojni?kih i upravnih sposobnosti, njegovi nadređeni preporu?ivali su ga 1847. za promaknu?e u viši ?in i raspored na višu du?nost. — J. se iz Italije vratio u vrijeme kada je 1835. izla?enjem Novina i Danice najavljen po?etak hrvatskoga preporodnoga pokreta. Iz Ogulina je odlazio u posjete majci i prijateljima u Zagreb, gdje se upoznao s pristašama ilirskoga pokreta. Za boravka u Dalmaciji od 1837. bio je manje u doticaju sa središtem preporodnih kretanja u sjevernoj Hrvatskoj, ali je najkasnije pred odlazak iz Zadra 1841. upoznao Lj. Gaja, kojemu je dao preporuku za mjesne oblasti prilikom proputovanja Dalmacijom. Nakon povratka u Glinu također je navra?ao u Zagreb i upoznao se s drugim istaknutim preporoditeljima. Ve? u Ogulinu, a napose u Glini pokazao se kao oduševljeni pristaša preporodnoga pokreta; u razgovorima, nastupima u ?asni?kim salonima pa i pjevanjem preporodnih budnica širio je među ?asnicima i građanstvom preporodne ideje, politi?ki program i ozra?je. Pritom je dolazio do izra?aja njegov govorni?ki dar kojim je umio oduševiti slušatelje. God. 1842. postao je ?lanom Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva (osnovano 1841), a 1843. predsjednik njegove podru?nice u Glini. Te godine primljen je u ?lanstvo Glazbenoga društva u Petrinji. Njegov politi?ki anga?man bio je intenzivniji nego što se toleriralo u vojsci te ga je zbog toga dvaput ukorio predsjednik Dvorskoga ratnoga vije?a. J. je, međutim, doista imao politi?kih ambicija. Od 1845 – nakon što je Dvor u sukobu s mađarskom oporbom podupro hrvatsku Narodnu stranku i potaknuo ju na suradnju sa strankom mađarskih konzervativaca koji su se oslanjali na vladu te nakon povla?enja F. Hallera s banske ?asti – vjerovao je da je ozbiljan kandidat za bansku stolicu. Ve? je nastojanjem da popravi polo?aj krajišnika stekao među njima popularnost, a vojnim i upravnim iskustvom te politi?kim anga?manom ugled među ?asnicima i građanstvom Vojne krajine, kao i uva?avanje vode?ih osoba preporodnoga pokreta. Imenovanje banom bilo je za njega iznenađenje zbog brzine kojom je izvedeno, ali ga je pripravno do?ekao. Na po?etku revolucionarnih kretanja u Habsburškoj Monarhiji u o?ujku 1848. Dvor je, pritisnut nacionalnim pokretima u Monarhiji i pobunom u sjevernoj Italiji, a ?ele?i dobiti na vremenu za obra?un s njima, popuštao mađarskomu pokretu i 17. III. imenovao L. Batthyánya predsjednikom samostalne ugarske vlade. Ugarski sabor je do 22. III. donio zakone prema kojima je Ugarska prakti?ki stekla samostalnost ostaju?i u personalnoj uniji s austrijskim dijelom Monarhije. Tim je zakonima za Hrvatsku bila predviđena ograni?ena autonomija za tri kajkavske ?upanije, dok su slavonske ?upanije proglašene izravnim sastavnim dijelom Ugarske. Budu?i da je u hrvatskoj staleškoj ustavnosti ban bio samostalan politi?ki ?imbenik, hrvatskomu je pokretu bilo bitno popuniti ispra?njenu bansku stolicu i na nju dovesti osobu koja prihva?a program Narodne stranke i koja mo?e u njegovu obranu upotrijebiti vojnu silu Vojne krajine. Također je bilo bitno sazvati Sabor, koji bi u doba odsudnih promjena trebao odlu?iti o dr?avnopravnom polo?aju Hrvatske. Na prve glasove o o?ujskoj revoluciji u Be?u zagreba?ko je poglavarstvo 17. III. sazvalo skupštinu na kojoj je od kralja zatra?eno sazivanje Sabora. Istodobno su akciju za imenovanje Jela?i?a banom pokrenuli Gaj, koji je otputovao u Graz nadvojvodi Ivanu i s njim zatim otišao u Be?, te F. Kulmer, koji je sa skupinom mađarskih konzervativnih aristokrata djelovao na Dvoru kako bi se sprije?ilo da ugarska vlada ishodi imenovanje osobe koja bi provodila njezinu politiku. Ve? 22. III. Dr?avna konferencija donijela je odluku o Jela?i?evu imenovanju, uz nevoljki pristanak palatina Stjepana, ali bez konzultacije s ugarskim ministrom predsjednikom. Kralj Ferdinand V. izdao je dekret o imenovanju 23. III. i pozvao Jela?i?a da pred njim polo?i prisegu. Istodobno ga je, kao što je bilo uobi?ajeno, imenovao generalom, zapovjednikom 1. i 2. banske pukovnije i dvorskim tajnim savjetnikom, a zagreba?koga biskupa J. Haulika ovlastio je da kao dotadašnji namjesnik banske ?asti u dogovoru s Jela?i?em sazove Sabor i pred njim ga uvede u bansku ?ast. Gaj je napustio Be? ?im je saznao za odluku Dr?avne konferencije i u Zagrebu u tijeku priprema za odr?avanje Narodne skupštine sazvane za 25. III. utjecao da se u Zahtijevanja naroda kao prva to?ka unese Jela?i?ev izbor. Vijest o izboru u Narodnoj skupštini, koju mu je istoga dana u Glinu donio D. Kušlan, J. je kao legalist primio s nelagodom, ali mu je na putu u Zagreb u Lekeniku upravitelj pošte predao kraljevu odluku poslanu štafetom. Nakon toga je polo?aj bana legitimirao kraljevskim imenovanjem i »narodnim izborom«. U Zagrebu je uspostavio suradnju s vode?im osobama nacionalnoga pokreta, ali je odmah po?eo samostalno politi?ki djelovati. U Be?u je 8. IV. prisegnuo pred kraljem, u prisutnosti du?nosnika Ugarske dvorske kancelarije, kao što je bio obi?aj. Istodobno je imenovan podmaršalom i zapovjednikom vojske u civilnoj Hrvatskoj i hrvatskoj Vojnoj krajini, a u Slavoniji i slavonskoj Vojnoj krajini zapovjednikom je ostao general J. Hrabovszky, koji je pristajao uz ugarsku vladu. J. je odbio pribivati kraljevu potpisivanju o?ujskih zakona Ugarskoga sabora u Po?unu 11. IV, premda je u kraljevoj sankciji tih zakona bio naveden kao drugi po rangu barun Ugarskoga Kraljevstva. Time je pokazao – dr?e?i da su zakoni vladaru nametnuti – da ne priznaje legalnost novoga polo?aja Ugarske i odnosa Hrvatske i Ugarske. Ipak je u Be?u (gdje je boravio do 15. IV), u kontaktima na Dvoru i s pripadnicima hrvatskoga pokreta – koji su ondje boravili s izaslanstvom koje je vladaru podnijelo Zahtijevanja naroda te s tadašnjim dvorskim kapelanom J. J. Strossmayerom – izra?avao uvjerenje da ?e se odnosi Hrvatske s Ugarskom razriješiti dogovorno, »mirno per pacta«. U prolje?e i ljeto 1848. bila je između Dvora i ugarske vlade uspostavljena ravnote?a interesa. Istodobno je Dvor od Jela?i?a o?ekivao »tihu neposlušnost« i povremeno ga opskrbljivao novcem za uzdr?avanje vojske te oru?jem. Ban je svoje punovlasti stjecao tek prisegom pred Hrvatskim saborom, a Dvor je ve? 2. IV. svoje ovlasti za sazivanje Sabora prenio na ugarske oblasti te je Haulika uputio da se o sazivanju dogovori s ugarskim potkancelarom, tj. palatinom. Kada je Haulik 4. IV. podnio ostavku na mjesto namjesnika banske ?asti, nije više bilo osobe ovlaštene za sazivanje Sabora. Ugarska je vlada 12. IV. donijela odluku, a palatin je 20. IV. u skladu s njom pozvao Jela?i?a da do 10. V. dođe u Peštu radi dogovora o hrvatskim poslovima, o sazivanju Sabora i imenovanju kraljevskoga povjerenika za njegovo uvođenje u bansku ?ast. J. je to odbio. Ugarske su oblasti dotle nastojale uspostaviti kontrolu nad Hrvatskom te su palatin Stjepan i ministar predsjednik Batthyány 17. III. izdali naredbu kojom od svih upravnih tijela u Hrvatskoj i Slavoniji zahtijevaju provođenje naloga ugarske vlade. Vrativši se u Hrvatsku, J. je, naprotiv, u proglasu od 25. IV. u povodu imenovanja banom, objavio da do utvrđivanja novih odnosa s Ugarskom, što ?e u?initi Sabor, prekida veze s ugarskom vladom, a u svojem pismu toga dana nalo?io je svim upravnim tijelima da ne smiju primati naloge od nje, ve? da se u svim predmetima moraju obra?ati samo njemu kao »vrhovnom poglavaru zemaljskom« postavljenomu od vladara. Okupio je oko sebe najistaknutije pripadnike Narodne stranke, a njegova daljnja politi?ka uloga i karizma u?inile su ga oli?enjem nacionalnoga pokreta. Vijesti da je Ugarski sabor ukinuo kmetstvo (za što su glasovali i hrvatski zastupnici) širile su se na hrvatskom selu. Budu?i da Hrvatski sabor nije zasjedao, neke su ?upanije samostalno proglasile zaklju?ke Ugarskoga sabora te je J. 25. IV. izdao proglas o ukidanju kmetstva. Zbog nemira na selu i mađaronske propagande među seljacima, 27. IV. proglasio je prijeki sud. Osnovao je Bansko vije?e kao svoje savjetodavno tijelo u koje je pozvao viđenije osobe iz redova hrvatskoga pokreta, a zatim ga, nakon što je 18. V. imenovao ?lanove i predsjednike pet odsjeka, pretvorio u vrhovno upravno tijelo, prvu hrvatsku samostalnu vladu. Vije?u je nalo?io da izradi izborni red za Sabor. Izbornim redom, koji je proglasio 13. V, Sabor je od staleškoga pretvoren u predstavni?ko tijelo. Istodobno je J. samostalno sazvao Sabor za 5. VI. Ugarska je vlada pak nastojala podrediti Jela?i?a i onemogu?iti saziv Sabora. Pod njezinim pritiskom kralj je 5. i 6. V. Jela?i?u naredio da joj se pokorava, 6. V. naredio je palatinu da u Hrvatsku uputi kraljevskoga povjerenika sa zadatkom da uguši »separatisti?ka nastojanja«, a Jela?i?a 7. V. obavijestio da i svi vojni poslovi, uklju?uju?i Vojnu krajinu, ulaze u djelokrug ugarske vlade. Palatin je 10. V. zatra?io od Jela?i?a da povu?e odluke o prekidu veza s ugarskom vladom, a 11. V. je Hrabovszkoga imenovao kraljevskim povjerenikom za civilnu i vojnu Hrvatsku. Jela?i?u je tako bila ostavljena banska ?ast, ali je stvarna vlast trebala pripasti povjereniku. Hrabovszky je 22. V. ?upanijama i gradovima u Hrvatskoj i Slavoniji zabranio da odr?e izbore za Sabor, a zatim je s povjerenicima ugarske vlade krenuo prema Zagrebu kako bi preuzeo vlast. Međutim, nakon susreta i razgovora s Jela?i?em 30. V. u selu Gradecu u Kri?eva?koj ?upaniji, vratio se u Petrovaradin. Kralj je 29. V. zapovjedio Jela?i?u da otka?e zasjedanje Sabora – koji je, ako se sastane, proglasio nezakonitim – te ga pozvao da se u roku od 24 sata pojavi na Dvoru. Pismom od 2. VI. J. je to odbio, opravdavaju?i se nemirom koji bi odlazak izazvao i odlukom Banskoga vije?a da ga u tom sprije?i silom. Kralj je 3. VI, prije nego je dobio Jela?i?ev odgovor, Hrabovszkoga obavijestio da Jela?i?u oduzima sve ovlasti, da protiv njega treba pokrenuti sudski postupak i zatra?io da zabrani zasjedanje Sabora, te ga kao kraljevski povjerenik sazove sam i predsjeda sjednicama s kojih ?e se poslati zastupnici u Ugarski sabor. Nakon što je Sabor 5. VI. ipak po?eo zasjedati, Dr?avna konferencija je pod pritiskom Batthyánya i u strahu da ugarska vlada ne opozove postrojbe iz sjeverne Italije pristala da kralj izda naredbu o Jela?i?evu smjenjivanju s banske ?asti, što je on 10. VI. i u?inio, ali uz odluku Konferencije da ?e se o vremenu njezina objavljivanja odlu?iti naknadno. J. je u svibnju smijenio mađaronsku upravu Zagreba?ke ?upanije i zaposjeo Turopolje te su izbori za Sabor provedeni u cijeloj civilnoj i vojnoj Hrvatskoj, osim u Rijeci, koja je od prije bila pod ugarskom upravom, i Petrovaradinu, u kojem je bilo sjedište Hrabovszkoga. Prvoga dana zasjedanja J. je polo?io sve?anu prisegu pred Saborom, ?ime je bio dovršen postupak uvođenja u bansku ?ast, premda bez prisutnosti kraljevskoga povjerenika. Prisegu je polo?io pred patrijarhom J. Raja?i?em. U?inio je to vjerojatno na Gajev nagovor te u skladu s preporodnom idejom o ju?noslavenskoj solidarnosti i s procjenom o povoljnu utjecaju toga ?ina na suradnju s vojvođanskim srpskim pokretom protiv ugarske vlade i na raspolo?enje srpskoga pravoslavnoga stanovništva u Vojnoj krajini. Predsjedao je sjednicama Sabora, koji je do 12. VI. donio odluku o samostalnom dr?avnopravnom polo?aju Hrvatske u sklopu federativno uređene Habsburške Monarhije (u skladu s »austroslavisti?kim« programom pokreta u slavenskih naroda Monarhije) i federativno povezanoj sa slovenskim zemljama i Vojvodinom Srpskom. Donio je i zaklju?ak o osnivanju Banskoga vije?a kao samostalne hrvatske vlade na ?elu s banom. J. je tek nakon završetka prvoga dijela saborskih zasjedanja krenuo u Innsbruck predvode?i saborsko izaslanstvo koje je zaklju?ke trebalo podnijeti kralju, ali je on primio samo Jela?i?a u privatnu audijenciju. Od kralja nije dobio nikakvu formalnu potporu, a dobio je nalog da s ugarskom vladom, uz posredovanje nadvojvode Ivana, povede pregovore o »pacifikaciji«. Naprotiv, u neslu?benim razgovorima dobio je potporu Dvora i vojnih krugova za svoj otpor ugarskoj vladi i pristanak na nastavak rada Sabora, što je bila prekretnica u njegovu polo?aju. Kao protuuslugu, na pismenu molbu J. J. Radetzkoga, izdao je 20. VI. proglas krajišnicima na talijanskom bojištu pozivaju?i ih da se nastave boriti za cjelovitost Monarhije. Međutim, ugarske su oblasti 18. i 19. VI. tiskom i letcima proširile kraljev proglas od 10. VI. o smjenjivanju Jela?i?a. On je za nj saznao iz novina u Celovcu 20. VI. te se vratio u Innsbruck, gdje je na Dvoru razjašnjen nesporazum. Legalnost Jela?i?eva banskoga polo?aja neizravno je potvrdio i nadvojvoda Ivan oslovivši ga banom 27. VI. u pozivu na pregovore s ugarskom vladom. Od tada je ipak u redovima hrvatskoga pokreta po?elo prevladavati uvjerenje da je ratni sukob s Mađarima neizbje?an. J. je od 29. VI. do 9. VII. predsjedao sjednicama Sabora, koji je donio zaklju?ke o ukidanju feudalnih odnosa, i u raspravi pristajao uza skupinu aristokrata koji su zagovarali rješenja koja bi što manje oštetila plemstvo. Zakon o reguliranju polo?aja Vojne krajine u skladu s prije izra?enim Jela?i?evim stajalištima trebao je olakšati polo?aj krajišnika, ali nije predviđao njezino ukidanje ni uklanjanje vojne uprave u civilnim poslovima. Sabor je prihvatio i zaklju?ke u svezi s pregovorima koje je J. imao povesti s ugarskom vladom. Ovlastio ga je da pristane na obnovu zajednice Hrvatske s Ugarskom, da Hrvatska bude predstavljena u Ugarskom saboru, s tim da se zajedni?ki poslovi ograni?e na »temeljne ustavne zakone« (građansko, kazneno i mjenbeno pravo), da se ravnopravnost svih »narodah i jezikah« u Ugarskoj osigura tako da dobiju vlastiti teritorij i upravu (što se napose odnosilo na Vojvodinu Srpsku) i da se obnovi cjelovitost Monarhije uređene na federalisti?kim na?elima, uz postojanje središnjega parlamenta i vlade za poslove bitne za dr?avno jedinstvo (vojska, vanjska politika, financije). Sabor je daljnje zasjedanje odgodio »do sretnijih vremenah«, a prethodno je, s obzirom na opasnost od rata i secesije dijelova hrvatskoga teritorija, Jela?i?u dao diktatorske ovlasti do »pacifikacije« s Ugarskom. J. je prije pregovora htio u?vrstiti vlast nad civilnom Slavonijom i Srijemom, koji su trebali biti podvrgnuti ugarskoj vladi, i nad slavonskom Vojnom krajinom, koja je bila pod zapovjedništvom Hrabovszkoga. Po?eška ?upanija priznavala je Jela?i?evu vlast, ali je u lipnju Viroviti?ka ?upanija priznala ugarsku vladu, a odlukama Svibanjske skupštine srpskoga vojvođanskoga pokreta Srijemska ?upanija bila je proglašena dijelom Vojvodine Srpske. Od krajiških pukovnija Jela?i?u se priklonila najprije Gradiška, zatim i Brodska pukovnija, u Petrovaradinskoj pukovniji došlo je do sloma krajiškoga sustava i njezin teritorij priklju?io se Vojvodini Srpskoj. J. je 13–25. VII. proputovao Slavonijom i osigurao lojalnost civilnih i vojnih oblasti, osim sjevernoga dijela Po?eške ?upanije i grada Osijeka. U Srijemskoj ?upaniji bila su osnovana upravna tijela podvrgnuta Glavnomu odboru Vojvodine Srpske u Srijemskim Karlovcima te je prakti?ki došlo do njezine secesije, ali je J. podupirao usporedna upravna tijela koja su bila podvrgnuta Banskomu vije?u. Trzavice je stišavao radi suradnje s Vojvodinom Srpskom protiv ugarske vlade. Bilo je to vrijeme kada je Dvor po?eo izlaziti iz defenzive. U lipnju je A. Windischgrätz slomio ustanak u Pragu i rastjerao Slavenski kongres, a pobjeda Radetzkoga kraj Custozze 25. VII. ozna?ila je preokret na talijanskom bojištu. Istodobno je ugarska vlada bombardiranjem Srijemskih Karlovaca 12. VI. po?ela vojno gušiti nacionalne pokrete u Ugarskoj, ostavljaju?i Hrvatsku za kraj, uz povremene vojne provokacije na Dravi. J. je 25. VII. otputovao u Be? na pregovore s Batthyányem, koji su 29. VII. propali poglavito zbog mađarskoga odbijanja da se prizna zajedni?ki parlament i vlada za ?itavu Monarhiju i prihvati stvaranje Vojvodine Srpske na teritoriju tadašnje ju?ne Ugarske. U Zagrebu je J. proglasom 6. VIII. objavio neuspjeh pregovora i najavio da se hrvatsko-mađarski spor mo?e riješiti samo na bojištu. Istodobno je objavio naredbu o »polašticama« za Vojnu krajinu. Od tada se po?eo pripremati za rat, za koji je imao potporu hrvatskoga pokreta i na koji ga je poticalo vodstvo srpskoga vojvođanskoga pokreta. Dvor mu je posredno (preko Kulmera i Strossmayera) nalagao da krene u rat, a iz Be?a i od Radetzkoga dobio je skromnu pomo? u novcu i oru?ju. Za priprema obišao je hrvatsku Vojnu krajinu do Gospi?a i dio civilne Hrvatske, 31. VIII. njegova je vojska zaposjela Rijeku, a 3. IX. uklonio je mađaronsku vlast u Viroviti?koj ?upaniji. Tako je uo?i o?ekivanoga rata stabilizirao prilike i osigurao vlast svoju i Narodne stranke u civilnoj i vojnoj Hrvatskoj i Slavoniji (osim u Osijeku, u kojem se vojska proglasila neutralnom, te u dijelu Srijemske ?upanije i u Petrovaradinskoj pukovniji, koji su bili u sastavu Vojvodine Srpske). U rat nije ?elio krenuti prije nego što se vrati legitimnost njegovu banskomu polo?aju, što je kralj u?inio 4. IX. stavivši izvan snage manifest od 10. VI. J. je 7. IX. imenovao Bansko vije?e kao privremenu vladu i M. Lentulaja kao svojega zamjenika na njezinu ?elu te 11. IX. s vojskom prešao Dravu kraj Vara?dina i priklju?io Međimurje Hrvatskoj. Prelaze?i Dravu proglasom je objavio da ne kre?e u rat protiv mađarskoga naroda ve? protiv ugarske vlade, za o?uvanje cjelovitosti Monarhije te slobode i ravnopravnosti svih njezinih naroda. Zbog toga je kao samostalni politi?ki i vojni ?imbenik u?ivao potporu pokretâ slavenskih naroda u Monarhiji. U pohod je krenuo s nedostatno uvje?banom i opremljenom vojskom, a napose mu je nedostajalo konjaništva i topništva. U Ugarskoj su mu se trebale pridru?iti postrojbe iz Slavonije pod zapovjedništvom generala C. Rotha, ali su se one zbog slabe opskrbljenosti raspale i predale. Ra?unao je također da ?e mu se pridru?iti dio carske vojske koja je prešla u djelokrug ugarske vlade, pa je – kako bi pohodu oduzeo nacionalno obilje?je – mjesto hrvatskih istaknuo carske zastave, ali je odaziv na njegove proglase bio slab. Cilj mu je bio zauzeti Budim i Peštu, a pokušaj palatina Stjepana da se s njim sastane na Blatnom jezeru nije uspio. Na dva dana hoda do Budima i Pešte naišao je na mađarske postrojbe; bitka kraj Pákozda i Velencea 29. IX. završena je neodlu?eno, nakon ?ega je sklopljeno trodnevno primirje za kojega je J. 30. IX. krenuo prema austrijskoj granici kako bi primio popune. Istodobno je Dvor vladarevim dekretima oduzeo legalnost ugarskoj vladi i 25. IX. imenovao F. P. Lamberga kraljevskim povjerenikom i zapovjednikom vojske u Ugarskoj. Time je J. bio podvrgnut njegovu zapovjedništvu i izgubio politi?ku i vojnu samostalnost, na nezadovoljstvo njegovo i slavenske javnosti. Međutim, Lamberga je 29. IX. ubila svjetina u Pešti, Batthyány je 2. X. dao ostavku, a vlast je preuzeo nacionalni komitet pod vodstvom L. Kossutha. Također se proširila neto?na vijest kako je J. s vojskom ušao u Budim i Peštu, pa je vladar 3. IX. raspustio Ugarski sabor i poništio sve njegove odluke, a Jela?i?a imenovao civilnim povjerenikom i zapovjednikom sve vojske u Ugarskoj. Bio je to kratkotrajan vrhunac Jela?i?eva uspona do jednoga od bitnih samostalnih politi?kih i vojnih ?imbenika u Monarhiji, oduševljeno pozdravljen od slavenskih pokreta. On je za imenovanje saznao 5. X. dok se pribli?avao austrijskoj granici. Kada je 6. X. izbio ustanak u Be?u, pridru?io se opsadi grada, koju je s ovlastima donošenja politi?kih odluka vodio Windischgrätz. Time je J. prestao biti samostalan ?imbenik i od tada je ratovao kao carski general. Za opsade 30. X. kraj Schwechata porazio je mađarsku vojsku koja je došla u pomo? Be?u, u osvajanju kojega je 31. X. sudjelovala i njegova vojska. Odreknu?em Ferdinanda V. od prijestolja, Dvor se ?elio osloboditi njegovih obveza prema Ugarskoj, a promjena na prijestolju obavljena je uz potporu Windischgrätza i Jela?i?a, predstavnikâ vojske. Novi je vladar Franjo Josip I, stupaju?i na prijestolje 2. XII, Jela?i?a imenovao guvernerom Rijeke i namjesnikom Dalmacije, ali je njegova vlast u Dalmaciji ostala uglavnom formalna. U operacijama protiv mađarske revolucije J. je sudjelovao kao zapovjednik jednoga od triju armijskih zborova i, nakon više bitaka, 5. I. 1849. s Windischgrätzom ušao u Budim. Nakon ulaska u Peštu sukobio se s Windischgrätzom, koji nije ?elio nastaviti prodore protiv oslabljenih mađarskih postrojba i zbog njegova oslonca na konzervativne mađarske aristokrate koji nisu prihva?ali ravnopravnost naroda u Ugarskoj. Bio je prisiljen izjavom tiskanom 2. III. pore?i te razmirice, nakon ?ega je po?ela slabiti vjera slavenskih pokreta u njega. Uspjesi u ratu protiv mađarske revolucije potaknuli su Dvor da 8. III. proglasi tzv. Oktroirani ustav od 4. III, kojim je najavljeno kretanje prema centralizaciji i germanizaciji. To je izazvalo otpor hrvatskoga pokreta, a sam je J. u memorandumu vladaru zahtijevao da se u Ugarskoj Slovacima osiguraju nacionalna prava, da se prizna Vojvodina Srpska, da se i u Krajini (koja je proglašena zasebnom krunovinom) uvede ustavni ?ivot te da vladar potvrdi zaklju?ke Hrvatskoga sabora. Pritom je priznavao realnost novih odnosa i provodio odluke Dvora, a u Hrvatskoj je preko Banskoga vije?a nastojao utišati oporbu be?koj politici. Uto je mađarska protuofenziva od po?etka travnja prisilila austrijsku vojsku na povla?enje, a mađarska je vojska zauzela Ba?ku i Banat. J. je tada imenovan zapovjednikom Ju?ne armije koja je trebala djelovati u ju?noj Ugarskoj. Imenovan je zapovjednikom sve vojske u Hrvatskoj i Slavoniji te Ba?koj s ovlastima da na podru?ju pod upravom srpskoga vojvođanskoga Glavnoga odbora uspostavi staru strukturu vlasti na civilnom podru?ju i u Vojnoj krajini. Krenuo je 14. IV. s postrojbama iz Pešte prema Osijeku, kamo je stigao 26. IV. U Zagrebu je boravio 7–9. V. i 9. V. izdao privremeni zakon o tisku kojim je ?elio ograni?iti pisanje oporbenih listova, potpisavši se jedini put kao »ban i dictator«. Svojim je postrojbama osigurao obranu na Dravi i Dunavu. U Srijemu je uspostavio kondominij sa srpskim vojvođanskim pokretom. Protivio se Raja?i?evu zahtjevu da se Srijem proglasi dijelom Vojvodine Srpske kao »fakti?kom odcjepljenju« Srijema dok još nisu potvrđeni zakoni Hrvatskoga sabora i zahtjevi Svibanjske skupštine. Prešavši Dunav, u krvavim je borbama zauzeo Novi Sad, Sombor i najve?i dio Ba?ke, ali je morao povu?i svoju vojsku, oslabljenu epidemijom kolere, pred brojnijom mađarskom. Pri?ekavši op?u ofenzivu austrijskih i ruskih postrojba, ponovo je prešao Dunav 31. VII. i sudjelovao u bitkama koje su završile predajom mađarske vojske 13. VIII. kraj Világosa. Pod pritiskom Dvora još je 28. VII. od Banskoga vije?a zahtijevao da proglasi Oktroirani ustav, što je ono odbilo dr?e?i ga kršenjem hrvatske ustavnosti, a zatim – nakon sloma mađarske revolucije – ponovio 22. VIII. svoju naredbu, nakon ?ega je Vije?e 6. IX. Ustav proglasilo. Ipak se i dalje opirao smjeru be?ke politike prema centralizaciji, apsolutizmu i uvođenju njema?koga kao slu?benoga jezika, kao poništenju dostignu?a hrvatskoga pokreta 1848. Zbog toga je ve? od lipnja 1849. Franjo Josip po?eo prema njemu pokazivati nepovjerenje, što ?e ostati trajno. U postoje?im prilikama J. je nastojao u?initi u interesu Hrvatske najviše što se moglo. Njegovim je zauzimanjem 1849. Strossmayer imenovan đakova?kim biskupom, 1851. pokrenuo je uspješnu akciju za osnivanje hrvatskoga kazališta, 1852. postignuo je da se osnuje Zagreba?ka nadbiskupija, ?ime se Hrvatska i crkveno odvojila od Ugarske. Na po?. 1850-ih utemeljio je zakladu za nemo?ne vojnike iz 1848–49. i njihove obitelji, a 1853. postao predsjednikom obnovljenoga Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva. Poticao je pisanje ud?benika na hrvatskom jeziku, zauzimao se za izgradnju cesta i ?eljeznice te nastojao riješiti probleme na selu (pitanje ku?nih zadruga) nakon ukidanja feudalnih odnosa. Međutim, upravne reorganizacije – osnivanje Banske vlade 1850. i (nakon uvođenja otvorenoga apsolutizma 31. XII. 1851) 1853. Namjesništva, podvrgnutih izravno be?komu Ministarstvu unutarnjih poslova – postupno su ograni?ile njegovu vlast, pa mu je nakon 1854, godine u kojoj je dobio grofovski naslov, a Namjesništvo po?elo djelovati, od banske ?asti ostao samo naziv bana. Umro je shrvan fizi?ki i duševno. — Ve?ina Jela?i?evih knji?evnih pokušaja na njema?kom jeziku vjerojatno je nastala u ranim 1820-ima. Rije? je o misaonim i domoljubnim pjesmama te trima dramskim djelima, objavljenim pod naslovom Eine Stunde der Erinnerung (1825; prošireno izd. iz 1851. naslovljeno je Gedichte ). Pjesme su objavljivane i u hrvatskom prijevodu I. Trnskoga i D. Demetra ( Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, 1845–46, 1849; jednu je uglazbio F. Livadi?), koji ih je 1861. izdao i kao knjigu (Piesme Jela?i?a bana); zasad su nedostatno vrjednovane, stoga i oprje?no procjenjivane. Potanje se pristupilo dvjema Jela?i?evim dramskim prigodnicama i »dramskoj pjesni« Rodrigo und Elvire, u Zagrebu scenski izvedenoj 1850 (mo?da i prije) na njema?kom te 1894. na hrvatskom jeziku (S. Mileti?, prijevod A. Harambaši?a objavljen u Zapreši?kom godišnjaku 2000–01); propitani su im uzori i nagnu?e (romanti?ka drama F. Schillera i njema?kih mladoromanti?ara), uo?ene posebnosti (jedine hrvatske drame njema?koga izraza u stihu) te se dr?e ponajboljim njema?kim scenskim djelima hrvatskih pisaca (N. Batuši?). — Jela?i?eva se ostavština kao izdvojena cjelina gradiva ?uva u Arhivu HAZU, dio dokumenata u zagreba?kom DA (Obiteljski fond Jela?i?) te u Hrvatskom povijesnom muzeju (Zbirka Jela?i?), kamo je u XX. st. dospio i dio njegovih ili s njim povezanih pokretnina. — Jedna od najpopularnijih onodobnih osoba u Hrvatskoj, ali i u srednjoeuropskim razmjerima, J. je povod ili tema mnogim knji?evnim i umjetni?kim ostvarenjima. Još za ?ivota spjevano mu je više prigodnica i popijevka (Trnski, P. Štoos, A. Kazna?i?, F. Grillparzer, P. Preradovi?; J. Runjanin) i posve?en prvi hrvatski pu?ki igrokaz Grani?ari (J. Freudenreich, 1857). U mnogim pu?kim i umjetni?kim domoljubnim pjesmama i napjevima njegov je lik pobjedonosni vođa u borbi za prava Hrvata, simbol nacionalne te?nje za samobitnoš?u (Ustani bane, Hrvatska te zove). U elitnoj je knji?evnosti pak zamije?ena slojevitost njegove politi?ke uloge, pa se u tom smislu izdvaja sonet V. Nazora ( Zagreba?ki soneti, 1939) u kojem lirski subjekt ukazuje na proturje?nost Jela?i?eve povijesne osobnosti (Znak slave naše … il simbol naših jada?). Glazbena djela nadahnuta Jela?i?em imaju prete?no kulturno-povijesnu vrijednost i u opusima V. Lisinskoga, I. Zajca i Livadi?a ne zauzimaju osobito istaknuto mjesto. Popularnoš?u se pak izdvajaju kora?nice za orkestar K. Hillepranda von Prandaua (1848?) i J. Straussa st. (praizvedena u Be?u 18. IX. 1849, dan nakon Jela?i?eva proglašenja po?asnim građaninom). Njegovi se likovni prikazi ve?im dijelom ?uvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju, manjim u MUO. Likom naslikanim u ulju prvi se put pojavljuje na trostrukom portretu u stilu bidermajera Antun, đuro i Josip Jela?i? M. Stroya 1838–39. Potkraj 1840-ih portretirao ga je T. Heinrich (izgubljeno), 1849. J. Kriehuber, oko 1850. M. Herle, a pojavljuje se i u povijesnom prizoru Hrvatski sabor 4. srpnja 1848. D. Weingärtnera (1885). Odjevena u instalacijsku bansku odoru portretirao ga je 1850. F. Schrotzberg; prema tom portretu nastalo je nekoliko ina?ica, od kojih su najpoznatije I. Zaschea (naslikana 1857–58. po narud?bi zagreba?koga Narodnoga muzeja) te D. Canzija (1850–60). U razdoblju 1848–50. nastali su, prete?no u Be?u, mnogi litografski portreti Jela?i?a vojskovođe (osobito Kriehuber), katkada na konju (J. Lanzedelli ml., F. Kaliwoda, J. Heicke), te litografije – ?esto kolorirane – s prikazima njegovih vojnih pohoda (V. Katzler, B. Bachmann-Hohmann, F. X. Zalder, Heicke). U pol. XIX. st. lik mu je izrađen na medaljama (T. Rabausch i A. Neuss, K. Lange, W. Seidan, J. Bernsee) i predmetima umjetni?koga obrta (porculanske figurice, igra?e karte, pera za pisanje, nakit i dr.). God. 1865. izrađen je i 1866. postavljen na glavnom zagreba?kom trgu Jela?i?ev konjani?ki spomenik u bronci A. D. Fernkorna (demontiran 1947. te vra?en na mjesto 1990), koji je oko 1860. izradio i poprsja u bronci te porculanu. U zagreba?koj je katedrali pak od 1985. bron?ani stoje?i kip, rad A. Orli?a, a u zgradi Hrvatskoga sabora od 1997. poprsje u bronci S. Jan?i?a. Politi?ke promjene i postizanje hrvatske dr?avne samostalnosti u 1990-ima, osim o?ivljena istra?iva?koga interesa za Jela?i?a, pridonijele su svakovrsnoj promid?bi njegova lika i djela (poštanske marke iz serije R. Labaša i M. Šuteja 1992. te nov?anica iz 1993, dizajn Šuteja; naziv Ratne škole Oru?anih snaga RH 1998. i dr.), u ?em prednja?i zapreši?ki Ogranak MH.